1              Poslovni broj: Gž-1680/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1680/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. Z. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S. i 2. N. P. iz S., protiv tužene D. M. iz S., koju zastupa punomoćnica K. L., odvjetnica u S., radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja na nekretnini i radi naknade štete te po protutužbi tužene-protutužiteljice D. M. iz S., koju zastupa punomoćnica K. L., odvjetnica u S., protiv tužitelja-protutuženika: 1. Z. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S. i 2. N. P. iz S., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika Z. P. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-6470/09 od 22. rujna 2010., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

i

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se djelomice žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i u odnosu na tužitelja-protutuženika Z. P. potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-6470/09 od 22. rujna 2010., u pobijanom dijelu pod točkom I.1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na uspostavu ranijega posjedovnog stanja.

 

II. Djelomice se prihvaća žalba tužitelja-protutuženika te se u odnosu na tužitelja-protutuženika Z. P.. ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-6470/09 od 22. rujna 2010., u pobijanom dijelu i to:

-pod točkom I.2. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi naknade štete,

-pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev i

-pod točkom III. izreke kojim je odlučeno o trošku postupka

 

te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je odlučeno kako slijedi:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužna tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da podigne suhozid u dužini od 14m, a u visini od u 0,50m na međi između zemljišta tužitelja označenog sa čest. zem. 6409/12 i zemljišta tužene označenog sa čest. zem. 6407/9 k.o. S. te u istom roku do tog zida, a na zemljištu tužitelja naprijed opisanog postaviti živ žičanu ogradu na 4 željezna stupa u istoj dužini od 14 m, a u visini od jednog metra.

2. Dužna je tužena, na ime naknade za uništena stabla voćke isplatiti tužiteljima din 5.000,00 također u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sa zakonskom kamatom od dana predaje tužbe sudu pad do isplate te im naknaditi parnični trošak."

II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužni su tužitelji-protutuženi, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, predati tuženoj protutužiteljici u posjed dio čest. zem. 6407/18 k.o. S. (prije dio čest. zem. 6407/9) i to baš zemljište označeno u situaciji S., 1. lipnja 1985." i baš prostor označen točkama R-A-B-C-D-L-R sudskog vještaka Č. K. iz spisa Općinskog suda u Splitu broj IR-461/84, koja situacija čini sastavni dio ove presude te se ubuduće kaniti svakog pačanja u tuženičinu protutužiteljičinu nekretninu."

III. Nalaže se tužiteljima protutuženi da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknade tuženoj-protutužiteljici parbeni trošak u iznosu od 4.486,76 kn."

Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj-protutuženik Z. P. (dalje u tekstu: tužitelj) pobijajući tu presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) predlažući presudu sukladno žalbenim navodima preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena-protutužiteljica (dalje u tekstu: tužena) na žalbu nije odgovorila.

Žalba je djelomice osnovana.

Prije svega valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka, rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P2-6470/09 od 16. prosinca 2011., utvrđen prekid postupka zbog smrti ranije tužiteljice i protutužene A. P., a rješenjem istog suda od 8. siječnja 2020. nastavljen je postupak pa su, sukladno tom rješenju, u uvodu ove drugostupanjske odluke pravilno navedene kao stranke u postupku, tužitelji-protutuženici Z. P. i N. P. te tužena-protutužiteljica D. M.

Spis predmeta dostavljen je ovom drugostupanjskom sudu na rješavanje po predmetnoj žalbi protiv prvostupanjske presude dana 23. listopada 2020.

Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev tužbeni zahtjev na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na međi između nekretnina označenih kao čest. zem. 6409/12 i čest. zem. 6407/9 k.o. S., zahtjev na naknadu štete zbog uništenih stabala voćki, kao i protutužbeni zahtjev na predaju u posjed dijela nekretnine označene kao čest. zem. 6407/18 k.o. S. i na zabranu uznemiravanja na toj nekretnini.

