REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split

P 339/17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja
K. M., OIB:…, pok. Z. (Z.) iz K., , zastupanog po pun. N. S., odvj. u S. protiv tužene N.
I. B., OIB:…, iz S.,  zastupane po pun. A.V., odvj. u S., radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključenedana 9. rujna 2020. g. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tužene, dana 26. listopada 2020. g.,

p r e s u d i o j e

I.Ovlašćuje se tužitelj K. M., OIB:…, temeljem presude zatražiti
i postići uknjižbu prava suvlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 54 i čest. zem. 55
z.u. 388 k.o. K. na svoje ime za 2/8 dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena
pravne prednice tužene M. M., pok. M. odnosno s imena tužene N. I.
B., OIB:…, kao isključive nasljednice uknjižene suvlasnice M. M.,
pok. M.,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužitelj zatražio utvrđenje da je suvlasnik i
posjednik nekretnina označenih kao čest. zem. 54 i čest. zem. 55 z.u. 388 k.o. K. za 2/8
dijela te kojim je tužitelj zatražio utvrđenje da je vlasnik i posjednik ½ dijela nekretnine
označene kao čest. zem. 76/2 z.u. 950 k.o. K. te ovlaštenje temeljem presude zatražiti i
ishoditi uknjižbu tog prava na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene,
tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 23. siječnja 2017. g. tužitelj je naveo da je stvarni vlasnik i posjednik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. 76/2 z.u. 950 k.o.

2 P 339/17

K.. U posjedovnom listu broj 301 za k.o. K. da je kao posjednik nekretnine za cijelo
upisan otac tužitelja Z. M.. U zemljišnim knjigama da su kao suvlasnici
predmetne nekretnine upisani tužitelj za ½ idealnog dijela i tužena za ½ idealnog dijela. U
rješenju o nasljeđivanju broj O-2591/03 od 23. siječnja 2015. g. koje je donijela javna
bilježnica M. I., koje je doneseno iza smrti tužiteljevog oca Z. M.
da je utvrđeno da predmetna nekretnina čini dio ostavine te je kao jedini nasljednik proglašen
tužitelj za cijelo. S obzirom da vlasništvo i posjed tužitelja i njegovih prednika tijekom
posljednjih osamdeset (80) godina nije sporno predloženo je donošenje presude kojom će se
utvrditi da je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik čest. zem. 76/2 z.u. 950 k.o. K. za ½
idealnog dijela te tužitelj ovlastiti na temelju presude u zemljišnim knjigama ovog suda,
Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u S. zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva
opisane nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene za ½
idealnog dijela.

Tužena se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbenom zahtjevu navodeći da je iz
dostavljenog vlasničkog lista za nekretninu označenu kao čest. zem. 76/2 z.u. 950 k.o.
K. vidljivo da je tužitelj za predmetni suvlasnički dio upisan na ime tužene pokrenuo
pojedinačni ispravni postupak, pa je istaknut prigovor litispendencije. Tužitelj, nadalje, da
nije dokazao da je suvlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao dosjelošću odnosno da je
njegov posjed bio kvalificiran ili barem pošten. Tužiteljev posjed da nije zakonit jer se ne
zasniva na valjanom pravnom osnovu ili temelju, a nije ni pošten jer se od posjednika traži da
nije znao ili nije imao razloga posumnjati u svoje pravo na posjed. Tužiteljev posjed da nije
ni istinit jer nije stečen na dopušten i pravilan način.

