- 1 -              Revd 3014/2020-2

Broj: Revd 3014/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, protiv tuženice Općine Vrsar, OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. Z., odvjetnici u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6813/2017-3 od 18. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-1398/2015-43 od 5. srpnja 2017., u sjednici održanoj 27. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6813/2017-3 od 18. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-1398/2015-43 od 5. srpnja 2017.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,  57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanima u odnosu na koje pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda, a također ista nisu važna za odluku u ovom sporu.

Naime, tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tri postupovnopravna pitanja koja se u bitnom odnose na to da je drugostupanjski sud donio svoju odluku na temelju činjenične osnove koja je drugačija od one na koju se pozivala tužiteljica u tužbi i da u vezi toga nije ocijenio sve žalbene razloge, a jedno postupovnopravno pitanje odnosi se na to da li tužitelj u tužbenom zahtjevu treba navesti pune oznake pojedine nekretnine (naziv kulture čestice). U odnosu na tako postavljena postupovnopravna pitanja ista polaze od utvrđenja koja ne odgovaraju stanju spisa, odnosno drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene razloge od odlučnog značaja, nije donio odluku na drugoj činjeničnoj osnovi od one koju je naveo tužitelj, a navođenje kulture zemljišta nije od značaja za identifikaciju i mogućnost donošenja odluke u odnosu na konkretnu nekretninu. Iz tih razloga navedena postupovnopravna pitanja nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

U odnosu na postavljena materijalnopravna pitanja koja se odnose u bitnom na to da je drugostupanjski sud za određene nekretnine svoju odluku temeljio na tome da je tužiteljica stekla pravo vlasništva tih nekretnina temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 34/91, 26/84 i 78/93) valja napomenuti da je drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica stekla pravo vlasništva spornih nekretnina temeljem Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90) i gdje je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o šumama i šumskom zemljištu i gdje nije bitno da li se te nekretnine nalaze unutar ili izvan zone građevinskog zemljišta da bi Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva istih. Stoga i ta materijalnopravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer drugostupanjski sud je samo pored prihvaćanja pravnog zaključka prvostupanjskog suda naveo da bi se u odnosu na neke nekretnine radilo i o stjecanju prava vlasništva temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 27. listopada 2020.