- 1 -              Rev-x 782/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 782/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz K., M., Australia, kojeg zastupa punomoćnik A. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. G. iz K. N., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5299/11-2 od 27. studenoga 2015., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj P-1267/04-51 od 21. prosinca 2009., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 75.012,48 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. I/) dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 18.406,51 EUR.

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke u kojem je naloženo tuženiku predati tužitelju 73.012,48 EUR sa zateznom kamatom u valuti glavnice po stopi koja Z. b. plaća građanima na devizne štedne uloge u valuti EUR po viđenju od 16. studenog 2004. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

 

Protiv navedene presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i 2. ZPP s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti napadane presude u skladu s revizijskim navodima, podredno presude ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sukladno zakonu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Također, na temelju odredbe čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi, neće se uzeti u obzir.

 

Zato ovaj sud nije uzeo u obzir navode u reviziji u kojima tuženik ističe da se pobijana presuda ne može ispitati i da su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je revident propustio određeno navesti i obrazložiti svoje navode glede bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U postupku pred sudovima nižeg stupnja nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 82. ZPP, jer nije dovoljno izreći sumnju „da je tužitelj možda umro“, već je stranka dužna iznijeti činjenicu i odgovarajuće dokaze radi dokazivanja te činjenice. Sudovi po službenoj dužnosti paze može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku, ali to ne uključuje istraživanje „možebitnih“ navoda stranaka, već postupanje na temelju utvrđenih činjenica. Time nije ostvarena niti bitna povreda iz odredbe čl. 382. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Dakle, u postupku pred sudovima nižeg stupnja nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu pozajmljenog iznosa.

 

Na temelju utvrđenja:

 

- da su stranke 23. studenog 2000. zaključile ugovor o zajmu kojem se tužitelj kao zajmodavac obvezao isplatiti tužitelju kao zajmoprimcu iznos od 180.000,00 DEM, a ovaj se obvezao primljenu svotu vratiti u roku od tri godine u šest obroka jednakih obroka,

 

- da je dana 2. ožujka 2006. u korist deviznog računa tuženika isplaćena doznaka po nalogu pravne osobe V. E. P. L.,

 

- da je tuženik od pozajmljenog iznosa vratio tužitelju samo iznos prvog obrok,

 

sudovi nižeg stupnja zaključili su da je ugovor kojeg su stranke sklopile bio protivan odredbi čl. 10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlatom („Narodne novine“, broj 91a/93 i 36/98), zbog čega je navedeni ugovor ništetan, sukladno odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 91/96 - dalje: ZOO), ali su pozivom na odredbu čl. 104. ZOO naložili tuženiku vratiti iznos kojeg je tuženik primio po osnovi ništetnog ugovora.

 

Suprotno navodima iz revizije, pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili citirane odredbe ZOO pri čemu valja još samo odgovoriti da je u postupku utvrđeno da je tužitelj kao vlasnik trgovačkog društva izvršio plaćanje ugovorenog iznosa preko svoje pravne osobe, što ne utječe na obvezu tuženika da tužitelju vrati isplaćeno na temelju ugovora koji je ništetan.

 

Dakle, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Zbog navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Zagreb, 28. listopada 2020.