Tužitelj je prije pripremnog ročišta dostavio u spis podnesak od 9. veljače 2018. g. u
kojem je dodatno naveo da je on stvarni vlasnik i posjednik za cijelo i nekretnina označenih
kao čest. zem. 54 i 55, z.u. 388 k.o. K., a koje se nalaze u neposrednoj blizini čest. zem.
76/2 z.u. 950 k.o. K.. Vlasništvo ovih nekretnina da je prednik tužitelja-njegov otac
Z. M. stekao na temelju Kupoprodajnog ugovora kojeg je dana 11. veljače 1964.
g. zaključio s I. M., pok. M. i tuženom, kao prodavateljima. U
posjedovnom listu broj 39 za k.o. K. da je kao posjednik predmetnih nekretnina upisan
pok. otac tužitelja Z. M., pok. A. za cijelo. U rješenju o nasljeđivanju broj
O-2591/03 od 23. siječnja 2015. g. koje je donijela javna bilježnica M. I., koje je
doneseno iza smrti tužiteljevog oca Z. M. da je utvrđeno da predmetna
nekretnina čini dio ostavine te je kao jedini nasljednik proglašen tužitelj za cijelo. U
zemljišnim knjigama da su kao suvlasnici predmetnih nekretnina upisani tužitelj za 6/8
idealnog dijela i M. M., pok. M. za 2/8 idealnog dijela. M. M. je
umrla, ali je za života s tuženom zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz kojeg
proizlazi da je tužena pasivno legitimirana za utvrđenje prava vlasništva i u pogledu čest.
zem. 54 i 55, z.u. 388 k.o. K.. Predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da
je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik čest. zem. 76/2 z.u. 950 k.o. K. za ½ idealnog
dijela te tužitelj ovlastiti na temelju presude u zemljišnim knjigama ovog suda, Posebnog
zemljišnoknjižnog odjela u S. zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva opisane
nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene za ½ idealnog
dijela, zatim utvrditi da je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik čest. zem. 54 i 55, z.u. 388
k.o. K. za 2/8 idealnog dijela te tužitelj ovlastiti na temelju presude u zemljišnim
knjigama ovog suda, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u S. zatražiti i postići uknjižbu
prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena
M. M., pok. M., odnosno imena tužene, kao isključive nasljednice uknjižene
suvlasnice M. M., pok. M. za 2/8 idealnog dijela.

3 P 339/17

U odgovoru na proširenu tužbu iz podneska tužitelja od 9. veljače 2018. g. tužena se
usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da za ove nekretnine (čest. zem. 54 i 55 z.u.
950 k.o. K.) tužitelj osnov stjecanja temelji na Kupoprodajnom ugovoru od 11. veljače

1964. g. koji je kao kupac sklopio otac tužitelja Z. M. s I. M. i
tuženom, kao prodavateljima. Iz tog Ugovora proizlazi tko su bile ugovorne strane i što je bio
predmet Ugovora, a sada pok. M. M., sestra tužene nikada nije prodala svoj
suvlasnički dio na koji je još uvijek upisana, a koji je temeljem Ugovora o doživotnom
uzdržavanju od 31. svibnja 2005. g. stekla tužena. Pok. otac tužitelja Z. M. da je
vrlo dobro znao što je kupio i od koga te nikad nije prigovorio na rješenje broj Z-2463/69
kojim se dopušta uknjižba na njegovo ime temeljem Ugovora iz 1964. g. obzirom da je bio
svjestan da je upisan na onaj suvlasnički dio koji je bio predmet kupoprodaje. Tuženoj nije
jasno temeljem čega i na koji se način pok. otac tužitelja upisao kao posjednik za cijelo na
predmetnim nekretninama radi čega je predložila traženje očitovanja od Područnog ureda za
katastar S., Ispostava S.. Nadalje, da je i tužitelju vrlo dobro poznato što je njegov pok.
otac kupio i što mu temeljem Ugovora o kupoprodaji pripada te je pozivanje tužitelja na
stjecanje prava vlasništva dosjelošću neosnovano budući da je tužiteljev posjed nepošten.
Pok. M. M. da je sve do svoje smrti živjela u kući oznake čest. zgr. 8 k.o. K.
iza koje kuće se nalaze sporne nekretnine te je to jedan od razloga zašto pok. M. svoj
suvlasnički dio od ¼ dijela cjeline nikad nije prodala.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za z.u. 950 i
388 k.o. K., prijepisa posjedovnog lista broj 301 i 39 za k.o. K., rješenja o
nasljeđivanju javne bilježnice M. I. u S., kao povjerenice ovog suda, broj O-
2591/03 od 23. siječnja 2015. g., smrtnog lista za M. M., Ugovora o doživotnom
uzdržavanju ''U S., 31. svibnja 2005. g.'', Kupoprodajnog ugovora ''S., 11. veljače

