- 1 -              Revd 1611/2020-2

Broj: Revd 1611/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zdravstvena ustanova L. Z., OIB ..., Z., ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva F. K., A. V. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika P. B. d.d., OIB ..., K., ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. B. – V. B., K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5669/2017-2 od 30. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-128/2015-18 od 24. srpnja 2017., u sjednici održanoj 28. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

I  Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II  Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5669/2017-2 od 30. listopada 2019.

U odgovoru na prijedlog, tuženik je predložio isti odbaciti kao nedopušten, potražujući ujedno trošak sastava odgovora na prijedlog.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ocijenio je da revizijske odluke na koje se revident poziva kao razloge važnosti postavljenog pitanja, ne predstavljaju razlog važnosti u konkretnom slučaju. To stoga što se revident poziva na dvije prvostupanjske odluke trgovačkih sudova u Rijeci i Zagrebu, dok je u odluci revizijskog suda posl. br. Gzz-165/2005 od 24. studenog. 2005. koju navodi revident, riječ o različitim činjeničnim utvrđenjima od onih u konkretnom predmetu, pa stoga navedene odluke nisu primjenjive u predmetnom slučaju.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod toč. I.

Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 28. listopada 2020.