P-1099/19

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja I. I. iz S., O.: …,
zastupan po pun. L. Z., odvj. u O. K. & R., protiv tuženika M.
B. K. iz H., U.., O.: …, zastupana po pun.
F. S., odvj. u S., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave
dana 3. rujna 2020. u nazočnosti pun. tužitelja L. Z. i pun. tuženika F. S., na
ročištu za objavu 26. listopada 2020.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženici M. B. K., O.: …, H., U.. I.
., da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 16.308,27 kn sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 4.339,21 kn od 26. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 4.469,06 kn od 26. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn od 19. listopada 2020. pa do isplate

i to po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima a koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koju prosječnu stopu utvrđuje
HNB za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

II. Nalaže se tuženoj M. B. K., O.: … H., U.. I.
, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju na ime parničnog
troška iznos od 10.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. listopada

2020. pa do isplate i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim
društvima koju prosječnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 13.3.2019. tužitelj je naveo da je na poziv
sestre tužene T. V. dana 26.5.2018. na adresi S. 90, R. istoj pružio usluge
fotografiranja turističkog smještaja - apartmana u cilju da se fotografije iskoriste za
reklamiranje predmetnog apartmana. Da je tužena istog dana za vrijeme dok je tužitelj

2 P-1099/19

fotografirao, srušila nosač aparata pri čemu je nosač fotoaparata tužitelja pao na pod sa
fotoaparatom i na njemu su nastala materijalna oštećenja. Također da je trošak popravka
fotoaparata iznosio 4.339,21 kn dok je trošak popravka objektiva iznosio 4.469,06 kn koje
troškove popravka je tužitelj platio ovlaštenom serviseru F. teh 25.7.2018. Osim navedeno
da je tužitelj trpio izgubljenu zaradu jer je bilo ugovoreno fotografiranje drugog turističkog
objekta za cijenu od 7.500,00 kn, a što zbog oštećenja fotoaparata nije bio u mogućnosti. S
obzirom na izneseno je postavljen tužbeni zahtjev kako je to i navedeno u izreci ove presude.

U svom odgovoru na tužbu od 7.5.2019. tužena je navela da osporava osnov i visinu
tužbenog zahtjeva. Da je točno da je tužitelj obavljao uslugu fotografiranja kuće a ne
apartmana, a da nije istinit navod tužitelja da je prilikom fotografiranja tužena srušila nosač
uslijed čega je isti pao na pod zajedno sa fotoaparatom. Da su fotografiranju kuće u vlasništvu
oca tužene nazočili tužitelj, tužena, T. V. i M. V.. Da tužena nije imala
nikakav kontakt sa nosačem niti fotoaparatom, niti sa bilo kakvom opremom koja je služila u
svrhu fotografiranja, pa nije ni mogla srušiti nosač. Da su tužitelju do strane sestre tužene
T. V. uredno plaćeni troškovi fotografiranja. Tuženik se usprotivio i zahtjevu za
naknadu izmakle koristi u iznosu od 7.500,00 kn.

Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao ponudu o
radnom nalogu servisa od 6.6.2018., uplatnice za troškove popravka fotoaparata, dopis
tužitelja tuženoj od 24.7.2018., fotografije oštećenja fotoaparata, iskaz tužitelja I.
I., iskaz tužene M. K., iskaz svjedoka T. V., iskaz svjedoka
M. V., S. R., K. M., M. L..

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Pun. parničnih stranaka su popisali trošak.

Iz ovako provedenog dokaznog postupka među strankama nije sporno da je tužitelj na
poziv T. V., sestre tužene, dana 26.5.2018. pružio usluge fotografiranje predmetne
kuće u cilju da se fotografija iskoriste za reklamiranje predmetne kuće.

Iz ovako provedenog postupka među strankama se ukazalo spornim osnov i visina potraživanja.

