Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2356/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Matee Miloloža, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. Š. iz O., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela Prvostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi udaljenja iz službe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-343/2020-5 od 28. travnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2020.
Odbija se žalba tužitelja I. Š. iz O. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-343/2020-5 od 28. travnja 2020.
Obrazloženje
Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-343/2020-5 od 28. travnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela Prvostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/20-03/2, urbroj: 511-01-158-20-8 od 31. siječnja 2020., te vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.
Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je njegovo udaljenje iz službe nejasno, kontradiktorno i ničim utemeljeno, na što ukazuje i činjenica da je Prvostupanjski disciplinski sud, nakon zaprimanja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka od 22. siječnja 2020., odmah vratio predmetni zahtjev podnositelju na dopunu i ispravak jer se u činjeničnom opisu teže povrede ne navodi mjesto, vrijeme i način počinjenja teže povrede kao niti prema kome je povreda počinjena. Nakon toga, tuženik je dostavio novi činjenični opis koji uopće nije ispravio niti konkretizirao te je na usmenoj raspravi na Disciplinskom sudu u Rijeci tuženik ponovno izmijenio činjenični opis, dakle, tri puta je mijenjan činjenični opis te je u sadašnjoj verziji činjeničnog opisa izbačen dio koji je bio u prvotnom činjeničnom opisu. Kod donošenja rješenja o udaljenju iz službe raspravlja se isključivo o tome da li je povreda službene dužnosti koja se stavlja na teret takve prirode da bi ostanak u službi, za vrijeme trajanja disciplinskog postupka, mogao štetiti interesima službe. Obzirom da nije navedeno mjesto, vrijeme, način počinjenja povrede te prema kome je upućena i na koga se odnosi, razvidno je da nije utemeljena tvrdnja tuženika o osnovanosti udaljenja iz službe. U konkretnom slučaju udaljenje iz službe nije obligatorna mjera, već fakultativna koja ovisi o diskrecijskoj ocjeni načelnika PU k., a koju nije obrazložio. Stav tuženika da kao sindikalni povjerenik ne uživa imunitet od progona poslodavca ukoliko se radi o povredi službene dužnosti koja nije u vezi sa njegovom sindikalnom djelatnošću u konkretnom slučaju se ne može primijeniti jer iz obrazloženja načelnika PU k., kojim se udaljuje iz službe, ne proizlazi niti jedan činjenični opis povrede koja mu se stavlja na teret, već se uopćeno, bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti, navodi da je svojim ponašanjem teško narušio ugled službe te da je njegov ostanak u službi štetan. Tužitelj predlaže da ovaj Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Tuženik je u odgovoru na žalbu ostao kod razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja te je naveo da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno u provedenom postupku izveo sve potrebne dokaze, te iz tako izvedenih dokaza izveo pravilan zaključak kada je odlučio odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik predlaže da ovaj Sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama navedenih u žalbi te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
Prema podacima u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je Odjel Prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Ministarstva unutarnjih poslova u R. 22. siječnja 2020. zaprimio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka od 21. siječnja 2020. iz čega proizlazi da je disciplinski postupak zbog teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“, 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) protiv tužitelja pokrenut 22. siječnja 2020., a rješenjem načelnika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave k. od 15. siječnja 2020. tužitelj je udaljen iz službe s danom 15. siječnja 2020., pa proizlazi da je postupak pokrenut u roku iz članka 112. stavka 3. Zakona o policiji. Tužitelj je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 15. siječnja 2020. izjavio žalbu o kojoj je tuženik odlučio pobijanim rješenjem od 31. siječnja 2020. na način da je žalbu tužitelja odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje od 15. siječnja 2020. kojim je tužitelj udaljen iz službe.
Dakle, iz podataka u spisu nije sporno da je disciplinski postupak protiv tužitelja pokrenut u roku od 8 dana od dana udaljenja tužitelja iz službe te proizlazi da je tužitelj udaljen iz službe zbog osnovane sumnje da je počinio teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji opisane kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, koja je takve prirode da bi njegov ostanak u službi dok traje postupak mogao štetiti interesima službe, odnosno da postoji osnovana sumnja da se tužitelj kao policijski službenik na opisani način naveden u obrazloženju prvostupanjskog rješenja nedolično ponašao i narušio svoj osobni ugled i ugled policije, pa pravilno nalazi prvostupanjski sud da je rješenje o udaljenju tužitelja iz službe zakonito.
Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer po ocijeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 112. Zakona o policiji te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.
Naime, iz stanja u spisu predmeta, proizlazi da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da težina opisane povrede, za koju se tužitelj tereti u disciplinskom postupku, je takve prirode da postoje uvjeti iz navedenog članka Zakona o policiji jer sama činjenica osnovane sumnje u počinjenje teže povrede službene dužnosti koja je takvog karaktera radi koje bi daljnji ostanak u službi štetio interesu službe dostatan je razlog za donošenje rješenja o udaljenju iz službe.
Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ujedno, treba istaknuti da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 28. listopada 2020.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.