1964. g.'', presude ovog suda broj Pst 250/15 od 2. veljače 2016. g. i Pst 251/15 od 14.
siječnja 2016. g., povijesti promjena na katastarskim česticama čest. zem. 76/2, 54 i 55 k.o.
K. i predmeta ovog suda Z-2463/69 (u kopiji) i Z-42010/17 (raniji broj Z-12448/16).
Proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke A.
B. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 21. veljače 2020. g. i pisanu dopunu
nalaza i mišljenja od 8. rujna 2020. g. Sud je saslušao svjedoke A. M., pok. I.,
M. M., pok. I., M. B., T. J.-Č., T. R.,
Š. M., A. M. i A. M. i parnične stranke.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet postupka predstavlja zahtjev kojim je tužitelj zatražio utvrđenje svog prava
suvlasništva ½ dijela čest. zem. 76/2 z.u. 950 k.o. K. i 2/8 dijela čest. zem. 54 i 55 z.u.
388 k.o. K., uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime i brisanje tog prava s imena tužene
odnosno njene pravne prednice M. M., pok. M..

Tužena je, naime, u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica čest. zem. 76/2 z.u.
950 k.o. K., koja ima ukupno 715 m2, za ukupno ½ dijela, dok je kao suvlasnica čest.
zem. 54 i 55 z.u. 388 k.o. K. upisana pok. M. M., pok. M., sestra tužene,
s kojom je tužena imala zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 31. svibnja 2005. g.,
dakle, pravna prednica tužene.

4 P 339/17

Prema navodima tužitelja iz tužbe upisi u zemljišnu knjigu na ime tužene i pravne
prednice tužene su pogrešni jer je tužitelj isključivi vlasnik sve tri navedene čest. zem.: čest.
zem. 76/2 z.u. 950 k.o. K. stekao je dosjelošću odnosno kvalificiranim posjedom kroz
zakonom propisano vrijeme, dok je čest. zem. 54 i 55 z.u. 388 k.o. K. stekao pravnim
poslom: Kupoprodajnim ugovorom ''S. , 11. veljače 1964. g.'' koji je zaključio njegov pok.
otac Z. M., kao kupac, s prodavateljima I. M., pok. M. i
tuženom.

Tužena je u odgovoru na tužbu poricala da je tužitelj vlasništvo čest. zem. 76/2 z.u.
950 k.o. K. mogao steći dosjelošću jer njegov posjed nije bio pošten, dok je za čest.
zem. 54 i 55 z.u. 388 k.o. K. tvrdila da Kupoprodajnim ugovorom iz 1964. g. nije
prodan suvlasnički dio njene sestre danas pok. M. M., koju su svi zvali V., koji
joj je suvlasnički dio pripao nakon sestrine smrti temeljem zaključenog Ugovora o
doživotnom uzdržavanju.

Iako je tužitelj u tužbi naveo da je vlasništvo suvlasničkog dijela čest. zem. 76/2 z.u.
950 k.o. K. upisanog na ime tužene stekao dosjelošću posjedovanjem kroz period od
osamdeset (80) godina u svom je iskazu naveo suprotno: da su sve tri čest. zem. koje su
predmet postupka stečene na isti način: pravnim poslom odnosno kupoprodajom od I.
M. i tužene još 1964. g. i da je sve tri čest. zem. kupio njegov pok. otac Z.,
osim 1/3 čest. zgr. i čest. zem. 50 koje nije kupio i koje su predstavljale dio sestre tužene i
prodavatelja I. M.: M. M. koja svoj dio nije prodala. Odgovarajući na
pitanje pun. tužene kako ima saznanja o predmetu kupoprodaje, a s obzirom da je u vrijeme
zaključenja Ugovora imao sedam (7) godina, naveo je da mu je tužena rođakinja, da živi u
neposrednoj blizini u kući 100 m udaljenoj od stare kuće tužene, te da se uvijek jako dobro
znalo što je bio predmet navedenog pravnog posla, jer se znalo da obitelj tužitelja nema
zemlje i da su kupili tri čestice da bi mogli živjeti jer su se bavili isključivo poljoprivredom i
stočarstvom.

