Broj: Kž 240/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. J., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. i 7. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., u daljnjem tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 2018. broj Kov-Iz-9/18 (Kov-23/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog S. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. J., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. i 7. KZ/11 u vezi sa člankom 153. stavkom 1. i člankom 153. stavkom 1., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., u daljnjem tekstu ZKP/08.)., u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. siječnja 2018. pa nadalje.

Protiv tog rješenje žalbu je podnio okrivljeni S. J. po branitelju B. B., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske okrivljeniku ukine istražni zatvor te da mu se isti zamijeni mjerom opreza zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta s oštećenom.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima okrivljenika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio, a potom i valjano obrazložio, sve okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i to radi otklanjanja iteracijske opasnosti. Prvostupanjski je sud iznio jasne i cjelovite razloge, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora ne bi za sada mogla ostvariti predloženim mjerama opreza. Naime, oštećena M. B. živi u zajedničkom kućanstvu s majkom (suprugom okrivljenika), bratom i troje okrivljenikove djece s kojima okrivljeniku nije ograničen kontakt. Osim toga, razdaljina od mjesta na kojem bi okrivljenik, kako tvrdi, živio po ukidanju istražnog zatvora u odnosu na mjesto stanovanja oštećenice ne može otkloniti mogući kontakt okrivljenika s oštećenom. Kada se pri tome uzme u obzir i postupanje okrivljenika nakon počinjenja kaznenog djela, u vidu radnji kako bi prikrio počinjenje istog, onda se opasnost od ponavljanja istovrsnog ili nekog drugog kaznenog djela na štetu oštećene ili njoj bliskih osoba može otkloniti jedino i isključivo daljnjom primjernom mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Niti navodima okrivljenika da je on otac troje malodobne djece o kojima je dužan brinuti i uzdržavati ih, nije dovedeno u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke jer te okolnosti nisu od utjecaja na opisanu opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

Slijedom navedenog, budući da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. lipnja 2018.