U svom iskazu tužitelj I. I. je naveo da je kritične prigode 26.05.18. radio
kao fotograf u tvrtci O. s. v. d.. Pristupio je kao fotograf u mjesto R., na
adresi S. 90, da bi izvršio fotografiranje te vile za promotivne potrebe. Naveo je i to
da je ta vila vlasništvo sestre tužene T. V.. Da je došao na lice mjesta, postavio
opremu za snimanje i to stalak fotoaparata i na njemu fotoaparat. Tada da se okreće leđima
prema stalku i fotoaparatu i čuje kako je nešto lupnulo i kako je fotoaparat pao. Naveo je da
se tada okrenuo i vidio da je fotoaparat pao te da je vidio i tuženu. Da je on snimio kuću i
izvršio svoj zadatak. Tek kasnije da je primijetio oštećenja na fotoaparatu i da je isti bio
oštećen kao i objektiv, i to da je primijetio kroz sljedećih pola sata dok je radio i snimao
kuću. Fotoaparat da je njegovo vlasništvo, istoga da je popravio i to kako fotoaparat tako i
objektiv, i to da je ukupno koštalo oko 9.000,00 kuna. Također je naveo da je aparat poslao u
Zagreb na popravak i to u tvrtku F. teh i oni su radili servis. Aparat je bio na popravku oko
2 mjeseca. Naveo je da je u tom razdoblju imao još jedno ugovoreno snimanje jednog objekta
pa da nije to mogao realizirati i odraditi taj posao iz razloga što je aparat bio na popravku, a tu
da je trebao zaraditi 7.500,00 kuna. Plaćanja da su vršena preko tvrtke u kojoj je on bio

3 P-1099/19

zaposlen. Dalje je naveo da se tužena prilikom pada stalka ponašala opušteno i da je priznala
da je ona kriva što je fotoaparat pao na pod, ali da je ona to uradila slučajno. Nadalje da mu se
tužena obraćala poslala sms poruku u kojoj je navela da je spremna platiti iznos od 2.000,00
kn na ime pretrpljene štete. Tužitelj je naveo da je tužena ponudila iznos od 2.000,00 kn
nakon što su joj predočeni računi za popravak. Da je o naknadi za snimanje vile dogovarao sa
sestrom tužene T. V., a da je dogovorena naknada za snimanje predmetne vile bila

4.500,00 kn. Također da je spustio cijenu za snimanje predmetne vile iz razloga što je
poznavao sestru tužene, tako da je cijena bila 4.500,00 kn, a stvarna cijena je oko 7.000,00 kn.
Da je nakon pada aparata imao problema sa objektivom, ali je uspješno snimio objekt i
izradio slike. Da je odmah u ponedjeljak, nakon što je izvršio predmetno snimanje, fotoaparat
poslao na popravak i aparat da je bio 2 mjeseca na popravku, pa nije izvršio sljedeći posao.
Naveo je da je fotoobjektiv bio udubljen u jednom dijelu, i jedan prsten unutra je udubljen,
tako kad bi on zakretao taj objektiv, ne bi mogao dovoljno zumirati. Da je ovo prvo
fotografiranje bilo 26.05.2018., a to je bila subota, a on da je trebao u sljedeći ponedjeljak
obaviti ovo drugo snimanje, ali je u taj sljedeći ponedjeljak poslao aparat na popravak u
Z.. Naveo je da dok mu je fotoaparat bio na popravku nije mogao vršiti dalje svoj posao
fotografiranja i snimanje bilo kakve veće vile ili apartmana, mogao je samo snimiti neki manji
apartman, jer je za to imao samo drugi zamjenski fotoaparat s kojim se nije moglo vršiti
kvalitetno snimanje većih vila i apartmana. Naveo je da je za vrijeme dok je fotoaparat bio na
popravku imao ugovoren jedan veliki posao i to snimanja jednog hotela, što nije mogao
odraditi s ovim zamjenskim fotoaparatom, te imao ugovorene neke manje poslove, za manje
objekte koje je mogao odrediti i odradio je sa zamjenskim fotoaparatom. Da cijenu formira
sam, po vlastitom nahođenju, jer da je imao puno ugovorenih poslova. Naveo je i da je velika
potražnja za uslugama fotografiranja koje je on pružao.