Nakon iskaza tužitelja u podnesku od 18. siječnja 2019. g. pun. tužitelja pojasnio je
sudu da je otac tužitelja još 1964. g. kupio od I. M. i tužene tri čest. zem.: 54, 55 i
76/2, k.o. K. od kada se tužitelj, putem svog pravnog prednika i osobno, nalazi u
isključivom, poštenom, zakonitom, samostalnom, neposrednom, nesmetanom i istinitom
posjedu ovih nekretnina.

S obzirom da je sud vezan činjeničnim navodima stranaka, a nije vezan pravnom
kvalifikacijom, trebalo je raspraviti da li je pravni prednik tužitelja, njegov pok. otac
Z. M., Kupoprodajnim ugovorom ''S., 11. veljače 1964. g.'' kupio nekretnine
koje su predmet ovog postupka.

Radi se o Kupoprodajnom ugovoru zaključenom dana 11. veljače 1964. g. između
prodavatelja I. M., pok. M.-brata tužene i tužene i kupca Z. M.-
oca tužitelja koji je za predmet imao čest. zem. 54 zvanu ''Veći vrtlić'' i čest. zem. 55 zvanu
''M. v. '', sve u cjelini te čest. zgr. 8 ''stara kuća-ruševina'' za ½ dijela, sve k.o. K.. U
točki 6. Ugovora navedeno je da prodavatelji jamče kupcu da su oni pravi vlasnici prodanih
nekretnina, da su ih uživali i posjedovali te da su proste svakog duga i tereta. Treća
nekretnina označena kao čest. zem. 76/2 k.o. K. ne navodi se u ovom Ugovoru te ne
predstavlja predmet Ugovora za koji je prednik tužitelja isplatio kupoprodajnu cijenu
prodavateljima.

5 P 339/17

U odnosu na navode tužene iz njenog iskaza da je prodala svoj dio stare kuće, u kojoj
je nakon prodaje ostala živjeti sestra M., te da nije prodavala nikakvu zemlju, da je brat
I. prodavao neko zemljište ali da ona nije, da se dobro sjeća da je bio zaključen Ugovor s
pok. Z. M. temeljem kojeg je primila neku isplatu nakon što je prodala neke
nekretnine, da je tada imala 32 godine i da su nakon toga otišli svi (brat, nevjesta i Z.)
na večeru ali da nije prodala nikakvo zemljište već isključivo stojnu kuću gdje je ranije
živjela, da Ugovor nije pročitala jer je nepismena i ne zna čitati, a bratu da je u potpunosti
vjerovala, ovaj sud smatra potrebnim navesti da su ovi navodi tužene potpuno suprotni tekstu
pregledanog Ugovora te ih sud nije prihvatio kao istinite. Osim toga, predmet postupka nije
suvlasnički dio nekretnina označenih kao čest. zem. 54 i 55 k.o. K. koji je bio upisan na
ime tužene u vrijeme kupoprodaje 1964. g., pa ovi navodi tužene nisu ni važni.

Usput, ipak, sud će navesti da tužena nije tvrdila da ona Ugovor iz 1964. g. nije
potpisala odnosno da nije sudjelovala u tom pravnom poslu (u kojem bi se slučaju radilo o
razlozima ništavosti) nego da je zaključila pravni posao koji ne odgovara njenoj stvarnoj
volji jer je njena volja bila prodati samo dio stare kuće, a ne i zemljišta, i da je do tog
razilaženja došlo radi njenog odnosa povjerenja prema pok. bratu koji je to povjerenje izdao,
pa se radi o razlozima pobojnosti pravnog posla kojeg, međutim, tužena od dana zaključenja
nije pobijala radi mana volje, pa je sud smatrao da je riječ o valjanom pravnom poslu koji je
tužena zaključila u svojstvu prodavateljice.

