Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
P-1356/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Draganu Ramljaku u pravnoj stvari tužitelja ad 1)
F. K., S., OIB:…, ad 2) M. K.,
S., OIB:…, ad 3) D. K., S.,
OIB:…, ad 4) D. K., S., OIB:…. i ad 5)
Ž. B., S., OIB:…, svi zastupani po punomoćnicima
iz O. L. i V., protiv tuženika A. V., OIB:…, S., zastupanog po punomoćniku M. M., odvj. u S., radi
isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 11. rujna 2020. u nazočnosti zamj. pun.
tužitelja ad 1- ad 5 A. L. K. a u izočnosti uredno pozvanog pun.
tuženika, na ročištu za objavu 26. listopada 2020.
p r e s u d i o j e
I Dužan je tuženik u roku od 15 dana iz osnova pravične novčane naknade u slučaju
smrti bliske osobe isplatiti tužiteljima pod 1 i 2 svakom iznos od po 198.000,00 kuna s
kamatom po stopi propisanoj u odredbi čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to počam
od dana podnošenja tužbe 30. 09. 2011. god. pa do isplate.
Za više zatraženi iznos od po 22.000,00 kn kuna tužbeni zahtjev tužitelja pod 1 i 2 se odbija kao neosnovan.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 3, 4 i 5 u dijelu koji glasi:
„Dužan je tuženik u roku od 15 dana iz osnova pravične novčane naknade u slučaju
smrti bliske osobe isplatiti tužiteljima pod 3, 4 i 5 svakom iznos od po 80.000,00 kuna s
kamatom po stopi propisanoj u odredbi čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to počam
od dana podnošenja tužbe pa do isplate.“
III Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iz osnova troškova pogreba
iznos od 7.730,54 kn s zateznom kamatom po stopi propisanoj po odredbi čl. 29. st. 2 ZOO-a
i to počam od dana podnošenja tužbe 30. rujna 2011. godine pa do isplate.
Za više traženo tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima sveukupni iznos iz osnova
troškova pogreba svim tužiteljima 58.000,00 kune sa zateznom kamatom po stopi propisanoj
po odredbi čl. 29. st. 2 ZOO-a i to počam od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
V Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 129.825,00 kn.
Obrazloženje
U tužbi predanoj ovom sudu dana 30. rujna 2011.godine tužitelji navode da je dana 26.
siječnja 2011.godine oko 17,30 sati u S., … kod br. …, nakon
verbalnog fizičkog sukoba sa Ž. K. tuženik otišao u svoju kuću, uzeo kuhinjski nož
i vratio se na mjesto sukoba u cilju oduzimanja života, te prilikom ponovnog sukoba sa
Ž. K. da je istome zadao dvije ubodne rezne rane u predjelu lijeve strane prsišta
s oštećenjem srca, a zbog kojih teških i po život opasnih ozljeda da je pravni prednik tužitelja,
sin i brat tužitelja Ž. K. preminuo.
Također se navodi da je tužitelj pod 1/ otac pok. Ž. K., tužiteljica pod 2/
majka pok. Ž. K., te da stoga istima pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u
slučaju smrti bliske osobe, te da iz tog osnova tužitelj pod 1/ i tužiteljica pod 2/ potražuju
iznos od po 220.000,00 Kuna. Nadalje se navodi da su tužitelji ad/ 3/ i 4/ i 5/ braća i sestra
pok. Ž. K., a koji sa sukladno odredbi članka 1101 stavak 2 ZOO-a iz istog osnova
potražuju iznos od 80.000,00 Kuna. Također se nadalje navodi da svi tužitelji potražuju
sveukupne uobičajene troškove pogreba i to 8.589,48 Kuna prema obavijesti tvrtke Č.
d.o.o. S. sa specifikacijom, crninu i to svaki od tužitelja iznos od po 2.000,00 Kuna
odnosno ukupno 10.000,00 Kuna, vijence svaki od tužitelja iznos od po 500,00 Kuna odnosno
sveukupno 2.500,00 Kuna, te karmini, mise i sl. sveukupno 3.000,00 Kuna, te grobnica i
nadgrobni spomenik 40.000,00 Kuna.
