- 1 -              Revd 50/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 50/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. S. iz D., M., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika M. K. iz Z., (OIB: ...) i II. tuženice R. K. iz Z., (OIB: ...), oboje zastupanih po punomoćniku I. C., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ugovora ništavnim i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2974/2017-2 od 5. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. P-2845/2015-109 od 18. svibnja 2017., ispravljena rješenjem istoga suda posl. br. P-2845/2015-117 od 29. rujna 2017., u sjednici održanoj 27. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (ispravljena rješenjem) kojom je:

 

- u točki I. izreke, utvrđeno da je ništav ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 2. srpnja 2002. između D. D. kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i K. M. te K. R., kao davatelja uzdržavanja, s druge strane, a ovjeren po Općinskom sudu u Novoj Gradišci pod brojem R1-93/02,

 

- u točki II. izreke, određen upis brisanja uknjižbe prava vlasništva K. M. i K. R., svakoga za u ½ dijela, dopuštene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-71876/08 na posebnom dijelu nekretnine koji predstavlja stan na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 37,73 čm koji se nalazi u stambenoj zgradi ..., Z., sagrađenoj na kč. br. 7706/7, po novoj izmjeri kč. br. 974 k.o. P., upisan u poduložak 30452 k.o. G. Z. - te naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja „kakvo je bilo prije iste uknjižbe“,

 

- u točki III. izreke, određen upis brisanja zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju te da će navedena nekretnina nakon smrti D. D. prijeći u vlasništvo K. M. i K. R., svakoga za u ½ dijela, one zabilježbe - dopuštene rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Zs-8028/02 na posebnom dijelu nekretnine koji predstavlja stan na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 37,73 čm koji se nalazi u stambenoj zgradi ..., Z., sagrađenoj na kč. br. 7706/7, po novoj izmjeri kč. br. 974 k.o. P., upisan u poduložak 30452 k.o. G. Z. - te naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja „kakvo je bilo prije iste uknjižbe“,

 

- u točki IV. izreke, tuženicima naloženo nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 15.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 18. svibnja 2017. do isplate.

 

Tuženici su podnijeli prijedlog da im se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - „iz razloga što to definira granicu slobodnom sudačkom uvjerenju u odnosu na arbitrarnost u postupanju, a koja vrednota je zajamčena Ustavom“.

 

Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije i predložio da se ovaj odbaci kao nedopušten.

 

Prijedlog tuženika da im se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 5. rujna 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tuženici su predložili da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nisu ispunili sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačili niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nisu naznačili niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njihovog prijedloga:

 

1. „Može li postojati odlučna nedopuštena pobuda u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, ako je namjera primatelja uzdržavanja bila da davatelj uzdržavanja i prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju stekne imovinu koja je bila i predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju?“

 

2. „Je li pitanje o odlučnoj nedopuštenoj pobudi pitanje činjeničnog utvrđenja ili pitanje određenog pravnog standarda u određenom društvu.“,

 

              kada:

 

- ta pitanja (ako bi se i moglo ocijeniti u čemu su važna za odluku o predmetu spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu) nisu niti dovoljno određena i obrazložena, toliko - da bi se na njih mogao dati jasan i konkretan odgovor relevantan za odluku o predmetu spora, takav - da (kada je riječ o „odlučnoj...“) ne bi ovisio od okolnosti svakog konkretnog slučaja,

 

- prijedlog u svezi postavljenih pitanja ne sadrži nikakve a pogotovo ne i navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

- se odluka Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-596/18-4 od 14. svibnja 2019., na koju se predlagatelji pozivaju - nalazeći da je donesena u istoj stvari i za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem, sa osporenom presudom ne može uspoređivati: ona je temeljena na ipak bitno drugačijem činjeničnom utvrđenju, moguće onom kojeg predlagatelji sugeriraju ovdje prihvatiti i žele - ali koje ovdje nije utvrđeno,

 

- prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi predlagatelja o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,

 

- taj prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelji obrazlažu (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- kada je osporena presuda temeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja (da je prijeporni ugovor sklopljen sa pobudom “pok. D., da tužitelja, kao svojeg sina, liši nasljedstva, za što su žalitelji kao primatelji uzdržavanja znali”, da primatelj uzdržavanja, pok. D., nije imao potrebu za udržavanjem, sam se brinuo o sebi i svojem imanju, imao je svoju mirovinu i svoje prihode, a kada je to trebalo, o njemu se nisu brinuli žalitelji, koji su za to vrijeme živjeli u Australiji i dolazili u Hrvatsku” svega tri puta”, “da stvarna namjera pok. D. nije bila osigurati si…uzdržavanje, već da mu je glavna pobuda bila lišiti tužitelja nasljedstva i time u potpunosti isključiti mogućnost da on na bilo koji način stekne u postupku nasljeđivanja njegovu imovinu, a ne pružanje uzdražavanja”), onim - istinitost kojih se u ovome stupnju postupka ne može preispitivati, napose ne povodom u prijedlogu postavljenih pitanja - ali i na pravnom shvaćanju „o odlučnoj nedopuštenoj pobudi“, kao pravnom standardu (sa kojom pobudom predlagatelji polemiziraju drugim postavljenim pitanjem), koje shvaćanje (o takvoj, „odlučnoj“ pobudi) proizlazi samo iz tih činjeničnih okolnosti,

 

- sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (kada) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza predlagatelji nisu zadovoljni i smatraju da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što oni tvrde i njihovo tumačenje istinitog (o okolnostima koje bi trebalo uzeti odlučnim za odluku o predmetu spora: pogotovo o uvjetima u kojima su sklopili ugovor i razlozima njegova sklapanja), drugostupanjski sud ne čini neku postupovnu povredu,

 

- revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelji smatraju da bi ono što ističu u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga tuženika (kada bi se i ocijenila jasnim i određenim, takvim - da bi se na njih mogao dati jasan i načelan odgovor, kakav se traži za dopuštenost revizije) nisu važna za odluku o predmetu spora (iako se dio njih odnosi samo na taj konkretni predmet), a pogotovo nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 27. listopada 2020.