- 1 -              II Kž 443/2020-4

 

 

 

 

Broj: II Kž 443/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, Ileane Vinja i Melite Božičević – Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. V. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog J. Z. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 29. rujna 2020. broj Kv I-31/2020-5 (K-5/2019.), o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog J. Z. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. V. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), određen je istražni zatvor protiv optuženog J. Z. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Nadalje je određeno da, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. Z. po branitelju D. S., odvjetniku iz V. G., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "uvaži žalbu, te ukine pobijano rješenje".

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, nije u pravu optuženik kada žalbom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje istražnog zatvora, kao i da je odluka prvostupanjskog suda preuranjena, jer da "sud nije iscrpio sve zakonske mogućnosti da utvrdi gdje trenutno boravi optuženik".

 

Suprotno tom žalbenom navodu, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud proveo sve potrebne provjere i poduzeo sve zakonom predviđene moguće radnje kako bi osigurao prisutnost optuženog J. Z. u ovom kaznenom postupku, koje, sve do određivanja istražnog zatvora i raspisivanja tjeralice, nisu rezultirale uspjehom. Stoga, potpuno je i pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, na temelju kojeg je na zakonu osnovano donio pobijanu odluku, koju je potom i valjano obrazložio.

 

Naime, optuženik je upoznat s činjenicom vođenja ovog kaznenog postupka, kao i svojom obvezom da sud obavještava o svakoj promjeni adrese, a jednako tako i s posljedicama propuštanja postupanja po toj obavezi. Unatoč tome, iz podataka u spisu predmeta te razloga pobijanog rješenja proizlazi da je optuženik učestalo mijenjao adrese stanovanja, o čemu nije uredno izvještavao prvostupanjski sud. Tako je sam optuženik sud obavijestio o adresi u B., kao i adresi u B. (kod M. B.), međutim, pokušaji dovođenja optuženika s obje adrese ostali su bez rezultata, dok su policijski službenici prilikom izvršenja dovedbenih naloga utvrdili da optuženik ne živi niti na jednoj od navedenih adresa. Jednak rezultat imao je pokušaj osiguranja nazočnosti optuženika s drugih sudu dostupnih adresa njegovog stanovanja (D. L., te Z.).

 

Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud protiv optuženog J. Z. pobijanim rješenjem pravilno odredio mjeru istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., osnovano zaključivši da navedene okolnosti ukazuju na to da se optuženik krije te nije dostižan tijelima kaznenog progona. Stoga, nije u pravu žalitelj kada ističe da je određivanje istražnog zatvora bilo preuranjeno, dok ničime potvrđeni žalbeni navod da optuženik "od nedavno boravi u Prihvatilištu za beskućnike Crvenog križa, a nekoliko mjeseci prije nije imao osiguran nikakav smještaj, niti prenočište", samo ukazuje da se radi o osobi koja nema uredno prijavljenu stalnu adresu stanovanja s koje bi prvostupanjski sud mogao pozivanjem osigurati njegovu nazočnost u ovom kaznenom postupku.

 

Prema tome, razmatrajući sve izložene okolnosti, po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženog J. Z. postoje one osobite okolnosti koje u svom zbiru jasno govore o realnoj opasnosti da će, u slučaju puštanja na slobodu, on postati sudu nedostupan i time omesti uredno vođenje ovog kaznenog postupka, zbog čega se primjena mjere istražnog zatvora, za sada, ukazuje jedino podobnom ostvariti svrhu zbog koje je pobijanim rješenjem i određena.

 

              S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istoga, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 29. listopada 2020.