Broj: Kž 238/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. D., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. te člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.– dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 16. travnja 2018. broj Kv I-18/18 (K-8/17), o odbijanju prijedloga za određivanje istražnog zatvora i produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. D., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. te člankom 152. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za određivanje istražnog zatvora protiv optuženog V. D., a pod točkom II. na temelju članka 98. stavka 2. točaka 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv optuženog V. D. produljena je primjena mjera opreza, i to obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi, policijskoj postaji Z., svakog ponedjeljka u mjesecu u 10,00 sati te mjera zabrane približavanja oštećenoj H. P. s prebivalištem u S., na razdaljinu do 30 metara, koje mjere mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Pod točkom III. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjera iz točke II. rješenja iste zamijeniti istražnim zatvorom, a pod točkom IV. je riješeno da će mjere opreza kontrolirati djelatnici PU, policijske postaje koji su dužni o tome jednom mjesečno dostavljati izvješće u sudski spis.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika odredi istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Optuženik je po braniteljici, odvjetnici A. M., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije i potvrdi pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da na strani optuženog V. D. ne postoje razlozi za određivanje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te da je prvostupanjski sud optuženiku osnovano produljio mjere opreza obveze javljanja policijskoj postaji svaki ponedjeljak u mjesecu te zabrane približavanja oštećenici na razdaljinu do 30 metara.

Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika u kojima ističe da je optuženik svojim ponašanjem pokazao kako se ne pridržava izrečenih mu mjera opreza, smatrajući da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

Naime, iz spisa proizlazi da su nakon izlaska optuženika iz istražnog zatvora 19. lipnja 2017., a prije određivanja primjene mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj H. P., optuženik i oštećenica međusobno dogovorili način viđanja i susreta optuženika s njihovom zajedničkom djecom, pri čemu su oboje izbjegavali međusoban susret, a taj dogovor se nastavio i nakon što je rješenjem suda optuženiku zabranjeno približavanje oštećenici na razdaljinu do 30 metara.

U odnosu na događaj od 2. travnja 2018. kada je došlo do susreta optuženika i oštećenice i zbog kojeg se protiv optuženika na Prekršajnom sudu u Zadru vodi postupak zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u spisu predmeta nema podataka na koji je način taj postupak okončan i što je sud u tom postupku utvrdio. Međutim, iz zapisnika s rasprave u tom postupku proizlazi da je do sporne situacije došlo zbog neslaganja optuženika i oštećenice oko toga kod kojeg roditelja bi dijete N. trebalo ostati, pri čemu su isti došli jedan drugome u neposrednu blizinu, a potom je optuženik dijete N. odvezao automobilom.

Cijeneći navedene okolnosti te činjenicu da je, za sada, nepoznat ishod prekršajnog postupka, a da je u razdoblju od nepunih deset mjeseci dogovor optuženika i oštećenice oko viđanja djece funkcionirao i da se optuženik u cijelosti pridržavao naloženih mu mjera opreza, a konkretan događaj je okončan na način da se optuženik sam javio policiji i predao dijete majci, to je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog državnog odvjetnika da se protiv optuženog V. D. odredi istražni zatvor zbog opasnosti od ponavljanja djela.

Naime, na strani optuženog V. D. doista postoje one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje realne opasnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Te okolnosti proizlaze iz načina počinjenja kaznenog djela stavljenog mu na teret potvrđenom optužnicom, kao i iz činjenice njegove ranije osuđivanosti.

Unatoč postojanju opasnosti da će optuženik ponoviti kazneno djelo, i ovaj sud, a protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, smatra da se otklon te opasnosti u konkretnoj situaciji može ostvariti i primijenjenim mjerama opreza i to obvezom javljanja svaki ponedjeljak u policijsku postaju te mjerom zabrane približavanja oštećenoj H. P. na razdaljinu do 30 metara. Pritom je prvostupanjski sud pravilno vrednovao činjenicu da optuženik više ne živi u zajedničkom kućanstvu s oštećenicom, da uredno komunicira s djecom i da je zaposlen. Stoga je prvostupanjski sud, uvažavajući prije svega odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., kojom je propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, pravilno zaključio da su navedene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika.

Međutim, prvostupanjskom sudu se skreće pozornost da je u daljnjem tijeku postupka dužan voditi računa o tome da je sud u istražnozatvorskim predmetima, a što je konkretno slučaj jer su prema optuženiku primijenjene mjere opreza kao zamjena za mjeru istražnog zatvora, dužan postupati posebno žurno jer je ustavno pravo okrivljenika kojem su ograničena Ustavom zajamčena prava i slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njega pa se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu.

Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2018. godine