- 1 -              Rev-x 506/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 506/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja B. L. i drugotužiteljice M. L., oboje iz Nj., oboje zastupani po punomoćniku M. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d. M., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gžx-151/2013-2 od 15. listopada 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1420/12 od 28. prosinca 2012., u sjednici održanoj 27. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Nalaže se tuženom E. o. d.d. iz M., u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju B. L. iznos od 4.040,00 eura s pripadajućom deviznom kamatom koju plaća Z. b. na oročena devizna sredstva preko godinu dana, a koja teče od 02.studenog 1996.godine do isplate, te tužiteljici M. L. iznos od 1.894,85 eura s pripadajućom deviznom kamatom koju plaća Z. b. na oročena devizna sredstva preko godinu dana a koja teče od 08.studenog 1996.godine do isplate.

 

II Nalaže se tuženom u roku 15 dana nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 68.270,00 kuna.“

 

Drugostupanjskom presudom je prihvaćena žalba tuženika, prvostupanjska presuda je preinačena i suđeno je na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je ujedno određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), budući da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a. Predložili su preinačenje drugostupanjske presude, uz potvrđivanje presude prvostupanjskog suda i dosuđivanje troškova postupka.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova podnošenja odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete za koju tvrde da su je pretrpjeli uslijed prometne nezgode koja se je dogodila 28. kolovoza 1996., a koja šteta da se sastoji u izgubljenoj zaradi zbog bolovanja (privremene nesposobnosti za rad) u razdoblju nakon prometne nezgode.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od utvrđene činjenice da su tužitelji bili radno nesposobni tijekom 1996. godine, što nesporno proizlazi iz priložene liječničke potvrde te nalaza i mišljenja medicinskih vještaka. Pritom je prvostupanjski sud prihvatio potvrdu poreznog savjetnika U. E. od 9. listopada 1997. te iskaz prvotužitelja kao relevantne dokaze kojima su tužitelji dokazali visinu svojeg potraživanja u iznosu zatraženom tužbenim zahtjevom.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer se prvostupanjska presuda temelji na razlozima koji su proturječni te ima nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Stoga je drugostupanjski sud, primjenjujući odredbu čl. 373.a toč. 3. ZPP-a, otklonio navedenu bitnu povredu jer je, prema stanju spisa, bitne činjenice među strankama bilo moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, pri čemu je drugostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 2. ZPP-a).

 

Naime, drugostupanjski sud je utvrdio da iz sadržaja potvrde poreznog savjetnika od 9. listopada 1997., a koju su tužitelji dostavili kao dokaz na okolnost visine izgubljene zarade tijekom razdoblja svoje privremene nesposobnosti za rad neposredno nakon prometne nesreće 1996. godine, proizlazi da se ta potvrda odnosi na zaradu tužitelja za razdoblje tijekom 1997. godine (za prvotužitelja od 1. rujna 1997. do 1. studenog 1997., a za drugotužiteljicu od 1. rujna 1997. do 7. studenog 1997.). Pritom drugostupanjski sud ne prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da je riječ o grešci u pisanju potvrde poreznog savjetnika, jer tužitelji to nisu dokazali, a što su obzirom na vrijeme saznanja za navedenu činjenicu bili u mogućnosti dostavljajući ispravljenu potvrdu poreznog savjetnika ili pak potvrdu poreznog savjetnika da se radi o grešci u pisanju.

 

Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelji nisu dokazali visinu izgubljene zarade zbog svoje privremene nesposobnosti za rad tijekom 1996. godine, radi čega je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

 

U reviziji tužitelji osporavaju navedene zaključke drugostupanjskog suda, (sadržajno) upućujući na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u postupku pred drugostupanjskim sudom, ističući da su razlozi presude nejasni i proturječni.

 

Suprotno takvim navodima revizije, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ista nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Pritom valja dodati da ostali izneseni prigovori u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka (tvrdnje tužitelja da je visina izgubljene zarade tužitelja dokazana iskazom prvotužitelja i potvrđena potvrdom poreznog savjetnika) zapravo se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, a što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, iz tog se razloga ne može izjaviti revizija pa utoliko ti navodi revizije nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci presude, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za donošenje odluke povodom revizije (čl. 155 st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 27. listopada 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.