Daljnje pitanje na koje je, pak, bilo zaista potrebno odgovoriti je: da li je ovim
Ugovorom prodan i suvlasnički dio upisan na sestru prodavatelja M. M., zvanu
V.. Tužitelj je u postupku tvrdio da su u obitelji M. između brata i dvije sestre prije
kupoprodaje iz 1964. g. nekretnine podijeljene te da ta podjela nikad nije provedena kroz
zemljišne knjige, dok je tužena u svom iskazu navela da njena sestra nije ništa prodavala te
da je i ona bila nepismena.

Vezano za ovu okolnost, o čemu susjedi koji žive u neposrednoj blizini saslušani kao
svjedoci u ovom predmetu nisu imali saznanja koja bi sudu mogla na bilo koji način pomoći
(T. R., Š. M., A. M.) jer su se njihova saznanja odnosila samo
na okolnost posjedovanja zemljišta koja su predmet postupka, sud je smatrao značajnim
izdvojiti iskaze sinova prodavatelja I. M.: svjedoka A. i M. M.,
iskaze dvije kćeri tužene: M. B. i T. J.-Č. te iskaz tužiteljevog
brata A. M..

Kćeri tužene ponovile su majčine navode: da su Ugovorom iz 1964. g. prodani samo
dijelovi stojne kuće, da se taj pravni posao ne odnosi na zemljišta iznad kuće te da teta
V.-majčina sestra nije nikad prodala bilo koji dio ostavštine svog oca, pa ni dio stojne
kuće.

Sin prodavatelja I. M.-brata tužene, A. M. ispričao je sudu u
svom iskazu da su njegov pok. otac i njegove dvije sestre (tužena i V.-M.) prodali
staru kuću Z. M. iako je na to njegov pok. otac nevoljko pristao te su novac
između sebe podijelili. Što se tiče zemlje da su sve oko kuće prodali osim vrtića poviše kuće,
s tim da nije znao koja je to čest. zem., te su postigli i dogovor tko smije kuda prolaziti i gdje
se smije izlijevati ''vrčina'' odnosno noćna posuda. Za nekretnine o kojima se vodi postupak i
koje su prodane naveo je da se nalaze poviše kuće s tim da je pok. V. imala pravo istresti
''vrčinu''-noćnu posudu. Objasnio je da o predmetu spora ima neposrednih saznanja jer se

6 P 339/17

sjeća sastavljanja Ugovora te je bio prisutan kad su se ugovorne strane dogovarale oko kupoprodaje.

Drugi sin prodavatelja I. M.: M. M. potvrdio je da su njegov
pok. otac i njegove sestre tužena i M. zv. V. prodali u K. stojnu kuću i vrt
poviše kuće s tim da samo jedan mali vrtlić nisu prodali. Oni da su svi bili prodavatelji, a to
mu je poznato jer je bio prisutan te se sjetio i prilike i mjeseca i godine jer je tada imao …
godine (to je bilo u veljači 1964. g.). Što se tiče prodane zemlje-vrtla iznad kuće V. da je
imala pravo na prvi vrtlić prosipati noćnu posudu u jednu rupu. Vrtlić koji nije prodan u
odnosu na kuću da se nalazi ispod kuće uz sam glavni put i na njemu je jedna špina-
"funtana". Ugovor da je sastavljen uz sudjelovanje odvjetnika s obje strane.

Tužiteljev brat A., pak, ponovio je navode tužitelja: da su od prodavatelja I.
M., tužene i njihove sestre M., koja se ne navodi u Ugovoru jer je bila
nepismena, kupljene tri nekretnine koje je njegov pok. otac 1964. g. počeo obrađivati. Nije
znao objasniti sudu zašto se u Ugovoru spominju samo dvije nekretnine jer da je kupljeno
sve poviše kuće gdje je živjela M.. Prodavateljima da je jedino ostao jedan vrtlić do ceste
koji je ispod kuće.