Prema podatcima u spisu predmeta, u provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

- kako je pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem IR-461/84 vođen izvanparnični postupak po prijedlogu predlagatelja M. M. protiv predloženika F. P., da su u tom postupku, pored ostalog, izvedeni dokazi vještačenjima i to vještačenjem po sudskom vještaku mjeritelju Č. K., kao i vještačenjem po vještaku mjeritelju M. Š. te da je taj postupak pravomoćnim rješenjem od 7. studenoga 1988. obustavljen,

- kako je u tijeku ovoga parničnog postupka umro raniji tužitelj F. P. te da su kao tužitelji u postupku sudjelovali njegova supruga te sin i kćer, kao njegovi pravni slijednici, kao i da je u tijeku postupka umro i raniji tuženik M. M., a da je tužena D. M. njegova pravna slijednica,

- kako je sudski vještak M. Š. u spomenutom izvanparničnom predmetu poslovni broj IR-461/84 u svom nalazu i mišljenju prikazao "stvarno stanje" na predmetnim nekretninama u trenutku izvršenog očevida i provedenog vještačenja, ali da taj vještak nije utvrđivao granicu između nekretnina koje su predmet ovog spora,

- kako je sudski vještak Č. K. u spomenutom vještačenju koje je obavio za potrebe izvanparničnog postupka uređenja međa, u nalazu i mišljenju od 17. lipnja 1985., označio sporni dio predmetnih nekretnina na skici koju je izradio i to prikazao slovima R-A-B-C-D-L-R,

- kako je spomenuti sudski vještak K. naveo i da je, radi utvrđivanja granice između predmetnih nekretnina, pronašao u arhivi Ureda za katastar, detaljna mjerenja za razne potrebe na predjelu na kojem su čestice položene, a koja mjerenja mogu poslužiti za utvrđivanje prave granice između čestica, ali i kako se prema svim iskazanim podatcima mjerenja treba pridržavati podataka mjerenja kod formiranja osnovne građevinske parcele prema Izvedbenom urbanističkom planu, a što znači i kako je nekretnina, čest. zem. 6407/9 formirana 1961. godine, a sva ostala mjerenja kako su služila drugoj svrsi, ali da su ta mjerenja ipak pokazala kako je granica između predmetnih čestica u točki označenoj slovom "L" na skici koja je sastavni dio vještačenja,

- kako je u ovom parničnom postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku mjeritelju Z. B. koji je dana 3. listopada 2006. dostavio pisani nalaz i mišljenje prema kojemu je utvrdio da je predmetno područje u naravi nasuto zemljište dužine oko 14 m i pruža se u smjeru sjever-jug između posjeda tužitelja i posjeda tužene, da je vještak pregledao dokumentaciju koja je odobrena od nadležnog Ureda za katastar S. te je utvrdio sve relevantne podatke i zaključio kako je 1989. godine izvršeno cijepanje ranije nekretnine čest. zem. 6409/2 u čestice 6409/2 i 6409/14, kao i da je izvršeno cijepanje čest. zem. 6407/9 u pod čestice 6407/9 i 6407/18, dok nekretnina čest. zem. 6409/12 nije cijepana,

- kako iz nalaza sudskog vještaka B., kao i iz nalaza sudskog vještaka K., proizlazi zaključak da je granica između nekretnina označenih kao čest. zem. 6409/12 i čest. zem. 6407/9, koje nekretnine su u posjedu stranaka, u pravcu označenom slovima R-L, što je ucrtano u navedenoj skici koju je sastavio sudski vještak Č. K.,

- kako iz nalaza i mišljenja navedenih sudskih vještaka proizlazi i da Provedbeni urbanistički plan za dio stambene jedinice B. od 18. svibnja 1981. nikada nije realiziran, dok je Provedbeni urbanistički plan iz 1961. godine realiziran pa da stoga sudski vještaci K. i B. nisu cijenili navedeni Provedbeni urbanistički plan iz 1981. godine,

- kako su Z. P. i N. P. suvlasnici kuće koja je izgrađena na čest. zem. 6409/12, odnosno da su suvlasnici te nekretnine, dok A. P. nije bila upisana kao suvlasnica navedene nekretnine,

- kako iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige za Z.U. 11685 k.o. S. proizlazi da su u tom ulošku upisane nekretnine označene kao čest. zem. 6407/9 i 6407/18, k.o. S., kao i da je pravo vlasništva tih nekretnina upisano kao suvlasništvo na ime M. M. i D. M., svakog za po 1/2 dijela.

Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski je zaključio kako je prednik tužene (očito M. M.) koristio dopuštenu samopomoć kada je na predmetnom dijelu nekretnine uspostavio ranije posjedovno stanje te da nisu u pravu tužitelji kada tvrde da bi se prednik tužene "zapačao" u njihovu nekretninu, odnosno kako prednik tužene nije uklanjao stvari s nekretnine tužitelja, već da je te stvari uklanjao sa svoje čestice. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje i kako tužitelji bez pravne osnove drže u posjedu dio nekretnine koja je označena kao čest. zem. 6407/18 k.o. S. pa da stoga nije osnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže uspostavu ranijeg posjedovnog stanja izgradnjom suhozida, dok je osnovan protutužbeni zahtjev kojim tužena traži predaju u posjed predmetnog dijela nekretnine pa je pobijanom presudom tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, a protutužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen.

Međutim, navedena činjenična utvrđenja i zauzete pravne stavove prvostupanjskog suda nije moguće u potpunosti prihvatiti kao pravilne, na što djelomice utemeljeno ukazuje i tužitelj u žalbi.

Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pronalazi kako je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju izravno ukazuje žalba, jer se presuda ne može ispitati zato što ne sadrži jasna i prihvatljiva utvrđenja o svim odlučnim činjenicama, a dijelom postoji i proturječnost u tim razlozima.

Iz tužiteljevih činjeničnih navoda iznijetih u tužbi i tijekom postupka proizlazi
nedvojbeno kako tužitelj u ovom stadiju postupka traži uspostavu ranijega posjedovnog stanja na međi između nekretnina označenih kao čest. zem. 6409/12 i čest. zem. 6407/9 KO S., izgradnjom suhozida i postavljanjem ograde, kao i da zahtijeva naknadu štete zbog uništenih stabala voćki, dok tužena zahtijeva predaju u posjed dijela predmetne nekretnine po osnovi zaštite svog prava vlasništva.

Dakle, zahtjevi stranaka temelje se na odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP), odnosno na odredbama ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje u tekstu: ZOVO). U tom smislu valja navesti i kako su se u razdoblju prije stupanja na snagu ZOVO-a primjenjivala pravna pravila austrijskoga Općeg građanskog zakonika (OGZ-a) temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. iza vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno ta pravila se za ranije razdoblje danas imaju primijeniti temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91).

U pogledu dijela tužbenog zahtjeva radi naknade štete u konkretnom slučaju, temeljem članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO/05), primjenjuju se zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme nastanka štete, dakle primjenjuju se odredbe ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO/91).

Sukladno odredbi članka 388. stavka 2. ZVDSP-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Člankom 161. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

Odredbom članka 46. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Stavkom 2. istog članka propisano je kako svaki od suvlasnika ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim što predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

Člankom ranije važećeg 43. ZOVO-a propisano je kako suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik ima pravo na tužbu za zaštitu prava vlasništva na cijelu stvar, a suvlasnik ima pravo i na tužbu za zaštitu svog prava i na dijelu stvari.

Pretpostavke za pružanje sudske zaštite prava vlasništva u postupku pokrenutom pravom vlasničkom tužbom propisane su zakonom, a vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo kao i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari vlasniku ako ima pravo na posjed te stvari (članak 162. stavak 1. i članak 163. stavak 1. ZVDSP-a). I prema članku 37. ranije važećeg ZOVO-a, vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povrat individualno određene stvari, a vlasnik mora dokazati da na stvari čiji povrat traži ima pravo vlasništva kao i da se stvar nalazi u faktičnoj vlasti tuženika.

U odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu:

Prije svega valja navesti kako iz rezultata provedenoga dokaznog postupka nije moguće nedvojbeno zaključiti kakvo je bilo posjedovno stanje na međi između nekretnina označenih kao čest. zem. 6409/12 i čest. zem. 6407/9 k.o. S., kao niti je li bio izgrađen i kakav suhozid i je li bila postavljena ograda, odnosno nije moguće pouzdano zaključiti gdje bi se takav zid precizno nalazio i kojih dimenzija je bio, a tužitelj u tom pogledu, osim predloženoga dokaza saslušanjem stranaka, nije predlagao izvođenje drugih dokaza. U tom smislu, niti iz spisa predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj IR-461/84 nije moguće pouzdano zaključiti o ranijem posjedovnom stanju, gdje se nalazio i kojih dimenzija je bio predmetni zid, iako očito u tom postupku nije bilo sporno da je postojao zid kojeg je prednik tužene porušio.

