1

                            Broj:Jž-1717/2018

   

 

                                             

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. S. i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. S. O., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 18. svibnja 2018., broj 6. Pp J-557/17, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2020.,

 

                                           

r i j e š i o   j e

 

              I. U povodu žalbe okr. S. O., a po službenoj dužnosti, te po službenoj dužnosti u odnosu na okr. D. S., ukida se pobijana prvostupanjska presuda u cijelosti te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              II. Uslijed odluke pod I., žalba okr. S. O. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 18. svibnja 2018., broj 6. Pp J-557/17, okr. S. O. i okr. D. S. su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a okr. D. S. još i prekršaj iz čl. 17. istog Zakona. Okr. S. O. je izrečena novčana kazna u iznosu 187,00 kuna, a okr. D. S., nakon utvrđenja novčanih kazni u iznosu 375,00 kuna za svaki prekršaj, izrečena je ukupna novčana kazna u iznosu 750,00 kuna, koje kazne su oboje okrivljenih dužni platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, a obvezani su i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna, svaki okrivljenik.

 

Protiv te presude, žalbu je podnio okr. S. O., putem branitelja odvjetnika B. K., zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okr. S. O. oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

 

              Žalba je bespredmetna.

 

Ispitivanjem prvostupanjske presude, u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ovaj sud je utvrdio da je počinjena apsolutna bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, budući da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima.

 

Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio, između ostalog, i na iskazima svjedoka policijskih službenika S. M. i Z. S., koji su prepričavali sadržaje obavijesnih razgovora s okrivljenicima.

 

Prema odredbi čl. 90. st. 2. Prekršajnog zakona, nezakoniti dokazi su oni dokazi koji su, između ostalog, pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka te koji su kao takvi izričito predviđeni u zakonu.

 

Odredbom čl. 158. st. 6. i 8. Prekršajnog zakona propisano je:

„(6) Prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupka u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. Pri tome ga moraju upozoriti da ima prao uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju. Ako okrivljenik odmah ne uzme branitelja ili ako ne odluči iskazivati bez branitelja, tijela državne uprave će zastati s ispitivanjem do 2 sata da bi osumnjičenik mogao uzeti si branitelja kojeg sam izabere ili s liste dežurnih odvjetnika.

(8) Zapisnici o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka iz stavka 6. i 7. ovoga članka mogu se koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku.“

 

Dakle, citiranim zakonskim odredbama je propisano da se zapisnici o ispitivanju osumnjičenika od strane ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti mogu koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku samo ako su te osobe ispitane sukladno odredbama o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. U ovom predmetu je samo okr. D. S. ispitana sukladno čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona i taj zapisnik je zakonit dokaz, ali svjedoci policijski službenici S. M. i Z. S., kako to jasno proizlazi iz njihovih iskaza, prepričavaju obavijesne razgovore s oba okrivljenika koje su obavili na mjestu počinjenja prekršaja, dakle jasno je da, u odnosu na okr. D. S., ne prepričavaju sadržaj obrane koju je ona dala na zapisniku koji je zakonit dokaz, nego ono što su saznali prilikom intervencije na mjestu događaj. Međutim, takva saznanja ovlaštenih osoba tijela državne uprave ne mogu biti dokaz, nego imaju značenje neformalnih obavijesti i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal, nego se na temelju čl. 121. st. 1. Prekršajnog zakona moraju izdvojiti iz spisa predmeta.

 

Slijedom navedenog, sadržaj obavijesti koje su okrivljenici dali policijskim službenicima S. M. i Z. S. prilikom vršenja izvida prekršaja nije zakonit dokaz, jer se radi o neformalnom iskazivanju osoba pred policijskim službenikom prilikom vršenja izvida prekršaja pa time nije zakonit dokaz ni svjedočki iskaz policijskih službenika u kojima oni prepričavaju što su mu te osobe rekle u obavijesnom razgovoru, jer se na taj način, zaobilaznim putem, u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti temelj za donošenje presude.

 

Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio, između ostalog, i na iskazu svjedokinje J. Š., sestre okr. D. S., koja je ispitana 20. ožujka 2018.

 

Međutim, iz zapisnika od 20. ožujka 2018. vidljivo je da je svjedokinja J. Š., koja uživa blagodat nesvjedočenja, ispitana bez potpunog prethodnog upozorenja u smislu čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.). Navedena zakonska odredba propisuje da je tijelo koje vodi postupak dužno osobe koje su oslobođene obveze svjedočenja, a o tome se ovdje radi, prije njihova ispitivanja upozoriti da ne moraju svjedočiti te da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Također je propisano da se navedena upozorenja i odgovori unose u zapisnik.

 

Svakako treba ukazati na odredbu čl. 285. st. 5. Zakona o kaznenom postupku, prema kojoj su osobe, koje imaju razloga uskratiti svjedočenje prema jednom od okrivljenika, oslobođene dužnosti svjedočenja i prema ostalim okrivljenicima ako se njihov iskaz, prema naravi stvari, ne može ograničiti samo na ostale okrivljenike. U ovom prekršajnom predmetu, to znači da je svjedokinja J. Š. oslobođena obveze svjedočenja i prema okr. S. O.

 

Kako to proizlazi iz zapisnika od 20. ožujka 2018., prvostupanjski sud je svjedokinju J. Š. upozorio samo na blagodat nesvjedočenja, koju je svjedokinja otklonila, dok je nije upozorio da će se njen iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njenu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, a što je bio dužan učiniti.

 

Prema odredbi čl. 300. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, iskaz svjedoka se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenja iz čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku i odricanje nisu ubilježena u zapisnik. Radi se o imperativnoj normi koja se odnosi na sva upozorenja sadržana u čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku i koja ne trpi druge izuzetke osim onog propisanog u čl. 285. st. 6. tog Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

 

Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada koristi iskaze svjedoka S. M., Z. S. i J. Š. te ih u obrazloženju presude ocjenjuje i analizira, uspoređuje s drugim dokazima izvedenim u postupku i na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o krivnji oba okrivljenika.

 

Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Zbog navedenog propusta nije bilo moguće ocjenjivati osnovanost žalbe okr. S.O., slijedom čega je ista postala bespredmetna.

 

S obzirom da je, u povodu žalbi okr. S. O. utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti postoje i u odnosu na okr. D. S., koja nije podnijela žalbu, to je primjenjujući načelo blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis), na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, postupljeno kao da njena žalba postoji.

 

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti dokazni postupak na zakonit način te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 28. listopada 2020.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.