Broj: Kž-Us 149/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. L. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 295. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenika I. L. i J. K. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda Zagrebu od 14. rujna 2017. broj Kov‑Us-42/16, u sjednici održanoj 30. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenog I. L. i okrivljenog J. K..

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu odbijen je kao neosnovan prijedlog branitelja okrivljenog I. L. i okrivljenog J. K. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza: zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora  PNUSKOK od 20. listopada 2014. obavljenom u poslovnim prostorijama Ustanove za upravljanje sportskim objektima (s listova 4734-4740), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (s listova 4741, 4742, 4743 i  4744), Office note booka – zeleni rokovnik broj 1 koji je ispisao D. K. (listovi 5061-5158), Office note booka – zeleni rokovnik broj 2 koji je ispisao D. K. (listovi 5159-5252), Office note booka – zeleni rokovnik broj 3 koji je ispisao D. K. (listovi 5253-5346), zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa PNUSKOK od dana 13. studenog 2014. (s listova 5442-5446) , zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija PNUSKOK od dana 13. studenog 2014. (s listova 5447-5453), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od dana 13. studenog 2014. serijskog broja 928806 (list 5459), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od dana 13. studenog 2014. serijskog broja 928809 (list 5462), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od dana 13. studenog 2014. serijskog broja 928810 (list 5463), fotodokumentacije broj 511-19-15/1-OKA-1169/14 (listovi 5655-5681),  fotodokumentacije broj: 511-19-51/1-OKA-1174/14 (list 5704), izvješća Službe kriminalističke tehnike o kriminalističkoj – tehničkoj pretrazi mjesta događaja od dana 14. studenog 2014.  broj: 511-19-15/1-OKA-1174/14 (s lista 5705), izvješća Službe kriminalističke tehnike o kriminalističkoj – tehničkoj pretrazi mjesta događaja od dana 14. studenog 2014.  broj: 511-19-15/1-OKA-1174/14 (s lista 5706).

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. L. po braniteljici, odvjetnici K. V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „prihvati žalbu I okrivljenika i ukine pobijano rješenje“.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni J. K. po branitelju, odvjetniku B. Š., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje „na način da izdvoji gore navedene nezakonite dokaze iz spisa, odnosno, podredno da pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.“

Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.-17.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Okrivljenici I. L. i J. K. u žalbama, pozivajući se pritom na različite žalbene osnove, tvrde da su pretraga doma okrivljenog D. K. i pretraga poslovnih prostora Ustanove za upravljanje sportskim objektima, kojima se koristio taj okrivljenik, provedene nezakonito i da je optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu trebalo izdvojiti iz spisa zapisnike o pretrazi i dokaze koji su prikupljeni prilikom tih pretraga. Kao razlog nezakonitosti tih dokaznih radnji žalitelji ističu da je okrivljeni D. K. tijekom pretrage doma 19. listopada 2014. u 21,10 sati uhićen zbog sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, a da je pretraga doma tog dana nastavljena, a pretraga poslovnog prostora provedena idućeg dana „bez prisutnosti obaveznog branitelja“, pri čemu se pozivaju na odredbu članka 66. stavka 1. točke 4. ZKP/08. 

Iako se prijedlog okrivljenog I. L., kojem prijedlogu se pridružio okrivljeni J. K., nije odnosio na izdvajanje zapisnika o pretrazi doma okrivljenog D. K. i na dokaze koji su prikupljeni tijekom te pretrage pa optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu nije razmatralo zakonitost pretrage doma okrivljenog K., a niti se zakonitost pretrage poslovnih prostora Ustanove za upravljanje sportskim objektima osporavala zbog razloga koji se sada ističe u žalbama, treba navesti da je odredbom članka 66. stavka 1. točke 4. ZKP/08., na koju se žalitelji sada pozivaju, propisano da okrivljenik mora imati branitelja za vrijeme trajanja postupka za kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti ako mu je oduzeta sloboda ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u drugom predmetu, a to ovdje nije bio slučaj.

Osim toga, iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija proizlazi da je okrivljeni D. K. bio poučen o pravu na branitelja te da se on tog prava odrekao. Stoga je postupanje nadležnih tijela prilikom provođenja osporavanih dokaznih radnji bilo u skladu s odredbama članka 253. stavaka 1. i 3. ZKP/08., a nije bilo protivno niti Direktivi 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima („Službeni list Europske unije“ L294 od 6. studenog 2013.) u odnosu na koju je u to vrijeme tekao rok za njezinu implementaciju u nacionalno zakonodavstvo, jer okrivljenom D. K. nije bilo uskraćeno pravo na branitelja, kako to sada u žalbama navode okrivljenici I. L. i J. K..

Nadalje, žalitelji neosnovano tvrde da je zakonitost pretrage poslovnih prostorija Ustanove za upravljanje sportskim objektima dovedena u pitanje zbog činjenice što je okrivljenom D. K. nalog o pretrazi tih prostora uručen 19. listopada 2014. u 20,46 sati pa da je imenovani do trenutka uhićenja 19. listopada 2014. u 21,10 sati imao dovoljno vremena na posredan način (dojavom trećoj osobi) utjecati na ishod pretrage njegovog ureda, koja pretraga je započela idućeg dana 20. listopada 2014. u 7,10 sati.