U navedenom smislu tužitelji predlažu da sud donese presudu koja glasi:
''1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana iz osnova pravične novčane naknade u slučaju
smrti bliske osobe isplatiti tužiteljima pod 1/ i 2/ svakom iznos od po 220.000,00 Kuna te iz
istog osnova tužiteljima ad/3,4/ i 5/ svakom iznos od po 80.000,00 Kuna, sve iznose sa
kamatom po stopi iz članka 29 stavka 2 ZOO-a i to počevši od podnošenja tužbe do isplate.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima sveukupan iznos iz osnova
troškova pogreba svim tužiteljima i to 66.589,48 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom po
stopi propisanoj po odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a i to počev od podnošenja tužbe pa do
isplate.''
Tuženik u odgovoru na tužbu (list 78 spisa) navodi da se protivi tužbi i tužbenom
zahtjevu u cijelosti, u osnovu i visini, te ističe da je tužba podnesena 2011.godine, te da
budući je sud dužan donijeti odluku s obzirom na okolnosti u vrijeme podnošenja tužbe, a da
je tada spram tuženika egzistirala samo pravomoćna optužnica, a ne i presuda iz kaznenog
postupka pa da tužitelji u navedenom smislu nisu dokazali osnov odgovornosti te da je tužba u
tom smislu preuranjena. Također je istaknuto da su tužitelji ad/3-5/ dostavili rodne listove, a
da nisu dostavljeni ni dokazi na okolnost troškova pogreba, izuzev jednog računa.
Naposljetku je istaknuto da je predmetne prigode baš prednik tužitelja fizički napao tuženika,
a da iz obrazloženja optužnice je razvidno da je optuženik postupao u samoobrani, a radi čega
da nisu ostvarene pretpostavke za naknadu štete, te se podredno ističe da je prednik tužitelja
kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja, te se ujedno osporava i visina tužbenog
zahtjeva.
Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom optuženice ŽDO S.broj: K-DO-11/11 od 08. travnja 2011.godine (list 4-9 te 26-31 spisa);
smrtnog lista (list 10 i 32 spisa); troškovi pogreba izdani od pogrebnog poduzeća ''Č.''
d.o.o. S. (list 11 i 33 spisa); računa br. 85 od 29. siječnja 2011.godine (list 12-34 spisa);
potvrde o smrti (list 13 i 35 spisa); obavijesti M. pravosuđa, U. za zatvorski
sustav od 01. kolovoza 2012.godine (list 22 spisa); spisa Ž. suda u S. K.-3/14,
pravomoćne presude Ž. suda u S. K.-3/14 od 24. veljače 2015.godine (list 57-66
spisa); izvoda iz matične knjige rođenih (list 83-85 spisa); kaznenog spisa K-3/14, saslušao
svjedoke A. B. i M. P., te tužitelja pod 3/ D. K. (list 87 spisa),
dok je punomoćnik tuženika odustao od prijedloga za saslušanjem tuženika, te je predložio da
se koriste u dokazne svrhe u ovom postupku tuženikove izjave dana u kaznenom postupku u
spisu K-3/14, a s čime se suglasio i punomoćnik tužitelja pa je u navedenom smislu sud
odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika.
Punomoćnici stranaka potpisali su parnični trošak.
Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
Među strankama nije sporna činjenica da je u štetnom događaju koji se dogodio dana
26. siječnja 2011.godine preminuo Ž. K., te da je isti sin i brat tužitelja.
Pregledom spisa odnosno pravomoćne Presude Županijskog suda u Splitu broj K -
3/14 od 24. veljače 2015. godine sud je utvrdio da je tuženik A. V. proglašen krivim što
je dana 26. siječnja 2011. oko 17,30 sati u S., ulica … kod broja … gdje se
nalazi njegova obiteljska kuća, nakon verbalnog i fizičkog sukoba s Ž. K.,
kojeg su u daljnjem napadu sprječavali A. J. i A. Č. držeći ga za ruke,
otišao u svoju kuću i uzeo kuhinjski nož, a kada se Ž. K. otrgnuo iz ruku A.
