- 1 -              II Kž 445/2020-4

Broj: II Kž 445/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. listopada 2020. broj Kvm-25/20. (Kmp-4/20.) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog B. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. B., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i članka 139. stavka 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. B. po branitelju, odvjetniku J. Č., s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i optuženiku ukinuti istražni zatvor ili istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog B. B. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi B. B. počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz potvrđene optužnice, odnosno dokaza pribavljenih tijekom provedene istrage, na kojima se optužnica i temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga nije u pravu optuženik kada, osporavajući postojanje osnovane sumnje u odnosu na kazneno djelo prijetnje, subjektivno ocjenjuje sadržaj iskaza oštećenice, pobijajući vjerodostojnost njenog iskaza. No, osim što su takva razmatranja žalitelja u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, ističe se žalitelju da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.

Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv. Uložena optuženikova ustrajnost i brojnost poduzetih radnji, kao i brojnost kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika.

Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud navedeno doveo u vezu s činjenicom da je optuženik, prema izvatku iz kaznene evidencije, pravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela teških krađa i teške tjelesne ozljede. Imajući pritom u vidu da je optuženik osnovano sumnjiv da je kaznena djela koja mu se aktualno inkriminiraju počinio ubrzo nakon odobrenog uvjetnog otpusta s izdržavanja kazne zatvora iz ranije pravomoćne presude, stav je i ovog suda da okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv valja cijeniti u smislu višeg stupnja kriminalne volje optuženika u protupravnom postupanju, a stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani. Navedeno upućuje na upornost optuženika u činjenju kaznenih djela, a jednako tako i na činjenicu da ni prethodne osude ni izdržavanje kazne zatvora nisu utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Naprotiv, optuženikovo protupravno ponašanje je progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio teže kazneno djelo.

Kraj takvog stanja stvari, bez značaja su tvrdnje žalitelja kojima osporava iteracijsku opasnost kod optuženika, navodeći da ranija kaznena djela nisu istovrsna kaznenim djelima za koja se vodi ovaj postupak. To tim više kada se uzme u obzir da je kaznenom djelu teške tjelesne ozljede, za koje je optuženik ranije pravomoćno osuđen, svojstveno obilježje nasilja, što je značajka i kaznenog djela koje se aktualno inkriminira optuženiku (pod točkom 1. optužnice).

Isto tako, paušalna tvrdnja žalitelja da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru (od 12. veljače 2020.) utjecalo na optuženika "da shvati značaj i posljedice svojeg postupanja", ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane odluke. Naime, prema podacima u spisu predmeta, protiv optuženika je u tijeku postupak radi utvrđivanja njegove stegovne odgovornosti, zbog stegovnog prijestupa iz članka 140. stavka 2. točke 1. ZKP/08.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Kraj tako utvrđenog stanja stvari, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žaliteljevim isticanjem činjenice da je optuženik netom navršio 21 godinu, a s oštećenicom od ranije nije u sukobu niti u bilo kakvoj vezi.

Stoga je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže optuženik, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Slijedom izloženog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. listopada 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.