S obzirom da su nekretnine označene kao čest. zem. 54 i 55 z.u. 388 k.o. K.
navedene u Ugovoru iz 1964. g. kao predmet tog Ugovora, da se obje nekretnine nalaze, a
prema rezultatima obavljene radnje uviđaja na licu mjesta, iznad stare kuće, ovaj sud je
smatrao da su svi suvlasnici: I. M. i njegove sestre: tužena i M. M.-
V. prije kupoprodaje pok. ocu tužitelja Z. M. postigli dogovor oko diobe
suvlasničke zajednice na način da su zemljišta ove oznake poviše stare kuće pripala I.
M. i tuženoj koji su ih prodali u cijelosti ocu tužitelja, kako su i naveli u točki 6.
Ugovora gdje stoji da jamče kupcu da su oni pravi vlasnici prodanih nekretnina. To bi se
slagalo s izjavama svjedoka A. i M. M. i A. M. da su svi
suvlasnici prodali ne samo staru kuću nego i zemljišta poviše kuće.

Iskaze tužene i njenih kćeri da do prodaje zemljišta poviše kuće nije uopće došlo sud
nije prihvatio iz već iznesenih razloga: jer se zemljišta označena kao čest. zem. 54 i 55 z.u.
388 k.o. K. izričito spominju u Ugovoru, i jer su svjedoci koji su imali svojih
neposrednih saznanja o tome što je bio predmet Ugovora (sinovi prodavatelja I.
M.), a ne samo posrednih saznanja o tome (po pričanju majke-tužene) svjedočili sudu
što su prodavatelji otuđili pravnom predniku tužitelja.

U odnosu, pak, na suvlasnički dio čest. zem. 76/2 z.u. 950 k.o. K. od ½ upisan na
ime tužene, koja se isto nalazi poviše stare kuće i koja je po navodima svjedoka M.
M. i A. M. također prodana Ugovorom iz 1964. g., sud nije prihvatio
navode tužitelja i ovih svjedoka jer se, prvenstveno, radi o nekretnini koja nije zanemarive
površine (čest. zem. 76/2 ima površinu od 674 m2 prema nalazu i mišljenju vještaka odnosno
715 m2 prema podatku iz zemljišnih knjiga) u odnosu na nekretnine koje su navedene u
Ugovoru (čest. zem. 54 ima površinu od 132 m2, a čest. zem. 55 površinu od 79 m2), pa nije
logično da se u Ugovoru ne spominje kao predmet tog pravnog posla.

Prema povijesti promjena na katastarskim česticama, koju je sud zatražio od
Područnog ureda za katastar S., štoviše, ta je nekretnina 1956. g. imala površinu od 1003
m2 i bila je upisana, temeljem stanja na terenu revizijom katastra i klasiranja zemljišta
izvršenog te godine, u posjedovnom listu broj 27 za k.o. K. na ime I. M.,

7 P 339/17

pok. M.. Promjena u katastru izvršena je 1991. g. te je ova čest. zem. cijepana tako da su
nastale čest. zem. 76/2 kulture oranica površine 715 m2 koja je upisana u posjedovni list 301
na ime prednika tužitelja Z. M., pok. A. te čest. zem. 76/3 kulture
pašnjak površine 288 m2 koja je upisana na ime posjednika I. M., pok. J..

Čest. zem. 54 i 55, pak, upisane su u posjedovni list 39 k.o. K. na ime prednika
tužitelja temeljem spiska promjena broj 6/17 iz 1970. g. temeljem rješenja suda Z-2463/69 i
kupoprodaje.

To znači da je u vrijeme kupoprodaje 1964. g. čest. zem. 76/2 z.u. 950 k.o. K.
imala veću površinu pa je očito da je, sve da je tužitelj i dokazao da je došlo do navodne
prodaje, moglo biti riječ samo o dijelu ove čest. zem. Suvišno je i spominjati da se to u
Ugovoru nigdje ne spominje (jer se uopće ne spominje ova čest. zem.) pa je sudu tvrdnja da
je do prodaje uopće došlo ostala neuvjerljiva i nedokazana.