U svom iskazu tužena M. K. je navela da je predmetna kuća na adresi
S. 90, R., u vlasništvu njenog oca L. K.. Također da su imali namjeru
oglasiti predmetnu kuću radi iznajmljivanja, te su im bile potrebne usluge fotografa. I tako da
je njena sestra angažirala upravo tužitelja I. I. i s njim je dogovorila cijenu u
iznosu od 4.500,00 kn. Da su se tada našli na licu mjesta ona, njen zet M. V. i njena
sestra T. V.. Tužitelj da je pristupio fotografiranju predmetne kuće i to da je trajalo
od podne dok nije pao mrak. Da nakon što je tužitelj vidio tu kuću je kazao da je tražio malo
novca za izvršeno fotografiranje. Isto tako je navela da je on i izvršio fotografiranje, i napustio
lice mjesta. Tek naknadno da je nazvao prvo njenu sestru, a onda i nju, i to je bilo sutradan

27.05.2018. te joj je kazao da je došlo do oštećenja na predmetnom fotoaparatu i objektivu iz
razloga što je on morao, micati stvari po kući. Navela je da ona nije srušila nosač fotoaparata
kako to navodi tužitelj u svom iskazu. Da bi bilo nekih oštećenja saznala je tek naknadno,
nakon ovog telefonskog razgovora. Tužitelj da im nije htio isporučiti slike dok mu ne plate
popravak fotoaparata. Da je kazao njoj i njenoj sestri da bi popravak fotoaparata iznosio

4.000,00 kn a da mi one plate polovicu, tj. 2.000,00 kn. Navela je da su se oni sastali u C.
centru i to ona, njena sestra T. V. i tužitelj. I tada da nisu vidjele fotoaparat koji je
već bio zapakiran, ona da je bila voljna platiti tih 2.000,00 kn a i dalje da je voljna platiti

2.000,00 kuna. Nakon što su one potpisale pismeno da je tužitelj predao kutiju u kojoj je bio
zapakiran fotoaparat, njima da je tužitelj predao slike predmetnog objekta. Navela je da su
potpisale zahtjev za popravak fotoaparata, iako nisu vidjele oštećenja jer je to bio jedini način
da im fotograf isporuči slike. Da su slike isporučene kada je potpisala potpisala zahtjev za
popravak i to da je bilo u ponedjeljak poslije vikenda, oko 10-11 sati ujutro. slike da su bile na
CD-u, a plaćanje da je izvršeno po isporuci CD-a. Navela je da je tužitelj od njih da plate
unaprijed dok je vršio snimanje u kući, ali da su se dogovorili da se plaćanje izvrši nakon što
se predaju fotografije. Navela je da se nije obratila bilo kome vezano za visinu popravka

4 P-1099/19

aparata, odnosno vještaku procjenitelju, ali je bila voljna platiti iznos od 2.000,00 kn što je
voljna i sada napraviti, samo da je tužitelj više ne maltretira. Navela je da ju je tužitelj
maltretirao na način da je u više navrata telefonski zvao nju i njenu sestru T. V., te
tražio isplatu troškova popravka, te je govorio da se to dogodilo u kući, da one nisu dobro
pripremile kuću za snimanje i da je on morao micati neke stvari. Također da je njoj upravo
tužitelj kazao da je trošak popravka aparata 4.000,00 kn te da ona i njena sestra mogu platiti
iznos od 2.000,00 kn, odnosno polovicu troškova popravka, što je njena sestra otklonila, a ona
da je pristala i na to, iz razloga da bi dobili fotografije predmetnog prostora. Da nije bila
nikada u blizini ni stalka ni fotoaparata jer oni ukućani nisu smjeli biti u blizini i u kadru gdje
je vršeno snimanje. Navela je da je tek na telefon tužitelj kazao da je pao fotoaparat ili stativ.
A na licu mjesta da je tužitelj nakon snimanja kazao da je imao određenih poteškoća sa radom
fotoaparata i objektiva. I da je tužitelj tada kazao na njen upit, da neće biti nikakvih poteškoća
sa slikama i da će slike biti uredu. Dodatno je tužena navela da ona nije vidjela fotoaparat niti
stativ niti objektiv, iz razloga jer je aparat bio zapakiran, tako da ga nije vidjela nakon što je
završeno snimanje.

