- 1 -              Kžm 38/2020-4

Broj: Kžm 38/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. R. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 2. i članka 153. stavka 1. te u vezi članka 152. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog K. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 29. rujna 2020. broj Kovm-3/2020., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

              Žalba maloljetnog K. P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem optužnog vijeća za mladež Županijskog suda u Zadru, na temelju članka 351. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), odbijen je prijedlog za izdvajanje iz spisa, kao nezakonitog dokaza, nalaza provedenog kombiniranog psihologijsko – psihijatrijskog vještačenja oštećene L. K. po vještacima dr. sc. J. Z., prof. psih. spec. kliničke psihologije i dr. sc. J. P. dr. med. spec. psihijatru (listovi 760 – 800 spisa) te zaključaka i mišljenja defektologa – stručne suradnice Općinskog državnog odvjetništva u Z. (listovi 725 – 731 spisa).

Protiv tog rješenja žali se maloljetni K. P. po branitelju J. M., odvjetniku iz Z., bez posebne naznake žalbenih osnova, a s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te pobijano rješenje preinači na način da usvoji prijedlog obrane za traženo izdvajanje.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu maloljetnik kada žalbom tvrdi da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano jer da je osporavano psihologijsko – psihijatrijsko vještačenje "izrađeno suprotno zakonu, odnosno čl. 10. st. 2. toč. 3" ZKP/08. Naime, žalitelj ističe da ovaj nalaz u velikom dijelu "sadrži presliku državno odvjetničkog spisa, tj. naručitelja vještačenja" čime smatra da je povrijeđeno načelo kontradiktornosti i presumpcija nevinosti.

Protivno ovom žalbenom prigovoru, činjenica što se u početnom dijelu nalaza navodi sadržaj dokumentacije koja se tada nalazila u spisu predmeta te okolnost što je psihologijsko – psihijatrijsko vještačenje oštećenice provedeno temeljem naloga državnog odvjetnika, ni na koji način ne predstavlja povredu načela kontradiktornosti, a još manje povredu presumpcije nevinosti žalitelja.

Naime, samim pisanim vještačkim nalazom i mišljenjem, utemeljenim na stručnom znanju vještaka i odgovarajućim stručno-znanstvenim tehnikama, koje je pribavljeno i sačinjeno u cijelosti sukladno zakonu, ne može biti povrijeđeno načelo kontradiktornosti koje svoju puninu ostvaruje u raspravnom stadiju kaznenog postupka. Upravo tada će stranke, pa tako i žalitelj, postavljanjem pitanja, imati priliku od vještaka tražiti razjašnjenja eventualno spornih dijelova ekspertize, odnosno, predlaganjem dopune, moći dobiti odgovore na pitanja koja smatraju relevantnim. Jednako tako, a budući da je o krivnji žalitelja dužan i ovlašten odlučivati isključivo sud, i to nakon kontradiktornog dokaznog postupka, savjesnom i detaljnom analizom i ocjenom svakog dokaza za sebe i u njihovoj ukupnosti, to nema govora da bi predmetnim vještačenjem psihičkog stanja oštećenice te eventualno nastalih posljedica po njeno zdravlje, na bilo koji način bila povrijeđena presumpcija nevinosti ovog žalitelja.

Osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja o zakonitosti kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja oštećenice nije dovedena u pitanje ni daljnjim žalbenim prigovorom da sporni nalaz i mišljenje ne sadrži odgovore na pitanja koja obrana nalazi bitnima. Naime, uvidom u nalog kojim je određeno provođenje vještačenja, jasno je da su vještaci osporavanim nalazom i mišljenjem odgovorili na sva zadana im pitanja, dok, ukoliko obrana smatra da je radi razjašnjenja određene meritorne ili, pak, kontrolne činjenice potrebno provesti dopunsko vještačenje, imati će prilike u daljnjem tijeku postupka takvo što predložiti. Pri tome, a s obzirom na to da se glavni žalbeni prigovor svodi na, po obrani postojeći propust vještaka da se očituju na okolnost vjerodostojnosti iskaza oštećenice, potrebno je naglasiti da je u kaznenom postupku samo sud taj koji je dužan i ovlašten dati ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka, pa tako i oštećenice, a sve na temelju savjesne i kritičke analize svih dokaza, pa tako i provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja.

Slijedom izloženog, s pravom je sud prvog stupnja odbio prijedlog obrane da se nalaz i mišljenje psihologijsko-psihijatrijskih vještaka J. Z. i J. P. izdvoji iz spisa kao nezakoniti dokaz, jer se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ovdje ne radi o dokazu koji bi, po bilo kojoj osnovi iz članka 10. stavka 2. ZKP/08, bio nezakonit.

Konačno, potpuno promašeno žalitelj predlaže izdvajanje iz spisa predmeta, kao nezakonitih, zaključaka i mišljenja stručne suradnice državnog odvjetništva, sada u žalbi ponovljenim prigovorom njezine (ne)dostatne stručnosti i znanja. Naime, sporno je mišljenje stručna suradnica dala u cijelosti sukladno odredbi članka 43. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM), dok pitanje njenog stručnog znanja ni na koji način ne utječe na zakonitost istog. Naime, i o primjeni materijalnog prava (općeg ili maloljetničkog) ovlašten je odlučivati isključivo sud temeljem sveobuhvatnog uvida u okolnosti prijašnjeg života i ličnosti maloljetnika, o kojem će podatke dobiti, među ostalim, od stručnog tima Centra za socijalnu skrb te stručnih suradnika državnog odvjetništva, odnosno suda. Eventualna oprečnost tih mišljenja, na koju ukazuje žalitelj, ne čini iste nezakonitima, već ulazi u okvir ocjene vjerodostojnosti, koju je, kako je to već više puta naglašeno ovim rješenjem, ovlašten dati samo sud.

Stoga, a s obzirom na to da ni zaključci i mišljenja stručne suradnice državnog odvjetništva s listova 725 – 731 spisa, ni po kojoj osnovi iz članka 10. stavka 1. ZKP/08., ne predstavljaju nezakoniti dokaz, na zakonu je osnovano prvostupanjski sud odbio i ovaj prijedlog obrane maloljetnog K. P. za izdvajanje istih iz spisa predmeta.

Slijedom izloženog, a kako navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem pobijanog rješenja ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. listopada 2020.