- 1 -              Revd 2979/2020-2

Broj: Revd 2979/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. L. T., OIB: … i 2. N. T., OIB: …., oboje iz S., zastupani po punomoćnicima I. K. i J. K., odvjetnicima u S. protiv tuženika: 1. V. T., OIB: …, 2. D. M., OIB: … i 3. G. R., OIB: …, svi iz S., 1. i 2. tuženici zastupani po punomoćniku I. P., odvjetniku u S., a 3. tuženica po punomoćniku V. F., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2297/2017-5 od 19. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1718/16 od 26. lipnja 2017., na sjednici održanoj 28. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog 1. i 2. tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. i 2. tužitelji (dalje: tužitelji) su prijedlogom za dopuštenje revizije predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2297/2017-5 od 19. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1718/16 od 26. lipnja 2017., a kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu na ime naknade za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine.

Na prijedlog 1. - 3. tuženici nisu odgovorili.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, tužitelji u prijedlogu ističu pitanja koja glase:

„1. Da li se suvlasnici nekretnine istom mogu služiti na način da iz korištenja nekretninom isključe ostale suvlasnike?,

2. Imaju li suvlasnici čijim se suvlasničkim dijelom koriste ostali suvlasnici i treće osobe pravo na naknadu koristi od uporabe?“

Kao razlog važnosti navedenih pitanja tužitelju ukazuju na odluke revizijskog suda (primjerice Rev-1786/88 od 22. veljače 1989l, Rev-1881/91 od 28. studenoga 1991, Rev-1419/1998 od 9. svibnja 2001.) kao i odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-699/09 od 8. prosinca 2009.

Prije svega valja reći da je odgovor na postavljeno pitanje sadržan u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/2010, 143/2012 i 152/14 - dalje: ZV ) budući da se pravo vlasništva, kao i druga stvarna prava, mogu protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom, dok je posebice odredbama čl. 38. ZV određen je način izvršavanje prava suvlasništva glede cijele stvari, a odredbama čl. 42. ZV uređeno je izvršavanje posjeda i suvlasničkih ovlasti, a koje odredbe su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti. Odgovor na drugo postavljeno pitanje je usko vezan uz utvrđene okolnosti svakog konkretnog slučaja pa na isto nije moguće dati jednoznačan odgovor.

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 28. listopada 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v. r.