Ć. i ponovno ga fizički napao, te odbijajući daljnji napad oštećenog, istog dvaput uboo
nožem u predjelu lijeve strane prsišta, svjestan da ga time može usmrtiti, na što je i pristao,
zadavši mu pri tom dvije ubodno-rezne rane u predjelu lijeve strane prsišta s oštećenjem srca
pa je oštećeni uslijed teške i po život opasne ozljede odmah i preminuo, dakle, drugog ubio u
prekoračenju granica nužne obrane, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela -
ubojstvo u prekoračenju granica nužne obrane pa se stoga optuženi A. V., osuđuje na
kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.
U obrazloženju citirane odluke navodi se slijedeće:
„- nije sporno da je optuženi kritične prigode, postupajući u nužnoj obrani, otklanjajući
od sebe istovremeni i protupravni napad ubio Ž. K. zadavši mu kuhinjskim nožem
dvije ubodno rezne rane u predjelu lijeve strane prsišta,
- nije bio sporan ni slijed događanja, pa tako da je do susreta optuženog i oštećenika
kritične prigode došlo neplanirano, da se optuženi A. V. te prigode nalazio pred kućom
svog susjeda A. J. gdje je promatrao građevinskih radove na kući koje su izvodili
A. J. i A. Ć., kada im je nepozvan prišao oštećeni Ž. K. i odmah
se bez ikakva povoda okomio na optuženog, prvo s njim započeo svađu a odmah potom i
fizički nasrnuo na optuženog i oborio ga na tlo, i držeći ga između nogu nastavio udarati
šakama i nogama, pri čemu je udarcem noge zahvatio i udario u stomak i suprugu optuženog,
a u daljnjem napadu oštećenog su spriječili A. J. i A. Ć., te supruga
optuženog, i samo zahvaljujući njihovoj intervenciji optuženi se uspio osloboditi i izvući iz
zahvata oštećenog, otići u svoju kuću odakle je uzeo kuhinjski nož, izašao i stajao pred
svojom kućom s nožem i sjekirom u ruci odakle je promatrao daljnje postupke i namjere
oštećenog, spreman braniti se ukoliko dođe do novog napada, dok su oštećenika, koji se
nalazio na cesti desetak metara udaljen od optuženog i prijetio mu smrću, nekoliko minuta
držali A. J. i A. Ć., i spriječavali ga u namjeri nastavljanja fizičkog
obračuna s optuženim,
- da je oštećeni u svojim namjerama daljnjeg fizičkog obračuna s optuženim bio
odlučan i uporan, te mu je i dalje prijetio smrću, te su svjedoci takvu situaciju ocijenili
krajnje ozbiljnom i opasnom, radi čega je A. J. otrčao do svoje kuće kako bi pozvao
policiju, a bez njegove pomoći A. Ć. više nije bio u stanju sam obuzdati i zadržati
oštećenog te mu se ovaj uspio otrgnuti i ponovno je krenuo na A. V., koji je i dalje
stajao na par metara udaljenosti od ulaznih vrata svoje kuće s nožem i sjekirom u rukama, te
je oštećeni dotrčao do optuženog i ponovno nasrnuo na njega, u međusobnom hrvanju obojica
su pali na tlo i hrvali se kojom prilikom je optuženi, braneći se, oštećenom zadao dvije
ubodno rezne rane u predjelu lijeve strane prstišta s oštećenjem srca uslijed čega je ovaj ubrzo
preminuo,
- obojica su, i A. V. i Ž. K., u vrijeme događaja bili u pijanom stanju,
što su potvrdili svjedoci A. J. i A. Ć., a što u odnosu na optuženog
proizlazi i iz nalaza sudskog vještaka neuropsihijatra dr. prof. B. U., te za obojicu
i iz nalaza i mišljenja vještaka za toksikologiju dr. sc. D. S. koja je utvrdila da je
koncentracija alkohola u krvi kod optuženog A. V. iznosila 1,78 g/kg, a kod oštećenog
pok. Ž. K. koncentracija alkohola u krvi iznosila je 2,29 g/kg, te konstatirala da su
obojica bili u stanju pijanstva,
- nije bila sporna ni znatna razlika u godinama između optuženog i oštećenog odnosno
da je oštećenik 16 godina mlađi od optuženog, a iz zapisnika o obdukciji i vanjskom pregledu
tijela pok. Ž. K. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku dr. A. A., ali
i iskazima svjedoka A. Ć. i A. J., proizlazi da je oštećenik u odnosu na
optuženog tjelesno korpulentniji, a iz pregledane i priložene liječničke dokumentacije za
optuženog A. V. proizlazi da je isti teže ranjen u obje noge što je za posljedicu imalo
trajni invaliditet tako da tjelesno oštećenje iznosi 90% stalno,
- da su se optuženi i oštećeni na područje S. doselili kao izbjeglice iz B. i
H. gdje su ranije živjeli i to na području K., da su se od ranije poznavali, i
povremeno sretali, s tim da u zadnje vrijeme njihovi međusobni odnosi nisu bili dobri.