Prije svega treba navesti da eventualna mogućnost manipulacije predmetima koji su kasnije pronađeni prilikom pretrage ne dovodi u pitanje zakonitost same pretrage, nego bi mogla utjecati za ocjenu vjerodostojnosti dokaza prikupljenih pretragom.

Međutim, iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija od 19. listopada 2014. (listovi 9277-9283) proizlazi da je, odmah nakon što je u 20,46 sati okrivljenom D. K. uručen nalog o pretrazi suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-378/14, koji nalog se odnosio i na pretragu doma na adresi u Z., i ureda u Ustanovi u Z., započela pretraga njegove obiteljske kuće, time da je prije početka te pretrage, započete u 20,55 sati, okrivljenik dobrovoljno predao djelatnicima policije dva mobilna telefona i prijenosno računalo. Stoga, a s obzirom da je prema izvješću o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu broj: 511-01-77-604/2-IV-2013 D. K. uhićen 19. listopada 2014. u 21,10 sati, proizlazi da je on do navedenog trenutka uhićenja, a i nakon toga, bio nazočan pretrazi obiteljske kuće u Z., pa je neosnovan navod žalitelja da je D. K. mogao manipulirati dokazima te da bi zbog toga bila dovedena u sumnju zakonitost pretrage ureda u Ustanovi za upravljanje sportskim objektima.   

Dakle, niti činjenica da je od trenutka kada mu je uručen nalog o pretrazi broj Kir-Us-378/14 do trenutka uhićenja okrivljenog D. K. proteklo 24 minute, kao ni činjenica da u izvješću o njegovom uhićenju i dovođenju od 19. listopada 2014. broj 511-01-77-604/2-IV-2013 nije navedeno kojeg dana i u koliko sati je okrivljeni D. K. doveden u pritvorsku policijsku jedinicu, ni na koji način ne dovode u pitanje zakonitost pretrage poslovnih prostora,

Naime, prema članku 10. stavku 1. ZKP/08. nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni na nezakoniti način, a prema stavku 2. toga članka ZKP/08. nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života (osim u slučaju iz stavka 3. toga članka koji predviđa mogućnost konvalidacije), zatim dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP-om te dokazi za koje se saznalo iz (izvorno) nezakonitog dokaza. Odredbom članka 250. ZKP/08. propisano je u kojim slučajevima se zapisnik o pretrazi i dokazi pribavljeni pretragom ne mogu upotrijebiti kao dokazi u postupku, a ovaj vremenski odmak od 24 minute od predaje naloga o pretrazi do uhićenja okrivljenog D. K. i nenavođenje vremena kada je okrivljenik doveden u pritvorsku policijsku jedinicu, ne mogu se podvesti niti pod jedan od tih slučajeva.

Iz zapisnika o pretrazi od 20. listopada 2014. (s listova 4734-4740) proizlazi da je pretraga poslovnih prostora Ustanove za upravljanje sportskim objektima grada Zagreba provedena na temelju pisanog naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 19. listopada 2014. broj Kir-Us-378/14,  u prisutnosti dva punoljetna građana kao svjedoka, koji na tijek pretrage i sadržaj zapisnika nisu imali primjedbi, kao i da se okrivljeni D. K. odrekao prava na branitelja o kojem je bio poučen, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su zapisnik od 20. listopada 2014. o pretrazi obavljenoj u prostorijama Ustanove za upravljanje sportskim objektima i dokazi koji su tijekom te pretrage pribavljeni zakoniti dokazi, koji zaključak nije doveden u sumnju ni iznijetim žalbenim tvrdnjama.

Zbog toga, a budući da pri provođenju pretrage ureda kojim se koristio okrivljeni D. K. nije povrijeđena Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisana zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, niti su povrijeđena Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčena prava obrane, pravo na ugled i čast, kao ni pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života okrivljenog D. K., a ni odredbe ZKP/08. koje bi dovele do nezakonitosti pretrage, to je osnovano prvostupanjski sud odbio prijedlog okrivljenika I. L. i J. K. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza zapisnika o pretrazi od 20. listopada 2014. (listovi 4734-4740), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 4741, 4742, 4743 i 4744),  i tri zelena rokovnika koja je ispisao okrivljeni D. K..

Nadalje, žalitelji identičnim žalbenim tvrdnjama nastoje osporiti zaključak prvostupanjskog suda da je pretraga prostorija U. G. Z. 13. studenog 2014. provedena zakonito i da zapisnik o toj pretrazi i dokazi koji su tom prilikom prikupljeni nisu nezakoniti dokazi, citirajući jednu rečenicu iz iskaza svjedoka K. S. iz koje, po shvaćanju žalitelja, proizlazi da je ovaj svjedok pretrage odbio potpisati zapisnik o pretrazi jer nije mogao potvrditi da je sadržaj tog zapisnika točan.