Što se tiče upisa suvlasničkog dijela od ½ ove nekretnine na ime tužitelja sud smatra
potrebnim objasniti kako je do toga došlo: upis tužitelja kao suvlasnika ½ ove čest. zem.
izvršen je temeljem djelomične presude zbog ogluhe ovog suda broj Pst 251/15 od 14.
siječnja 2016. g. u odnosu na nasljednike pok. I. M., pok. M. (kao upisanog
suvlasnika za ½ dijela): tuženike pod 1) A. M., pod 2) M. M. i pod 3)
R. M.. U ovom je postupku tužitelj tužbu radi utvrđenja i ispravke uknjižbe
bio podnio i protiv tužene pod 4) N. B. ali je tužba u tom dijelu povučena.

To što su gotovo svi saslušani svjedoci tvrdili da su pravni prednik tužitelja-njegov
pok. otac Z. M. i tužitelj počevši od kupoprodaje počeli posjedovati i čest. zem.
76/2 k.o. K. odnosno svo zemljište iznad stare kuće, ovom sudu ne predstavlja dokaz da
je došlo do kupoprodaje dijela ove čest. zem.

Tužena je u svom prigovoru protiv prijedloga tužitelja za otvaranje pojedinačnog
ispravnog postupka za nekretninu označenu kao čest. zem. 76/2 k.o. K. (u predmetu
ovog suda, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u S., broj Z 12448/16), koji je okončan
povlačenjem prijedloga, izričito navela da je predlagatelju vrlo dobro poznato da njegov pok.
otac Z. i on nikad nisu polagali prava na cijelu nekretninu oznake 76/2 te ako je
predlagatelj i obrađivao ovu nekretninu da je morao imati svijest o tome da je obrađuje
temeljem danog odobrenja od strane obitelji predloženice njegovom pok. ocu, pa da se
njegov posjed ima smatrati nepoštenim.

I prema ocjeni ovog suda nesporni posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika na
cijeloj čest. zem. 76/2 k.o. K. nije bio pošten jer su tužitelj i njegovi pravni prednici
imali svijest o tome da posjeduju i idealni dio nekretnine upisan na ime tužene. Posjed
tužitelja u tom dijelu nema ni kvalitetu zakonitosti jer tužitelj nije dokazao da se temelji na
naslovu koji bi bio podoban za stjecanje prava vlasništva.

Stoga je zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatražio utvrđenje svog prava suvlasništva
čest. zem. 76/2 z.u. 950 k.o. K. od ½ te ovlaštenje temeljem presude zatražiti i ishoditi
uknjižbu tog prava uz istovremeno brisanje s imena tužene sud odlučio odbiti kao neosnovan.

Zahtjev tužitelja, pak, da sud utvrdi da je tužitelj suvlasnik nekretnina označenih kao
čest. zem. 54 i 55 z.u. 388 k.o. K. u idealnom dijelu od 2/8 te ovlaštenje temeljem
presude zatražiti i ishoditi uknjižbu tog prava uz istovremeno brisanje s imena pravne

8 P 339/17

prednice tužene M. M., pok. M. djelomično je osnovan, jer tužitelj suvlasništvo, u slučaju derivativnog stjecanja kupoprodajom, može steći tek uknjižbom.

Osnovan je, međutim, zahtjev tužitelja kojim je zatraženo ovlaštenje temeljem
presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 54
i 55 z.u. 388 k.o. K. na svoje ime za 2/8 dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena
pravne prednice tužene M. M., pok. M..

Radi navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), budući da je
sud ocijenio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa da
ima osnova za donošenje odluke o tome da svaka od stranaka snosi svoj trošak postupka.

U Splitu, 26. listopada 2020. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri (3) primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije
bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).