- da se cjelokupni događaj odvijao se u dvije faze koje su se dogodile u kratkom
vremenskom razmaku i kontinuitetu te ih treba promatrati kao jedinstvenu i logičnu cjelinu.
U prvoj fazi dolazi do neplaniranog susreta optuženog i oštećenika, te opisanog napada
oštećenog na optuženog. Nakon što su svjedoci nakratko uspjeli razdvojiti oštećenog i
optuženog, i optuženi otišao kući po nož, prema kazivanju svjedoka A. J., dok je
oštećenog držao za ruke da je i njemu zaprijetio udarcem, te vikao da će ubiti optuženog, što
sve ukazuje na stupanj upornosti i odlučnosti u namjeri oštećenog za nastavak fizičkog
obračuna sa optuženim a koji je nedugo nakon toga i uslijedio.
Nakon što je optuženi pobjegao u svoju kuću i potom se vratio i stajao pred ulaznim
vratima svoje kuće, oštećeni nije više imao opravdanog razloga dolaziti pred kuću optuženog i
nastaviti s njim fizički obračun a posebno kada je vidio da optuženi u ruci drži nož i sjekiru,
ali usprkos tome oštećeni je ponovno krenuo na optuženog, prišao mu i nasrnuo na njega,
obojica su u hrvanju pali na pod, oštećeni je bio uporan u daljnjim nasrtajima na optuženog te
ga je optuženi dvaput uboo nožem u lijevu stranu prsišta. Sve ovo proizlazi iz iskaza
svjedoka A. J. i A. Ć., te nalaza i mišljenja vještaka za sudsku
medicinu. Dakle, oštećenik je izvršio ponovni napad na optuženog te je oštećeniku, koji je
90-postotni invalid, tjelesnom konstitucijom znatno slabiji, a godinama života znatno stariji
od oštećenog, te mu je jedino preostalo braniti se od upornih fizičkih nasrtaja oštećenog, te je
radnju ubadanja oštećenika s nožem optuženik poduzeo u cilju svoje fizičke zaštite.
