1

                                        Broj: Pž-4794/2020

  

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.M., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 7. srpnja 2020., broj: 511-12-36/05-3-982-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. M.M., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, na način da se okr. M.M., za prekršaj iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je tim prekršajnim nalogom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna od 3,000,00 (tri tisuće) kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, te se okr. M.M. izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.  

 

I. U ostalom dijelu odbija se prigovor okr. M.M. kao neosnovan, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu pobijani prekršajni nalog potvrđuje. 

 

            II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 8 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna od 4.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca, te je dužan je nadoknaditi troškove prekršajnog postupka od 500,00 kuna.

             

Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.M. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne, zaštitne mjere i troškova postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

Prigovor je djelomično osnovan.             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              U odnosu na izrečenu novčanu kaznu okrivljenik u prigovoru ističe da priznaje  i kaje se za njega, trenutno je nezaposlen i nema primanja. Ističe da u posljednjih nekoliko godina nije kažnjavan, te da je sam postupak djelovao na njega da više ne čini takve prekršaje. 

 

Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena previsoka novčana kazna. Naime, za prekršaj iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, u spisu predmeta nema podataka da je okrivljenik u posljednje tri godine osuđivan za prekršaje u prometu, što ističe i u prigovoru, pa cijeneći i priznanje djela i izraženo kajanje, kao i težinu počinjenog prekršaja (brzina u naselju za 37,1 km/h veća od dopuštene), ovaj drugostupanjski sud smatra da će je izrečena novčana kazna u propisanom minimumu novčane kazne od 3.000,00 kuna primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru okrivljenik navodi da u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 58. Prekršajnog zakona za izricanje zaštitne mjere jer ne postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa upravo zbog činjenice da nije kažnjavan, te da prvostupanjsko tijelo prilikom izricanja zaštitne mjere nije vodilo računa o načelu razmjernosti propisano čl. 51. Prekršajnog zakona.

 

Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Naime, opasnost da će počinitelj prekršaja upravljajući osobnim vozilom ugroziti sigurnost prometa ne ovisi samo o prethodnoj osuđivanosti u prometu nego i težini djela. Međutim, duljina trajanja izrečene mjere od 3 mjeseca, po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu protupravnu količinu u postupanju okrivljenika, odmjerena je u predugom trajanju. Ovaj sud je imao u vidu i odredbu čl. 51. a Prekršajnog zakona kojom je propisano načelo razmjernosti, prema kojem je sud pri izricanju zaštitne mjere i određivanja duljine njezinog trajanja dužan voditi računa o težini počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti. Slijedom navedenog, imajući u vidu sve okolnosti počinjenog prekršaja, činjenicu da u spisu nema podataka o dosadašnjoj osuđivanosti okrivljenika, težinu djela i načelo razmjernosti, ovaj sud smatra da u ovom slučaju zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u konkretnom slučaju nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti.

 

Iz navedenih razloga ovaj sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, smatrajući da je tako odmjerena zaštitna mjera primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

U odnosu na troškove postupka, okrivljenik moli da ga se, sukladno svemu navedenom oslobodi od plaćanja troškova postupka.

 

Okrivljenik, dakle, ne spori svoju obvezu naknade troškova, već isključivo svoju mogućnost da istu plati. Međutim, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka, pri čemu treba naglasiti da je ista određena bliže donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. Okrivljenik je mlada osoba, u spisu nema  podataka da bi bio nesposoban za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Iz gore navedenih razloga, zbog kojih je osnovana odluka prvostupanjskog tijela o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je okrivljenika obvezao i na naknadu troškova žalbenog postupka. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (toč. I.) i čl. 205. (toč. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 28. listopada 2020.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.