U svom iskazu svjedok M. V. je naveo da je dana 25.05.18. je vršeno
fotografiranje apartmana u mjestu R., na adresi S. Taj apartman da je u
vlasništvu njegovog punca. Da se radi o kući. Naveo je da je tužitelj došao fotografirati
predmetnu kuću oko 12 sati, a otišao je u kasnim večernjim satima. Tada da su bili nazočni u
kući on, njegova supruga T. i tužena M. K.. Cijelo vrijeme dok je vršeno
fotografiranje oni da nisu bili fizički zajedno tj. njih troje i tužitelj I. I., pa tako
kada je on vršio fotografiranje prizemlja oni da su bili na I katu, a kada je vršio fotografiranje
I kata oni da su bili u prizemlju. Nakon što je završio fotografiranje kuće njegovog punca,
odnosno predmetne kuće, tužitelj da je napustio lice mjesta i nije im kazao da bi fotoaparat
bio oštećen na bilo koji način. Naveo je da nakon ovog događaja tužitelj se obraćao njegovoj
supruzi T. sa nekakvim zahtjevom za naknadu štete, a detalje toga on ne zna nego to zna
moja njegova supruga T.. Navela je i da je tužitelju plaćen neki iznos od 4.000,00 kn na
ime usluga fotografiranja, ali ne sa sigurnošću. Da kada je tužitelj došao na lice mjesta da je
kazao je da je uzeo mali iznos za fotografiranje cijele kuće. Također da se kuća na navedenoj
adresi sastoji od prizemlja i kata i još jedne prostorije na terasi. Tužitelj da nije tražio nikakvu
korekciju cijene, nego samo da je kazao kako je mala cijena od 4.000,00 kn za navedene
usluge. Naveo je da misli da je T. V. platila ovaj iznos od 4.000,00 kn i da je za to
dobila priznanicu, ali ne zna na koji način je to platila niti gdje se našla s tužiteljem. Isključivo
je s tužiteljem kontaktirala njegova supruga T..

U svom iskazu svjedokinja T. V. je navela kako je kuća na adresi S.
u vlasništvu njenog oca L.. Da su 2018.g. trebali oglasiti kuću, za iznajmljivanje preko
ljeta, tj. sezone. Kako je upravo ona angažirala tužitelja da izvrši slikavanje kuće da bi je
mogla oglasiti na internetu. Da su dugo čekali da tužitelj izađe i snimi kuću. Navela je da je
tužitelj tražio 7.000,00 kn tj. 1000 Eura za snimanje kuće, ali da je ona kasnije preko jednog
poznanika uspjela spustiti cijenu na 4.500,00 kn. Da su ona, njen suprug i sestra za cijelo
vrijeme fotografiranja bili na balkonu na prvom katu a iz razloga što se na fotografijama nisu
smjele vidjeti osobe. Tužitelj da je trebao doći fotografirati u 8:00 ujutro, ali je došao tek oko
podne, a fotografiranje je završilo negdje u večernjim satima od 19:00-21:00 sati, kada je isti
napustio lice mjesta i tada su se rastali. Da je sve pregovore vršila ona. Dan nakon izvršenog
fotografiranja da joj se javio tužitelj te kazao da mu je oštećen fotoaparat te da je šteta

4.000,00 kn. Da je do oštećenja došlo iz razloga jer je on trebao pomicati neke stvari po kući.
Tada da je tužitelj rekao da mu plate 2.000,00 kn na ime štete, na što ona nije pristala pa da joj
je tužitelj rekao da joj neće isporučiti slike dok mu ona ne plati štetu na aparatu. Nakon dva,