Radi se o odlučnim, a među strankama prijepornim činjenicama, a tužitelj u tijeku ovoga dugotrajnog sudskog postupka nije te činjenice nedvojbeno dokazao. Tužitelj se još u tužbi pozvao na rezultate spomenutoga izvanparničnog postupka koji je vođen radi uređenja međa, međutim niti iz tog postupka nije moguće izvesti nedvojbene zaključke o navedenim činjenicama. Osim toga, tužitelj i nije tužbenim zahtjevom određeno naveo gdje bi se predmetni zid nalazio i to niti imajući u vidu podatke iz spomenutoga izvanparničnog postupka, kao niti s obzirom na rezultate vještačenja po sudskom vještaku mjeritelju u ovom parničnom postupku pa u takvom stanju stvari prvostupanjski sud i nije mogao donijeti drukčiju odluku nego u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti.

Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. Sud u parničnom postupku, u smislu članka 2. stavka 1. ZPP-a, odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

Dakle, na tužitelju je teret dokaza navedenih odlučnih činjenica koje se odnose na mjesto na kojemu se predmetni zid nalazio i njegove karakteristike, a u konkretnom slučaju tužitelj u postupku nije dokazao kakvo je bilo ranije posjedovno stanje na predmetnim nekretninama koje je prednik tužene izmijenio, te činjenice nije moguće detaljno utvrditi jedino predloženim saslušanjem stranaka pa stoga u tom dijelu zahtjeva, kako je rečeno, nije niti bilo moguće donijeti drukčiju odluku osim tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

Međutim, u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu radi naknade štete prvostupanjska presuda uopće ne sadrži bilo kakve razloge te se presuda ne može ispitati pa je i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju izravno ukazuje žalba, ali nisu ostvareni zakonski razlozi iz članka 373. a ZPP-a za donošenje drugostupanjske presude jer u tom dijelu sve bitne činjenice nije moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

Člankom 154. stavkom 1. ranije važećeg ZOO/91 propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 185. stavkom 1. i 2. tog Zakona propisano je kako je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostavljanje prijašnjeg stanja ne uklanja štetu potpuno odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

Prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao postojanje štete, štetne radnje ni njezine protupravnosti, kao niti postojanje uzročne sveze između štetne radnje i nastale štete, a bez utvrđenja svih odlučnih činjenica u tom pogledu nije moguće niti donijeti zakonitu odluku o dijelu tužbenog zahtjeva radi naknade štete.

U odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu:

Tužena u postupku tvrdi kako je predmetna nekretnina, odnosno dio nekretnine koja je označena kao čest. zem. 6407/18 k.o. S., njezino vlasništvo te traži predaju u posjed te nekretnine. Prvostupanjski sud je, kako je već rečeno, zaključio kako je M. M. koristio dopuštenu samopomoć kada je na predmetnom dijelu nekretnine uspostavio ranije posjedovno stanje te da nije u pravu tužitelj kada tvrdi kako bi se prednik tužene "zapačao" u njegovu nekretninu, odnosno kako tužitelj bez pravne osnove drži u posjedu dio te nekretnine pa da je i u obvezi tuženoj predati u posjed predmetni dio nekretnine. Međutim, prvostupanjski sud navodi kako je prednik tužene koristio dopuštenu samopomoć kada je na predmetnom dijelu nekretnine uspostavio ranije posjedovno stanje, ali pritom ne utvrđuje jasno kakvo je to ranije posjedovno stanje bilo i kojim radnjama je takvo posjedovno stanje uspostavljeno.

Prvostupanjski sud je u postupku jedino utvrđivao činjenice koje se odnose na katastarske podatke o granici, odnosno podatke iz katastarskih mapa o međi između nekretnina koje su predmet spora, ali nije nedvojbeno utvrdio niti koje osobe su upisane u zemljišnoj knjizi kao nositelji stvarnih prava na predmetnim nekretninama i posebno nije utvrđivao kada i po kojoj osnovi su te osobe stekle ta prava. Među strankama je, očito, sporno na kojem mjestu se nalazila međa između tih nekretnina, ali je sporno i tko je posjedovao i koji dio nekretnine do međe i po kojoj osnovi, međutim iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi kako prvostupanjski sud te činjenice nije utvrđivao, što s pravom ističe i žalitelj.

