- 1 -              I Kž 616/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 616/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. G., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 2. listopada 2020. broj Ik I-253/2020-9 (Ik I-655/2020.), u sjednici održanoj 29. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba zatvorenika D. G. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) i članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-19) odbijeni su osobni prijedlog zatvorenika i prijedlog Zatvora u Z. podnesen po službenoj dužnosti za uvjetni otpust zatvorenika D. G. s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 4 (četiri) mjeseca na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2019. broj Kv-1372/2019-5 zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. i drugih KZ/11.

 

Protiv tog rješenja osobnu žalbu podnio je zatvorenik D. G., bez izričitog navođenja žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da se preinači pobijano rješenje te da ga se uvjetno otpusti.

 

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, zatvorenik D. G. u žalbi ističe da su zaključci o njegovom zdravstvenom stanju izvučeni iz konteksta te da je trebalo uzeti u obzir postojeće pozitivne okolnosti na njegovoj strani. To su prije svega, a kako to zatvorenik upire u žalbi, činjenica da je ocijenjen razinom uspješan, da ima podršku oca i osiguran postpenalni prihvat kao i nema ni stegovnih postupaka, a niti aktualnih kaznenih postupaka. Navodi također da mu je brat poginuo 2011. za vrijeme dok se zatvorenik nalazio na izdržavanju kazne, a 2017. mu je umrla majka, koji događaji su ga potaknuli na razmišljanje i preispitivanje života. Ističe da je shvatio sve što je trebao te da sada želi pomoći svom 80-godišnjem ocu i brinuti o svom unuku.

 

Protivno svim istaknutim žalbenim navodima zatvorenika, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja pravilno odbio prijedloge za uvjetni otpust podnesenih, kako osobno po zatvoreniku, tako i po službenoj dužnosti po Zatvoru u Z. jer nisu ispunjene sve pretpostavke koje opravdavaju primjenu instituta uvjetnog otpusta u konkretnoj situaciji.

 

Naime, iz izvješća s mišljenjem Zatvora u Z. proizlazi da je zatvorenik visoko kriminalizirana osoba, da počinjena kaznena djela ne priznaje, kaznu teže prihvaća, time da se rizik od ozbiljne štete prema drugima te vjerojatnost kriminalnog povrata procjenjuju visokim. Prema mišljenju liječnika Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika proizlazi da zatvorenik nije sposoban za rad te da se uslijed dugogodišnjeg konzumiranja sredstava ovisnosti kod njega registriraju oštećenja središnjeg živčanog sustava koje karakterizira psihoorganski sindrom. Uz sve to, zatvorenik je i dalje na supstitucijskoj terapiji Buprenorfinom. Iako je zatvorenikov program izdržavanja kazne zatvora ocijenjen razinom uspješan, on nema odobrene izvanzatvorske pogodnosti. Budući da se radi o osobi koja je specijalni povratnik te višestruko pravomoćno osuđivana (zbog raznovrsnih kaznenih djela i to s elementima nasilja, imovinskih kaznenih djela, ali i kaznenih djela zlouporabe opojnih droga), kojim prilikama su zatvoreniku većinom bile izricane kazne zatvora koje je i izdržao, mišljenje je i Zatvora u Zagrebu da mu ne treba odobriti uvjetni otpust.

 

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč činjenici da zatvorenik nema novih kaznenih postupaka u tijeku i da nije stegovno tretiran, kao i osiguranom postpenalnom prihvatu kod oca koji je naveo da bi primio zatvorenika ako se pridržava kućnog reda i ne radi ekscese, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod zatvorenika nisu postignuti svi resocijalizacijski elementi potrebni za život na slobodi, slijedom čega je osnovano odbio, kako osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika jer svrha kažnjavanja još nije uvijek nije postignuta, tako i prijedlog zatvora podnesen po službenoj dužnosti, budući da je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

S obzirom da ni ostalim zatvorenikovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a nisu nađene ni povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 29. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.