Broj: Kž 239/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 16. svibnja 2018. broj K-6/18-54, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 1. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje te se protiv optuženog I. Š. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi I. Š. proglašen krivim zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., pod točkom I., na temelju članka 131. stavka 1. ZKP/08., ukinut je istražni zatvor protiv optuženog I. Š. te je pod točkom II. određeno da će se isti odmah pustiti na slobodu. Pod točkom III. protiv optuženika je na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. određena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 4. i 5. ZKP/08. i to zabrane posjećivanja mjesta P., zabrane približavanja oštećenom - žrtvi S. O. s prebivalištem u P., na udaljenost manju od 100 metara te zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom S. O.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ,,preinači pobijano rješenje te nad okrivljenikom produlji odnosno odredi istražni zatvor temeljem članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku“.

Žalba je osnovana.

Suprotno navodima pobijanog rješenja, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, osnovano državni odvjetnik tvrdi da u konkretnoj situaciji i dalje postoje razlozi koji opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. Š. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke navodi da, iako u odnosu na optuženika postoje osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti da bi optuženik mogao dovršiti kazneno djelo, mišljenja je da će se svrha istražnog zatvora postići primjenom mjera opreza koje mu je odredio u pobijanom rješenju. Kao razloge za takvu odluku ističe činjenicu što je optuženik u postupku nepravomoćno oslobođen od optužbe zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje prema ocu oštećenika, zatim da se radi o neosuđivanoj osobi koja je u vrijeme počinjenja u dobi od 40 godina, da živi u S. koje su 80 km udaljene od mjesta gdje živi oštećenik, te cijeni vrijeme od nepunih osam mjeseci koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru, a u odnosu na izrečenu kaznu od dvije godine i šest mjeseci.

Međutim, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, za otklanjanje utvrđene iteracijske opasnosti nije dovoljno odrediti primjenu mjera opreza na način kako je to učinio prvostupanjski sud.

Naime, optuženik je nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog pokušaja ubojstva oštećenog S. O. na način da je došao s unaprijed pripremljenim i napunjenim oružjem u dvorište oštećenika, kako bi razriješio postojeći odnos dugovanja, gdje je nakon verbalne prepirke najprije udario oštećenika revolverom po glavi, a potom, u cilju da ga usmrti, ispalio hitac pogodivši oštećenika u glavu i pri tome mu nanio osobito teške tjelesne ozljede. Opisani način postupanja optuženika, naročito imajući u vidu beznačajnost povoda za takvo njegovo postupanje, ukazuje na bešćutnost, upornost i odlučnost u protupravnom postupanju te viši stupanj njegove kriminalne volje, kako to opravdano tvrdi državni odvjetnik u svojoj žalbi.

Stoga, unatoč tome što je optuženik neosuđivana osoba i što živi u mjestu udaljenom 80 km od mjesta prebivališta oštećenika, gore navedene okolnosti upućuju na realno predvidivu opasnost da će boravkom na slobodi počiniti istovrsno ili teže kazneno djelo i da za otklanjanje te opasnosti nije dovoljno određivanje primjene mjera opreza, osobito kada se ima u vidu da neriješeni odnos dugovanja optuženika i oštećenika i nadalje postoji.

Stoga sve navedene okolnosti, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u svojoj ukupnosti upućuju na neophodnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., radi otklanjanja postojeće opasnosti od ponavljanja djela.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2018.