- 1 -              Rev 1411/2017-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1411/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Đ. H. B. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Grad Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr-421/16-2 od 3. ožujka 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7122/11-12 od 4. svibnja 2016., u sjednici održanoj 27. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija ovrhovoditeljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja djelomično je obustavljen postupak ovrhe određen rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovrpl-7122/11 od 18. lipnja 2012. za iznos od 4.340,96 kuna (toč. I.). Ujedno je iznos od 10.374,11 kuna po osnovi kamata na neto plaću u iznosu od 8.824,32 kune raspoređen ovrhovoditelju (toč. II.).

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke (toč. 1.), dok je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), predlažući da revizijski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/96), odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 339. i 340. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12 - dalje: OZ/10) u vezi sa čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

 

Predmetni ovršni postupak vodi se radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja - neisplaćene razlike bruto plaće, na temelju ovršne isprave, a na novčanim sredstvima ovršenika.

 

Rješenjem o namirenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7122/11-11 od 8. ožujka 2013. određena je isplata iznosa naplaćenog po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrpl-7122/11 od 18. lipnja 2012. i položenog na poseban račun kod suda prvog stupnja, te je računovodstvu suda naloženo isplatiti s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I. stup) iznos glavnice od 3.129,19 kn na račun Republike Hrvatske (alineja 1. izreke), s naslova kamate na doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I. stup) iznos glavnice od 3.678,76 kn (alineja 2. izreke), s naslova predujma poreza i prireza na dohodak iznos od 3.692,45 kn na račun označen u izreci (alineja 3. izreke), te s naslova ostatka tražbine iznos od 23.539,39 kn na račun ovrhovoditelja (alineja 4. izreke).

 

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1953/14-2 od 15. prosinca 2014. ukinuto je navedeno rješenje u dijelu u kojem je određena isplata iznosa od 14.157,07 kuna po osnovi zateznih kamata na neto plaću ovrhovoditeljice.

 

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7122/11-12 od 4. svibnja 2016. obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrvpl-7122/11 od 18. lipnja 2012. za iznos od 4.340,96 kuna, a koji iznos se odnosi na ime zateznih kamata na porez na dohodak i prirez. Naime, prvostupanjski je sud obustavio ovrhu i u tom dijelu ukinuo sve provedene ovršne radnje, ocijenivši da sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12) obveza uplate predujma poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće, pa da stoga nije nastala niti obveza isplate zateznih kamata na dio bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza i prireza iz plaće.

 

S obzirom na takve zaključke nižestupanjskih sudova, ovrhovoditeljica je u reviziji postavila pitanje:

 

''Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 127. st. 5. Ovršnog zakona i odredbu čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona, kada je odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio točku I rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovrpl-7122/11 od 04.05.2016. kojom se obustavlja postupak ovrhe za iznos od kn 4.340,96 kn i u tom dijelu ukidaju sve provedene ovršne radnje?''

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, revidentica navodi da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Ujedno se poziva na rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe Koprivnica poslovni broj Gž-1304/13 od 4. lipnja 2013., rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4412/14 od 18. prosinca 2014. i Gž-106/2015 od 27. studenog 2015. i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-5037/13 od 10. prosinca 2013. i Gž Ovr-6498/13 od 10. prosinca 2013.

 

U navedenim odlukama na koje se poziva revident izraženo je shvaćanje da je sud u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate bruto plaće, sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, dužan rješenjem o namirenju, sukladno obračunu porezne uprave odrediti dio koji se ima isplatiti na pojedine račune po osnovi javnih davanja sukladno važećim propisima, a isplatu preostalog naplaćenog iznosa (pa tako i iznosa zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za koji sukladno obračunu porezne uprave nije određeno da se kao javno davanje ima isplatiti na određeni račun) odrediti ovrhovoditelju, budući da ukupna tražbina s osnove neisplaćene bruto plaće dosuđene ovršnom ispravom pripada ovrhovoditelju, a da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave, pa tako niti zakonitost odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos bruto plaće.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ/96 ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje o kojem postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova, i da je stoga revizija dopuštena. Stoga je revizijski sud pobijanu odluku ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

 

Ovrhovoditelj u podnesenoj reviziji osporava pravilnost odluke o obustavi ovršnog postupka za iznos 4.340,96 kn, ističući da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave (pa tako niti zakonitost odluke o zateznoj kamati na dio dosuđenog iznosa) i uskratiti ovrhovoditelju isplatu pravomoćno dosuđenog iznosa. Smatra da je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, nakon što je izuzeo i odredio dio od ukupno naplaćenog iznosa koji se odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje s pripadajućim kamatama i predujam poreza i prireza porezu na dohodak, za preostali naplaćeni iznos, pored iznosa neto plaće sa zateznim kamatama, rješenjem o namirenju trebao odrediti da se isplati na račun ovrhovoditelja.

 

Međutim, iz ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-20236/04 od 6. travnja 2009., kao ovršne isprave, a povodom kojeg je isti sud rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-7122/11 od 18. lipnja 2012. odredio ovrhu, vidljivo je da je ovrhovoditelj zahtijevao da prvostupanjski sud na temelju obračuna porezne uprave donese rješenje o namirenju, u kojem će se odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti poreznoj upravi, zatim dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te dio s osnove neto razlike plaće sa pripadajućim zateznim kamatama koji će se isplatiti na račun ovrhovoditelja.

 

Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 19. st. 1. OZ/96, sud je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja vezan ovršnim zahtjevom koji je u njemu sadržan, dok tražbinu iz ovršne isprave ovrhovoditelj može zahtijevati i u manjem iznosu od onoga na koji ima pravo po ovršnoj ispravi.

 

Budući da je prvostupanjski sud donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio po ovrhovoditeljevom ovršnom zahtjevu (određivanjem iz cjelokupnog naplaćenog iznosa bruto plaće sa obračunatim zateznim kamatama na isti iznos, dijela koji će se isplatiti poreznoj upravi s osnove predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove s osnove dužnih doprinosa sa zateznim kamatama, a ovrhovoditelju zatraženi neto iznos plaće sa zateznim kamatama), to prema pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na preostali naplaćeni iznos 4.340,96 kn, a koji se odnosi na obračunati iznos zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, za koji iznos porezna uprava u dostavljenom obračunu nije odredila da se ima isplatiti na odgovarajući račun, a niti je isplatu tog dijela potraživanja ovrhovoditelj tražio u ovršnom zahtjevu, sukladno odredbi čl. 67. st. 2. OZ/96 u vezi sa čl. 41. OZ/96, zbog prekoračenja granica određenih rješenjem o ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva, pa je istu iz ovdje navedenih razloga valjalo obustaviti.

 

Slijedom navedenoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena, reviziju je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 27. listopada 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.