Međutim, osim rečenice koju žalitelji citiraju, svjedok K. S. je izjavio da zapisnik o pretrazi, koji je bio pročitan, nije želio potpisati jer zapravo ne zna ništa o tome kako bi se pretraga trebala vršiti, ne sjeća se jesu li ga upozorili da može iznijeti primjedbe, ali zna da primjedbe nije iznosio. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je razlog zbog kojega K. S. nije želio potpisati zapisnik o pretrazi njegovo nepoznavanje zakonske regulative o provođenju ove dokazne radnje, a ne njegova sumnja u istinitost sadržaja zapisnika o pretrazi na koji nije imao primjedbi.

Provodeći prethodno suđenje o zakonitosti pretrage U. G. Z., prvostupanjski sud je o okolnostima provođenja sporne pretrage iscrpno ispitao svjedoke pretrage K. S. i D. S., djelatnike policije koji su provodili pretragu D. B., B. M.-J., R. S., D. B., D. H., R. P. i S. P.-H. te D. V., predstavnika tijela u kojem je pretraga vršena, nakon čega je podrobno analizirao iskaze ovih svjedoka, svakog ponaosob i međusobno ih povezujući i dovodeći ih u vezu i sa sadržajem zapisnika o pretrazi, a u pobijanoj je odluci izložio jasne i ovom drugostupanjskom sudu prihvatljive razloge za ocjenu njihove vjerodostojnosti, pri čemu je osnovano zaključio da svjedoci pretrage nisu imali primjedbi na način na koji je pretraga provedena, niti na sadržaj zapisnika o pretrazi, a razlog zbog kojeg su odbili potpisati zapisnik ne dovodi u pitanje zakonitost pretrage.

Analizirajući iskaze svakog ispitanog svjedoka ponaosob i potom posebno povezujući iskaz svjedoka K. S., koji zbog proteka vremena neke okolnosti više i ne pamti, s iskazom D. S., drugog svjedoka pretrage koji je izjavio da pretraga nije započela prije njihovog dolaska, da im je objašnjeno što moraju pratiti tijekom pretrage, da njih dva svjedoka pretrage nisu napuštali prostoriju u kojoj je obavljana pretraga i koji je potvrdio da je vidio predmete koji su oduzeti te nije imao primjedbi na pretragu, ali je odbio potpisati zapisnik o pretrazi jer ga nije potpisao ni drugi svjedok pretrage, sve to uz činjenicu da je pretraga provedena na temelju obrazloženog pisanog naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 12. studenog 2014. broj Kir-Us-470/14 koji je predan okrivljenom I. L., pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je pretraga U. G. Z. provedena zakonito i da zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija od 13. studenog 2014. (listovi 5447-5453), a time ni dokazi prikupljeni tom pretragom, nisu nezakoniti.

Iznijeto utvrđenje prvostupanjskog suda u odnosu na zakonitost pretrage ureda kojim se koristio okrivljeni I. L. nije dovedeno u sumnju ni žalbenim tvrdnjama da su svjedoci tijekom provođenja pretrage sjedili na foteljama i služili se mobitelima, jer je svjedok S., koji se očigledno bolje sjeća okolnosti vezanih za provođenje pretrage, izrijekom iskazao da su svjedoci pretrage bili u prostoriji u kojoj je obavljana pretraga i da se nisu razdvajali, svjedokinja D. B. potvrdila je da su svjedoci pretrage cijelo vrijeme pratili njezin tijek i da su vidjeli gdje je svaki od predmeta pronađen, a dvije prostorije ureda pretraživane su jedna po jedna, dok je svjedok R. S. izjavio da su oba svjedoka cijelo vrijeme pretrage bili u prostoriji sa policijskim službenicima „jer se na to posebno pazi“. Zbog toga opravdano prvostupanjski sud prihvaća kao istinite u i ovome dijelu suglasne iskaze svjedoka D. S., D. B. i R. S., a ti iskazi nisu dovedeni u sumnju ni tvrdnjama svjedoka D. V. da se po njegovom mišljenju pretraga vršila istovremeno u obje prostorije, jer da je vidio i čuo da se otvaraju ladice i ormari u drugoj prostoriji. Naime, svjedok D. V. nije ni bio cijelo vrijeme u prostoru u kojem je obavljana pretraga, u više navrata je odlazio u svoje urede po dokumentaciju, pa očigledno, za razliku od svjedoka pretrage, nije kontinuirano i usredotočeno pratio tijek pretrage.

Činjenicu da su se tijekom pretrage povremeno koristili mobitelima da pogledaju koliko je sati, pročitaju ili odgovore na poruku, potvrdila su oba svjedoka pretrage K. S. i D. S.. Međutim, s obzirom da je riječ o radnjama koje su trajale kratko, to opravdano prvostupanjski sud zaključuje da ovakvo korištenje mobitelima svjedoke pretrage nije značajno omelo u praćenju tijeka pretrage.

S obzirom na sve izloženo, žalbenim tvrdnjama nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i da na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odbijene su žalbe okrivljenih I. L. i J. K. kao neosnovane, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.  

Zagreb, 30. svibnja 2018.