- 1 -              Revd 920/2020-2

Broj: Revd 920/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. S. iz G., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. P. d.o.o., G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. B. A., odvjetnica u G., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1544/19-2 od 29. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-177/17-47 od 12. srpnja 2019., u sjednici održanoj 28. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv toč. I. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1544/19-2 od 29. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-177/17-47 od 12. srpnja 2019.

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje tužiteljica se protivi iznesenim navodima tuženika.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385. a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ocjenjuje da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, drugostupanjski sud izveo je zaključak o postojanju odgovornosti za štetu tuženika kao poslodavca (prema načelu objektivne odgovornosti), sve na temelju utvrđenja da se kod tuženika nije poštivala pravilnost primjene mjera zaštite na radu jer je tužiteljica samostalno obavljala poslove za koje prethodno nije bila osposobljena za rad na siguran način, pri čemu je, uz shvaćanje da je tužiteljica kao odrasla osoba prosječnih znanja i sposobnosti mogla znati da stavljanje ruku ispod poklopca preše koji se zatvara može uzrokovati nastanak ozljede, ocijenio njezin doprinos nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, dok tuženik postavlja pitanja koja se odnose na oslobađanje od odgovornosti poslodavca u slučaju postupanja oštećenika (radnika) s krajnjom nepažnjom. Stoga tuženik, prema ocjeni ovog suda, formulirajući pravna pitanja polazi od drugačijih činjeničnih okolnosti od onih koje su navedene u razlozima drugostupanjske odluke pa o pravnim pitanjima kako ih je u prijedlogu za dopuštenje postavio tuženik ne ovisi odluka u ovom sporu.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP-a i čl. 387. st. 3. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 28. listopada 2020.