5 P-1099/19

tri dana od snimanja da su se našli tužitelj, tužena i ona u jednoj trgovini koja se bavi
popravkom fotoaparata, te da im je tada tužitelj isporučio slike, a ona da je njemu platila iznos
od 4.500,00 kn, te nije pristala da plati bilo kakva iznos na ime troškova popravka oštećenog
aparata. Te prigode u C. centru ona da je potpisala jednu izjavu, iz koje je razvidno da je
plaćeni iznos od 4.500,00 kn te da ona nakon toga može slobodno raspolagati sa slikama bez
suglasnosti i odobrenja tužitelja. Tu izjavu da su potpisali ona i tužitelj. Navela je i da se za
vrijeme cijelog snimanja nije nikako odvajala od svoga supruga M. i tužene, jedino
možda kad je otišla na WC, na prvom katu. Navela je da je njena sestra bila prisutna kad je
njena sestra potpisala zahtjev za servis, te da u servisu nije vidjela fotoaparat već samo
pismeno koje je njena sestra potpisala. Da je tužitelj isporučio fotografiju cijele kuće koju je
tužena tražila naknadno, dan dva nakon navedenog sastanka. Navela je da ne zna koliko je
prošlo od sastanka pa do prijedloga njene sestre tužene da isplati tužitelju iznos od 2.000,00
kn na ime štete na aparatu, ali da je njena sestra ponudila upravo taj iznos od 2000,00 kn.
Nakon tog sastanka da je počelo sustavno maltretiranje tužitelja prema njoj, te da je bila
prisiljena blokirati njegov mobitel sa pozivima upućenim prema njoj. Navela je da misli da je
tužitelj tuženoj na e mail poslao par fotografija koje je obradio, a na CD-u da je dobila 200-
300 fotografija i snimanje iz zraka s dronom. Ovaj CD da je dobila na sastanku u C. centru
2-3 dana nakon snimanja. Navela je da je tužitelj uvjetovao da tužena potpiše zahtjev za
popravak fotoaparata kako bi im tek onda predao CD sa slikama.

U svom iskazu svjedokinja S. R. je navela kako joj je poznat tužitelj I.
I.. Da joj je negdje krajem 2018. tužitelj kazao da ne može doći fotografirati hotel u
kojem je ona radila iz razloga što mu je oštećen fotoaparat. Navela je da je ona prije toga
dogovorila fotografiranje tog hotela. Da joj tužitelj nije govorio ni kako ni gdje mu je oštećen
fotoaparat. Posao slikavanja hotela bio je ugovoren na iznos od 7.500,00 kn. Da se radi o
hotelu S. P. koji se nalazi u S.. Da tužitelj nakon toga nije fotografirao navedeni
hotel. Navela je da je to plaćanje dogovoreno "na ruke2 i to iznos od 7.500,00 kn, a ne preko
računa. Također je navela da je u to vrijeme bila direktorica navedenog hotela. Da je ovo sve
dogovoreno usmeno, te nije ostavljen nikakav pisani trag, ugovor i sl. jer im se žurilo zbog
početka turističke sezone. Da je u kontakt s tužiteljem došla preko kolegice koja je radila na
istom radnom mjestu, a koja je već prije koristila usluge tužitelja, te preko jednog računa
usluge tužitelja za prethodnu godinu. Navela je da je kontakt s tužiteljem imala samo kad je
ugovarala snimanje, a nakon toga da je našla drugu osobu koja je izvršila fotografiranje
hotela.

U svom iskazu svjedokinja K. M. je navela da je u svibnju 2018. radila kao
trgovac u trgovini Y. store u C. centru one u S.. Da se ta trgovina bavi popravcima
i prodajom fotoaparata. Navela je da je bila nazočna kada su tužitelj i tužena zajedno potpisali
servisni list za popravak fotoaparata. Da je tada ostavljen i kontakt broj od tužene. Da ona nije
vidjela nikakvu predaju novca, slika i sl. Predmetni fotoaparat da se vratio s popravka, a da
nema saznanja koliki su bili troškovi popravka. Navela je da je tužena vidjela fotoaparat prije
nego što je otpremljen na servis, i nakon što je potpisan zahtjev, a te prigode da u trgovini
nitko nije bio osim nje, tužitelja i tužene. Također da tužena nije prigovarala bilo što vezano
za oštećenja na aparatu. Da su nakon popravka trebali kontaktirati tuženu, te da su tužitelj i
tužena oboje potpisali iz razloga što je tužena predala aparat na popravak a tužitelj je vlasnik
istoga. Da je tužena znala što potpisuje, a obavijeste sve one koji potpisuju zahtjev o servisu i
što je potrebno servisirati. Da je poznavala tužitelja jer je on bio kupac u njenoj trgovini. Da je
te prigode ona osobno prvi put slala fotoaparat tužitelja na servis. Da joj tužitelj nije govorio
koja su oštećenja niti kao je do njih došlo, ona je samo zapisala stanje fotoaparata i to
oštećenja sa lijeve strane. Navela je da tužena nije izgledala kao da je prisiljena potpisati taj

6 P-1099/19

zahtjev, te da joj nije poznato bilo što o dogovorima i načinu isporuke fotografija od strane
tužitelja tuženoj i njenoj sestri.