Radi odluke o protutužbenom zahtjevu, prije svega, potrebno je nedvojbeno utvrditi koje osobe su vlasnici predmetne nekretnine (odnosno vlasnici susjednih nekretnina na kojima bi mogao biti položen dio koji je predmet spora), kada i po kojoj osnovi su to pravo te osobe stekle, kao i utvrditi jesu li stranke možebitno stekle pravo vlasništva dijela nekretnine koji je predmet spora izvanknjižno, sukladno spomenutim ranije važećim propisima. Ovdje treba dodati i kako, u možebitnim okolnostima kada se radi o suvlasništvu nekretnine, sukladno članku 46. stavku 2. ZVDSP-a, svaki od suvlasnika ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim što predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

Pritom treba navesti i kako se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na to da bi još od prije Drugoga svjetskog rata postojao kameni zid koji je predstavljao granicu između predmetnih nekretnina te da je tužitelj držao u posjedu dio nekretnine do tog zida, što bi značilo kako se tužitelj poziva na dosjelost kao osnovu stjecanja prava vlasništva predmetnog dijela nekretnine, a prvostupanjska presuda u tom pogledu ne sadrži bilo kakvo obrazloženje.

Osim toga, s pravom žalitelj ističe i kako je u ovom parničnom postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku mjeritelju, koji vještak se očitovao i o rezultatima vještačenja provedenih u spomenutom izvanparničnom postupku i ta druga vještačenja sud je pregledao u dokaznom postupku, međutim prema shvaćanju ovog suda u tim okolnostima samo uz izričitu suglasnost stranaka moguće je temeljiti sudsku odluku isključivo na rezultatima vještačenja iz navedenoga izvanparničnog postupka poslovni broj IR 461/84. Drugim riječima, jedino je vještačenje provedeno u predmetnom parničnom postupku dokaz kojim se utvrđuju činjenice za koje je potrebno stručno znanje u smislu odredaba članka 250. i 251. ZPP-a, prema rezultatima tog dokaza stranke mogu i isticati svoje zahtjeve, a priložene dokaze izvedene u drugom postupku valja cijeniti kao i sve ostale rezultate postupka sukladno članku 8. ZPP-a.

Glede tužiteljevih žalbenih navoda treba navesti kako tužitelj potpuno neutemeljeno drži da je prvostupanjski sud propustio raspraviti "preciznost petita" u smislu dijela tužiteljeva zahtjeva radi činjenja, uspostavom ranijeg posjedovnog stanja, jer je izrijekom takav zahtjev tužitelj postavio u tijeku postupka, a sud kako je već rečeno, odlučuje u granicama zahtjeva koje su stranke stavile u postupku. S obzirom da preciziranim tužbenim zahtjevom nije zatražena posjedovna zaštita temeljem smetanja posjeda, to o takvoj možebitnoj zaštititi prvostupanjski sud i nije mogao raspravljati niti odlučivati.

Imajući u vidu sve navedeno, ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja pa ih ovaj sud, sukladno članku 375. stavku 1. ZPP-a nije posebno ocjenjivao.

Dakle, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao jasne i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

No, iz iznijetog proizlazi i kako su dijelom ostvareni zakonski uvjeti za primjenu članka 373.a ZPP-a te je, uzimajući u obzir one odlučne činjenice koje je bilo moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu i pravilnom primjenom materijalnog prava iz citiranih zakonskih odredaba, cijeneći kako tužitelj nije dokazao ranije posjedovno stanje čiju uspostavu traži, gdje se nalazio i kojih dimenzija je bio predmetni zid, valjalo djelomice odbiti žalbu i presudom potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev na uspostavu ranijega posjedovnog stanja odbijen kao neutemeljen.

U preostalom dijelu je, postupajući temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom, nadopuniti dokazni postupak odlučujući o dokaznim prijedlozima stranaka i pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve odlučne činjenice, odnosno utvrditi postojanje svih zakonskih pretpostavki za naknadu štete koju tužitelj potražuje, kao i utvrditi sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenoga i o osnovanosti protutužbenog zahtjeva.

S obzirom da za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku to je u odnosu na žalitelja ukinuta i prvostupanjska odluka o trošku postupka.

U preostalom dijelu koji se odnosi na drugotužiteljicu, koji dio se ne pobija žalbom,ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati prvostupanjsku odluku sukladno članku 365. stavku 1. ZPP-a.

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

 

U Splitu, 29. listopada 2020.