- 1 - Revd 1108/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. D., odvjetnik u Z., protiv tuženice E. S. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 963/2019-2 od 7. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 5594/17-16 od 27. ožujka 2019., u sjednici održanoj 28. listopada 2020.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 963/2019-2 od 7. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 5594/17-16 od 27. ožujka 2019.
Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, nižestupanjski sudovi prihvatili su zahtjev tužiteljice za isplatu na činjeničnom utvrđenju da tuženica tijekom postupka nije dokazala koje radove i na kojim pozicijama je tužitelj trebao obaviti u primjeni odredbe čl. 358. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). U tom smislu se i pitanja kako ih je u prijedlogu postavila tuženica u jednom dijelu odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a u drugom dijelu shodno prethodno navedenom činjeničnom i pravnom osnovu na kojem je pobijanom odlukom prihvaćen zahtjev tužiteljice odgovor na pitanja kako ih je u reviziji postavila tuženica ne bi mogao dovesti do drukčije odluke u ovom sporu. Zbog navedenog se pitanja iz prijedloga ne mogu cijeniti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Daljnji navodi u prijedlogu u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