U svom iskazu svjedok J. M. L. je naveo da je tužitelj kod njih u servis
donio na popravak foto aparat sa objektivom. Njihov servis se tada nalazio u Z.,
K. 8. Tužitelj je foto aparat i objektiv donio na popravak radi oštećenja koja su na
njima nastala i tom prilikom je pričao kako je kod tužene došao nešto fotografirati te da je,
dok je on postavljao foto aparat i objektiv na stativ, tužena zapela za stativ te je srušila foto
aparat i objektiv na pod. Upravo da je on preuzeo taj foto aparat i objektiv. Kada su rastavili
foto aparat i objektiv oni su fotografije rastavljenog foto aparata i objektiva poslali tužitelju
kako bi vidio o kojim se oštećenjima radi. Naveo je da on prilikom preuzimanja oštećenog
foto aparat i objektiva nije utvrđivao identitet osobe koja mu je iste stvari predala na popravak
ali da mu je osoba rekla da se zove I. I. te dao svoju adresu i adresu e-maila.
Ujedno da je ta ista osoba potpisala i servisni list vezan za predani oštećeni foto aparat i
objektiv. Jedan primjerak servisnog lista da se daje klijentu a drugi primjerak ostaje kod njih u
servisu. Naveo je da koliko se može sjetiti popravak oštećenja foto aparata i objektiva je
iznosio oko 5.000 ili 6.000 kn. Radilo se o ozbiljnijim oštećenjima. Klijent koji je njima
predao aparat i objektiv je ujedno rekao kako će njihovu ponudu za popravak poslati osobi
koja je skrivila oštećenja na aparatu i objektivu. Dalje je kazao kako se njima u servisu
obratila gđa M. koja je poslala dvije mail poruke te je u jednoj pitala može li popravak
platiti karticom, a u drugoj je pitala mogu li joj potvrditi da su sva oštećenja aparata i
objektiva nastala a prilikom njihovog pada. Oni da su joj odgovorili da vjeruju da su sva
oštećenja nastala prilikom pada iz razloga što su i aparat i objektiv bili oštećeni na istoj strani,
te iz razloga što se otprilike dva mjeseca ranije njima isti klijent koji je predao aparat i
objektiv na popravak bio obratio u jednoj proljetnoj akciji na način da nam je dostavio isti
aparat i objektiv na čišćenje senzora i na dijagnostiku, te tada ovakvih oštećenja nije bilo na
aparatu i objektivu. Ista se gospođa više nije javila niti je platila popravak, već je popravak
platio gospodin Ivanišević koji im je dostavio potvrdu o plaćanju računa na pošti. Dalje je
kazao kako se servisni list i fotografije snimljenih oštećenja na aparatu i objektivu odnose na
isti aparat kao i da oni prilikom rastavljanja aparata radi utvrđivanja oštećenja snimaju takve
fotografije da se na njima vidi serijski broj aparata koji je donijet na popravak. Naveo je kako
on osobno ne poznaje tužitelja i nije siguran da li bi ga sada prepoznao, ali zna da su ga od
ranije imali u sustavu kao njihovog klijenta. On da u servisu radi tri godine, a tužitelj je
možda i od ranije bio klijent istog servisa. Naveo je kako on nikome nije davao mailove koje
im je poslala ranije navedena gospođa. Naveo je kako misli da se sa tako oštećenim aparatom
i objektivom nije moglo fotografirati, međutim točan podatak o tome bi imali njihovi
serviseri. Da je po serijskom broju aparata utvrdio da je oštećeni aparat ranije bio kod njih
vezano za spomenutu proljetnu akciju, a ujedno je na isti način u njihovom sustavu pronašao i
gospodina Ivaniševića. Podaci u njihovom sustavu da se čuvaju otprilike unazad deset godina.

