- 1 -              Revd 1364/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1364/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Z., (OIB: ...), protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: ....), zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2634/2018-2 od 18. prosinca 2019. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2373/2017 od 9. ožujka 2018., u sjednici održanoj 27. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

 

- odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženice isplatiti tužitelju na ime naknade štete 33.296,98 kn „uz pripadajuću zateznu kamatu od podnošenja tužbe pa do isplate“ određenu u izreci presude - te uz naknadu troška parničnog postupka,

 

- tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnični trošak od 2.000,00 kn.

 

Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - jer o njemu postoji različita sudska praksa.

 

Tuženica je odgovorila na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije i predložila da se ovaj odbaci kao nedopušten.

 

Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 18. prosinca 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačio niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanje iz njegovog prijedloga:

 

„Da li je parnični sud vezan odlukom nadležnog upravnog tijela u smislu članka 12. Zakona o parničnom postupku kao prethodnog pitanja odnosno da li postojanje uzročno-posljedične veze proizlazi iz rješenja donesenog u upravnom postupku te je li sud vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka u pogledu uzroka invalidnosti?

 

              kada:

 

- odgovor na prvi dio toga pitanja „Da li je parnični sud vezan odlukom nadležnog upravnog tijela u smislu članka 12. Zakona o parničnom postupku kao prethodnog pitanja“ u postupku koji je prethodio ovome nije niti bio prijeporan (obzirom da na taj dio pitanja, tako formuliran, uvijek valja odgovoriti onako kako bi tužitelj i htio: pozitivno) - pa osporena presuda nije niti temeljena na shvaćanju koje bi u ičemu bilo sa ovime u suprotnosti,

 

- drugi dio toga pitanja („da li postojanje uzročno-posljedične veze proizlazi iz rješenja donesenog u upravnom postupku te je li sud vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka u pogledu uzroka invalidnosti?“) nije (pa ni u svezi sa prvim dijelom) dovoljno određen, toliko da bi se na njega mogao dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: ako je taj dio pitanja postavljen samo za konkretan spor, za ovdje utvrđene činjenice - njemu se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti, a ako je postavljen načelno, u cilju da posluži i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu - na takvog, obzirom na to kako je formuliran, ne može se dati određen odgovor - jer odgovor na pitanje postojanja uzročnoposljedične veze i vezanosti suda utvrđenjima vještaka (dakle: ne iz izreke odluke) iz upravnog postupka u pogledu uzroka invalidnosti uvijek zavisi od činjeničnih okolnosti svakog pojedinog slučaja,

 

- je osporena presuda temeljena na nečemu drugome, što ne proizlazi iz postavljenog pitanja: ne da sud nije vezan odlukom donesenom u upravnom postupku - već da iz te odluke, donesene u upravnom postupku, ne proizlazi da je ovdje prijeporna ozljeda, ona koju je osiguranik tužitelja zadobio 1996., u ičemu sudjelovala u “kreiranju” opće nesposobnosti tog osiguranika za rad kao razlogom za priznato mu pravo na invalidsku mirovinu - sve obzirom da je taj razlog utvrđen tek 2006., sa odmakom od 10 godina od “prijeporne” ozljede,

 

- prijedlog u svezi postavljenog pitanja, tako shvaćenog, ne sadrži nikakve a pogotovo ne i navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tom pitanju zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

- prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi predlagatelja o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,

 

- taj prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanje iz prijedloga tužitelja (kada bi se i ocijenilo jasnim i određenim, takvim - da bi se na njega mogao dati jasan i načelan odgovor, kakav se traži za dopuštenost revizije) nije važno za odluku o predmetu spora, a pogotovo nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 27. listopada 2020.