- 1 -              Revd 792/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: Revd 792/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz S., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici I. S., odvjetnici u Odvjetničkom društvu S.&K. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Sveučilišta u Z., Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici Ž. S. F., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & p. iz R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1802/2019-2 od 10. prosinca 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. Pr-101/2019-80 od 26. rujna 2019., u sjednici održanoj 27. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.   Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

 

- odbijen „kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku isplatiti mu s osnove izgubljenih putnih troškova te dnevnica ukupan iznos od 41.965,74 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. kolovoza 2018. pa do isplate“,

 

- tužitelju naloženo „da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 96.190,25 kn“, dok je „u preostalom dijelu, preko dosuđenog“, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

 

Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - jer o njima postoji različita sudska praksa.

 

Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije i predložio da se ovaj odbaci kao nedopušten.

 

Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 10. prosinca 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačio niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njegovog prijedloga:

 

1) "Je li teret dokazivanja o radnom vremenu radnika na poslodavcu sukladno članku 135. st. 4. Zakona o radu, u situaciji kada se radi o radu radnika u instituciji - partneru poslodavca, izvan prostorija radnog mjesta poslodavca, a s kojom poslodavac ima internacionalne sporazume, u svezi s člankom 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj 32/2015, 97/2015, 73/2017)?"

 

              2) "Predstavljaju li red predavanja, kao službeni dokument sveučilišta, službeni prolazi ENC-om i nalaz i mišljenje vještaka dovoljan dokaz o broju održanih predavanja na instituciji - partneru poslodavca, izvan prostorija radnog mjesta poslodavca, sukladno članku 221.a Zakona o parničnom postupku, u svezi s relevantnim odredbama Zakona o radu?"

 

              3) "Je li potrebno dodatno dokazivati činjenice koje tuženik nije osporio u postupku, odnosno dokazivati da je uistinu održao predavanja na partnerskom sveučilištu u M., koju činjenicu Sveučilište u Z. nije osporavalo, sukladno članku 221. Zakona o parničnom postupku?"

 

              4) "Predstavlja li u okvirima radnog odnosa, uzevši u obzir nadređeni položaj sveučilišta kao poslodavca, neosnovano nepostupanje po pravomoćnoj sudskoj presudi o nedopuštenosti otkaza i obvezi vraćanja na staro radno mjesto šikanozno ponašanje / diskriminaciju prema radniku sukladno članku 7. stavak 4. i 5. Zakona o radu?"

 

              kada:

 

- su ta pitanja u suštini činjenične (a ne za dopuštenost prijedloga potrebno: pravne) naravi, usmjerena samo na činjenične okolnosti ovoga konkretnog slučaja i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima, pravilno odlučeno o njegovom zahtjevu, odnosno odgovora na pitanje je su li provedeni svi za odluku o predmetu spora relevantni dokazi i je li one koji su provedeni trebalo uzeti dostatnim za prihvaćanje njegovog zahtjeva: u biti (sa time u svezi) je su li pravilno vrednovani,

 

- ta pitanja, tako gledano, nisu dovoljno određena, toliko da bi se na njih mogao dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već (ovdje odlučno za dopuštenost prijedloga) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: kako su ta pitanja postavljena samo za konkretan spor, za ovdje utvrđene činjenice - njima se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti, onih - odgovor na koja ne bi uvijek ovisio od činjeničnih okolnosti svakog pojedinog slučaja,

 

- prijedlog u svezi postavljenih pitanja, tako shvaćenih, ne sadrži (budući da je osporena presuda temeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja) navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

- prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi predlagatelja o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ili navodi da je ponašanje tuženika „presedan diskriminatornog ponašanja“, „nikada ranije u povijesti sveučilišta zabilježeno“,

 

- sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (kada) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza predlagatelj nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog (o dokazima i okolnostima koje bi trebalo uzeti odlučnim za odluku o predmetu spora), drugostupanjski sud ne čini neku postupovnu povredu,

 

- se odluke na koje se predlagatelj poziva - nalazeći da su donesene za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem ili pristupom, sa osporenom presudom ne mogu uspoređivati: one su temeljene na ipak bitno drugačijem utvrđenju i procesnom pristupu, moguće onom kojeg predlagatelj sugerira ovdje prihvatiti i želi - ali koje ovdje nije utvrđeno niti aktualno,

 

- podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja, pod točkom I. (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije jer ta radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o tome prijedlogu, pa je riješeno kao pod točkom II. izreke.

 

Zagreb, 27. listopada 2020.