Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - II Kž 451/2020-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević - Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. I.1 i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog D. I.1 i okrivljenog D. I.2, podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. listopada 2020. broj Kov-Iz-40/2020. (Kov-64/2020.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. listopada 2020.,
r i j e š i o j e :
Žalbe okrivljenog D. I.1 i okrivljenog D. I.2 odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice, protiv okrivljenog D. I.1 i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika D. I.1 i D. I.2 iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Istim je rješenjem, nadalje, odlučeno da se u istražni zatvor uračunava vrijeme oduzimanja slobode i to okrivljenom D. I.1 od 25. srpnja 2020., a okrivljenom D. I.2 od 14. kolovoza 2020.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. I.1 po branitelju M. M., odvjetniku iz Z. Žalbom predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske "donese odluku kojom ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu Kov-Iz-40/20 Kov-64/20 od 14. listopada 2020. i da se okrivljeni ima odmah pustiti na slobodu".
Žalbu protiv tog rješenja podnio je i okrivljeni D. I.2 po branitelju J. P., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor ovom okrivljeniku ukine.
Žalbe nisu osnovane.
Naime, prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, potpuno je i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za zaključak o postojanju opće te posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski je sud dao jasne, detaljne i u svemu dostatne razloge zbog kojih nalazi da je primjena mjere istražnog zatvora u svrhu sprečavanja opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na obojicu okrivljenika i dalje nužna, kao i zbog čega zaključuje da svrhu koja se ovom mjerom postiže nije moguće ostvariti kojom drugom, blažom mjerom, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga, nije u pravu žalitelj D. I.2 kada, tvrdnjom da su u pobijanom rješenju u odnosu na njega izostali razlozi o mogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama, prvostupanjsku odluku pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a nije u pravu niti žalitelj D. I.1 koji ovu žalbenu osnovu uvodno ističe, no, daljnjim sadržajem žalbe ne specificira u čemu bi se ona konkretno sastojala.
Nadalje, neosnovano oba žalitelja osporavaju postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje, kao temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. Protivno tim navodima, sud prvog stupnja jasno je i određeno pobijanim rješenjem izložio sve dokaze, pribavljene tijekom provedene istrage, na kojima se temelji protiv okrivljenika podignuta optužnica, a iz kojih, i prema ocjeni ovog suda, proizlazi za ovaj stadij kaznenog postupka dostatan stupanj osnovane sumnje na učin okrivljenicima terećenog kaznenog djela iz točke 1. optužnice, a okrivljenom D. I.1 i kaznenog djela inkriminiranog točkom 2. činjeničnog supstrata optužnog akta.
Stoga, a imajući osobito u vidu da optužno vijeće, odlučujući u smislu članka 131. stavka 1. ZKP/08., nije ovlašteno ulaziti u analizu i ocjenu vjerodostojnosti pojedinog dokaza, nije osnovan žalbeni navod okrivljenog D. I.1 kojim ističe da „…nema kritičke analize i sinteze svakog od tih dokaza kako bi se mogla utvrditi osnovana sumnja". U odnosu na žalbeni navod okrivljenog D. I.2 za naglasiti je da je prvostupanjski sud razlozima rješenja posebno naznačio dokaze temeljem kojih je na razini osnovane sumnje moguće zaključivati o identitetu supočinitelja kaznenog djela razbojništva iz točke 1. optužnice, a žalbeni navod da se temeljem tih dokaza "ne može van svake sumnje tvrditi da se radi o II. okrivljenom", u ovom stadiju postupka nije od utjecaja na odluku o ispunjenju temeljne pretpostavke primjeni mjere istražnog zatvora. Naime, po žalitelju naznačen stupanj sigurnosti potreban je za odluku o krivnji okrivljenika, koju je ovlašteno i dužno donijeti raspravno vijeće po provođenju kontradiktornog dokaznog postupka.
Time je, protivno izloženim žalbenim tvrdnjama, utvrđena osnovana sumnja kao opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZPK/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika D. I.1 i D. I.2.
Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj D. I.1 zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud kod njega nalazi nisu takvog značaja da bi i nadalje opravdavale primjenu ove mjere, a zbog opasnosti od iteracije. Nasuprot navedenom, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o prethodno višekratno osuđivanoj osobi, između ostalog i za kazneno djelo razbojništva, koji je sada osnovano sumnjiv za učin dva kaznena djela razbojništva, počinjena u vremenskom razmaku od svega tri dana i to za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz tri ranije djelomično uvjetne, odnosno uvjetne osude (presuda Županijskog suda u Zagrebu od 6. srpnja 2018. broj Kovm-7/18, presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 21. studenog 2018. broj Kmp-17/18. i presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. studenog 2019. broj Kmp-113/19.). Kada se, uz izloženo, razmotri inkriminirani način počinjenja oba djela za koja je okrivljeni D. I.1 sada osnovano sumnjiv, a koji, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ukazuje na visok stupanj kriminalne volje na učin terećenih mu djela, protivno navodima žalbe, u cijelosti s pravom prvostupanjski sud zaključuje da na strani okrivljenog D. I.1 postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Pri tome, a kada se razmotri okolnost da ranije navedene osude očito na njega nisu specijalno preventivno djelovale, neosnovanim se ukazuje žalbeni navod okrivljenog D. I.1 da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru, u kojem se sada nalazi oko tri mjeseca, dostatno pozitivno utjecao na njega "da ne ponavlja ovakva kaznena djela na slobodi".
Vodeći računa o značaju iznesenih okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv ovog okrivljenika, opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, kao i da istu, barem za sada, nije moguće prevenirati nekom od zakonom predviđenih mjera opreza. Također, uzimajući u obzir težinu inkriminiranih kaznenih djela, kaznu koja se za slučaj osuđujuće odluke prema raspoloživim podacima može očekivati, kao i duljinu trajanja te potrebu primjene mjere istražnog zatvora (okrivljenik se u istražnom zatvoru nalazi od 25. srpnja 2020.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno, pa je neosnovan i navod žalbe da se "istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne zatvora".
Nadalje, nije u pravu ni okrivljeni D. I.2 kada žalbom ističe zakonsku neutemeljenost pobijanog rješenja i neopravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora, uz navod da po prvostupanjskom sudu naznačeni razlozi nisu dostatni za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti kod ovog okrivljenika.
Točno je da je okrivljeni D. I.2 osoba mlađe životne dobi i da do sada nije kazneno osuđivan, no, ove je okolnosti prvostupanjski sud uzeo u obzir te cijenio prilikom odluke o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog okrivljenika. Nasuprot žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud iz načina postupanja okrivljenog D. I.2 inkriminirane zgode te posljedica koje po događaju trpi žrtva ovog kaznenog djela, osnovano i ispravno zaključio da i kod ovog okrivljenika postoje osobite okolnosti koje ukazuju da je primjena mjere istražnog zatvora i dalje nužna radi otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi. Naime, upravo je ovaj okrivljenik, na razini osnovane sumnje, postupajući zajedno s bratom D. I.1 prema samoj, ženskoj djelatnici trgovine, koristio nož oštrice dužine oko 15 cm, kojim je, nakon što ju je uhvatio za majicu i privukao prema sebi, tu istu djelatnicu trgovine ubo u predio bicepsa lijeve ruke, te, unatoč tome što se ona opirala i branila, zajedno s okrivljenim D. I.1 nastavio s napadom povlačeći je rukama za tijelo i istovremeno uzimajući novac iz blagajne, sve u cilju njegovog protupravnog prisvajanja. Nije bez utjecaja niti okolnost da, sukladno podacima u spisu predmeta, žrtva ovog kaznenog djela, kao posljedicu istog, trpi određene psihičke probleme zbog kojih je i dalje na bolovanju, što dodatno ukazuje na težinu i intenzitet postupanja okrivljenika terećene im zgode. Izloženo, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, govori o nepopustljivosti, agresivnosti i ustrajnosti u ponašanju za koje se okrivljeni D. I.2 na razini osnovane sumnje tereti, što doista ukazuje na viši stupanj kriminalne količine od onog inače imanentnog kaznenom djelu razbojništva, a time i na realnu opasnost da ovaj okrivljenik na slobodi ponovi ovakvo ili slično kazneno djelo.
Stoga, zaključak je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da se produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. radi otklanjanja postojeće, kod okrivljenog D. I.2 utvrđene iteracijske opasnosti, za sada, ukazuje potrebnim i opravdanim te se, i po ocjeni ovog suda, ista svrha u ovom trenutku ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom. Kod takvog stanja stvari, na odluku o istražnom zatvoru nisu od utjecaja ni daljnji žalbeni navodi da ovom okrivljeniku boravak u istražnom zatvoru teško pada te da je u istražnom zatvoru fizički napadnut. Naime, navodni fizički napad na okrivljenog D. I.2 od strane dvoje istražnih zatvorenika, o kojem u spisu ne postoji pisani trag, bit će predmetom eventualnog drugog odgovarajućeg postupka.
S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Predsjednik vijeća |
Ranko Marijan, v. r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.