Čl. 1045. ZOO-a (NN 35/05 i 41/08) propisano je da tko drugome prouzroči štetu
dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, te da se
pretpostavlja obična nepažnja.

Čl. 1046. gore cit. zakona propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična
šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska šteta).

7 P-1099/19

Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja, svjedokinje S. R., K.
M. i M. L., dok ne poklanja vjeru iskazu tužene, iskazu svjedoka M.
V. i T. V., koji svjedoci su i u srodstvu sa tuženom.

Iz gore navedenih iskaza, kojima ovaj sud poklanja vjeru, proizlazi da je dana

26.5.2018. tužitelj vršio snimanje kuće u vlasništvu oca tužene, kada je tužena oštetila
fotoaparat i objektiv. Dalje bi proizlazilo da je tužitelj predao fotografije T. V., sestri
tužene koja je toga dana i platila tužitelju fotografije, te je tužena istog dana predala
fotoaparat i objektiv u servisu, kojom prilikom je potpisala zahtjev za servis i ostavila svoje
kontakt podatke. Također bi proizlazilo da je tužitelj 4.7.2018., upoznao tuženu sa računom za
popravak, te je tužena 5.7.2018., poslala tužitelju sms poruku kojom nudi isplatu od 2.000,00
kn za popravak oštećenog fotoaparata.

Iz iskaza svjedoka M. L. proizlazi da je tužena putem e-maila u dva navrata
kontaktirala servis kada je u prvoj poruci pitala može li platiti karticom, te da li sva oštećenja
na fotoaparatu i objektivu su nastala od njezine štetne radnje.

Iz gore navedenog, tužena je potpisivanje zahtjeva za servis i slanjem sms poruke
priznala svoju odgovornost, a navedeni postupci tužene nisu ni u kakvoj vezi s ponašanjem
tužitelja, nikakvi navodi uznemiravanja niti predajom fotografija.

Također bi proizlazilo da tužitelj nije postavljao nikakav uvjet za prodaju fotografija.

Sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka T. V. i M. V. jer su isti
iskazi u cijelosti kontradiktorni, da Tina Vukušić nije bila niti nazočna kada je tužena
potpisala zahtjev za servis,a što također nije u skladu s iskazom svjedokinje K. M.,
radnice servisa, koja je izjavila da su u servisu bili prisutni samo tužena i tužitelj, odnosno da
nije bila prisutna ni jedna treća osoba.

Svjedoci T. V. i M. V. imaju interes da tuža uspije u ovoj parnici.

Sud poklanja vjeru iskazu svjedokinje S. R. koja je nedvojbeno iskazala da je
sa tužiteljem ugovorila fotografiranje hotela po cijeni od 7.500,00 kn, da ja ju je tužitelj
krajem svibnja 2018. obavijestio da neće moći ispuniti obvezu jer je fotoaparat oštećen.

S obzirom na izneseno zaključak je ovog suda da je upravo tužena učinila štetnu radnju, te je odgovorna za štetu koju trpi tužitelj.

U donosu na visinu potraživanja, svu u cijelosti poklanja vjeru ponudi po radnom
nalogu tvrtke F. teh iz koje bi bilo razvidno da je popravak fotoaparata iznosio 4.339,21 kn,
dok je trošak popravka objektiva iznosio 4.469,06 kn.

U odnosu na izmaklu dobit sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu svjedokinje S.
R. koja je navela u svom iskazu da je sa tužiteljem ugovorila snimanje hotela za iznos od

7.500,00 kn, a koje snimanje nije izvršeno jer je tužitelju oštećen fotoaparat i objektiv.

Zbog svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,

8 P-1099/19

123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe
100 bodova, sastava podneska od 21.5.2019. 100 bodova, 18.8.2020. 100 bodova, pristupa na
ročište od 23.5.2019., 11.9.2019., 19.11.2019., 26.2.2019. i 3.9.2020. svako po 100 bodova,
odnosno ukupno 800 bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kn daje iznos od

8.000,00 kn koji iznos je uvećan za 25 % PDV- a, odnosno 2.000,00 kn te zbrajajući te iznose
dolazi se do iznosa od 10.000,00 kn koji iznos je i određen pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 26. listopada 2020.

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana
od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tužene
- u spis