- 1 -              Revd 3019/2020-2

Broj: Revd 3019/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. B., OIB: ... i drugotužiteljice V. B., OIB: ..., oboje iz C., ..., oboje zastupani po punomoćnici N. M., odvjetnici u O., protiv tuženika R. M. R. e. iz Republike Austrije, ... P., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu obaju tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž-1213/2019-2 od 4. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovnoga broja P-733/2018-33 od 30. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

I.              Prijedlog prvotužitelja M. B. i drugotužiteljice V. B. za dopuštenje revizije se odbacuje.

II.              Odbija se zahtjev tuženika R. M. R. e. za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

Tuženik je podnio odgovor na taj prijedlog.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno prvo pravno pitanje potpuno uopćeno postavljeno i nije dostatno konkretizirano u pogledu pravnih normi u odnosu na čiju primjenu tužitelji vide dilemu, a u odnosu koju bi primjenu, kojih konkretnih pravnih normi, revizijski sud trebao zauzeti pravno shvaćanje. Naime, njime se samo uopćeno propituje je li se ima primijeniti nacionalno pravo ili pravo Europske unije. Izostaje i dostatna činjenična kontekstualizacija konkretnog pravnog problema, jer se samo na temelju činjenice nastanka pravnog posla (što se činjenično jedino definira u ovome pitanju) ne može valjano odgovoriti na pravno pitanje koje bi moglo ovisiti i o drugim činjeničnim, a pitanjem nedefiniranim elementima (npr. mjesto sklapanja ugovora, što se ne definira u pitanju, a svakako je bitno). Tako se to pravno pitanje ne može kvalificirati kao pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382.a ZPP-a.

Pri tome treba naglasiti da se pravno pitanje treba postaviti na konkretan i određen način, da se ne ostavlja dvojba o kojem pravnom pitanju, u okviru kojeg pravnog instituta, zakonske (ili kojeg drugog propisa), je riječ. Revizijski sud ne smije umjesto predlagatelja kreirati pravno pitanje u smislu odredaba čl. 385.a ZPP-a, jer bi to dovodilo u pitanje nepristranost suda u postupanju u odnosu na protivnu stranku u ovom postupku, kao jedno od temeljnih postupovnopravnih načela.

U pogledu drugog i trećeg pravnog pitanja dovoljno je za obrazložiti da predlagatelji nisu uputili ni na kakve odluke sudova u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, u kojima bi, u odnosu na ta pravna pitanja, postojala praksa koja bi bila nepodudarna s onom koja je izražena u pobijanoj odluci, niti su na ikoji drugi način izložiti razloge važnosti tih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. Valja i nadodati (u pogledu drugog i trećeg pitanja) da se radi o pitanjima činjenične naravi, možda odlučnim u ovome konkretnom sporu, ali ne za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. I.

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga.

Zagreb, 27. listopada 2020.