- 1 -              Revd 90/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 90/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Stečajne mase iza M. D. d.o.o. - u stečaju, Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i K., Z., protiv prvotuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel i drugotuženika H. A. d.o.o., Z., OIB ..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-61/18-5 od 18. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2195/15 od 24. studenoga 2017., na sjednici održanoj 28. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-61/18-5 od 18. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2195/15 od 24. studenog 2017.

 

Drugotuženik je na prijedlog odgovorio, predlažući da se isti odbaci.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice nije dopušten.

 

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Naime, tužiteljica je u prijedlogu postavila slijedeće pitanje:

 

- Počinje li zastara zahtjeva za isplatu naknade za nekretninu koja je postala opće dobro temeljem Zakona o javnim cestama (NN 100/96, 76/98, 27/01, 114/01, 117/01, 65/02, 180/04), a nije proveden postupak izvlaštenja, teći od stupanja na snagu tog zakona, dakle od 6.12.1996. ili od uzimanja iz posjeda?

 

Međutim, riječ je o pravnom pitanju s o kojemu je ovaj revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u nizu odluka, među ostalim i u odluci koju navodi sama predlagateljica u prijedlogu – u presudi poslovni broj Revx 311/17-2 od 7. lipnja 2017., u kojoj je navedeno:

„Pravilno su sudovi ocijenili da tužitelji više nemaju pravo zahtijevati povrat navedenih nekretnina budući je činidba na predaju navedenih nekretnina postala nemoguća jer je na navedenim nekretninama izgrađen javni put.

 

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zastarni rok počinje teći upravo onda kada tužitelji više nisu mogli zahtijevati povrat nekretnine jer je na zemljištu tužitelja izgrađena cesta. Tijekom postupka je utvrđeno da je cesta odnosno javni put izgrađen unazad 40 godina prije podnošenja tužbe.

 

Stoga bez obzira na to je li zahtjev tužitelja dospio prije 1. listopada 1978. kada je na snazi bio Zakon o zastari potraživanja ("Službeni list FNRJ" broj 40/53, 57/54) koji je odredbom čl. 14. propisivao opći zastarni rok od 10 godina, ili poslije tog datuma kad je u primjeni bio Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO/78), koji je u odredbi čl. 371.  propisivao opći zastarni rok od 5 godina, polazeći od činjenice o vremenu kada je predmetna prometnica sagrađena, te imajući na umu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. rujna 2004., za zaključiti je da je zahtjev tužitelja u svakom slučaju zastario prije podnošenja tužbe (...)“.

 

Pobijana odluka donesena je dakle u skladu s izraženim, ustaljenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 6. ZPP, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 28. listopada 2020.