U takvoj situaciji, prouzročenoj napadima Ž. K., a kako je to u svojem nalazu
i mišljenju potvrdio i sudski vještak neuropsihijatar prof. dr. B. U., kod optuženog
je stvoreno stanje straha, osjećaj ugroženosti za svoj tjelesni integritet i koji su bili tolikog
intenziteta da su kod optuženog izazvali osjećaj prepasti što bi označavalo stanje smanjene
ubrojivosti u znatnoj mjeri. Naveo je kako je kod optuženog utvrđena u vrijeme učina
koncentracija alkohola od 1,78 g/kg što znači da bi se radilo o akutno pijanom stanju što je
imalo značajan utjecaj na njegovo ponašanje. Alkohol u ovakvoj koncentraciji utječe na tijek
psihičkih funkcija posebno ponašanja i afekta te smatra da je optuženi kritične prigode bio
smanjeno ubrojiv s tim što je stupanj smanjenja ubrojivosti bio vrlo snažan. Naime, sam tijek
događaja i za sam početak događaja optuženi nije dao nikakav povod već je isti vezan sa
agresivitetom oštećenog, njegovim prijetnjama i fizičkom agresijom što je trajalo relativno
duži vremenski periodu što je dodatno potenciralo početni strah koji je onda praćen osjećajem
ugroženosti a sve se to događalo osobi pod utjecajem alkohola radi čega je njegova
mogućnost realne procjene bila i smanjena. Strah kod optuženog bio je neposredno izazvan
ponašanjem oštećenog i u početku je bio vrlo intenzivan, trajao je za vrijeme čitavog
odvijanja događaja te u samom momentu učina radi čega sam i ocijenio da je stupanj
smanjenja ubrojivosti kod njega bio vrlo snažan odnosno strah je bio jakog intenziteta i
utjecao je na njegovu reakciju. Kod svega toga treba imati u vidu razliku u životnoj dobi
odnosno godinama, razliku u fizičkoj konstituciji te činjenicu da je optuženi teški tjelesni
invalid što je dodatno utjecalo na strah kojeg je proživljavao. U stanju straha i potpomognut
ženom koja je bila udarena optuženi je ušao u svoju kuću odakle je uzeo nož i s istim izašao
vani i na taj način neracionalno i nepromišljeno djelovao u stanju straha i pod utjecajem
alkohola.
Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. A. A.
utvrđeno je kako je optuženi predmetne prigode zadobio lake tjelesne ozljede, i to oguljotine
kože na čelu koja je mogla nastati udarcem tupo tvrdog sredstva, oguljotine kože desne šake
koja je mogla nastati djelovanjem noktiju te oguljotine kože lijeve šake koja je mogla nastati
udarcem tupo tvrdog sredstva te oguljotine kože lijevog lakta, oba koljena i palca lijevog
stopala koje su mogle nastati mehanizmom pada, a što sve ukazuje kako je optuženi kritične
prigode bio fizički napadnut i to jačim intenzitetom.
Dakle, nema nikakve sumnje i nije sporno kako je Ž. K. najprije verbalno a
potom i fizički napao optuženog, da se radi o stvarnom i protupravnom napadu, te ničim
skrivljen i ničim izazvan od strane optuženog. O. je u dva navrata napao optuženog,
prvi put pred kućom J., a potom u okućnici optuženikove kuće svega nekoliko metara od
ulaznih vrata u kuću, s tim što je vremenska razlika između ovih dvaju napada, prema
iskazima svjedoka bila između 5 do 10 minuta te oba napada imaju svoj vremenski
kontinuitet te su jedna i logična cjelina.„
Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a propisano je da je ovaj sud u pogledu postojanja
kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda
kojom je optuženik oglašen krivim.
Obzirom na nespornu činjenicu da je smrt pok. Ž. K. nastupila upravo na
način opisan u činjeničnom opisu citirane kaznene presude prigovor tuženika glede krivnje
pok. Ž. K. M. za nastanak štetnog događaja sud smatra neosnovanim.
Međutim, u smislu odredbe čl. 1092. st 1. i čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima
sud smatra da je pok. Ž. K. svojim ponašanjem tijekom međusobnog odnosa sa
tuženikom, kao i svojim postupanjem neposredno pred štetni događaj, koji je za posljedicu
imao njegovu smrt doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 10 %, dok je doprinos
tuženika u omjeru od 90 %.
Odredbom čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da u slučaju smrti neke osobe pravo
na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njegove uže obitelji (bračni
dug, djeca i roditelji). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i
umrlog postojala trajnija zajednica života.
Pri odlučivanju o visini te novčane naknade sud vodi računa, u smislu odredbe čl.
1100. ZOO-a, o jačini i trajanju bolova i cilju kome služi ta naknada. Određena svota novca
nije naknada štete u pravom smislu jer pravična novčana naknada ne znači novčani ekvivalent
oštećenog dobra već se njome oštećenom daje određeno zadovoljenje (satisfakcija),
mogućnost da donekle ublaži duševne bolove koje trpi.
Tužiteljima pod 1 i 2 nije moguće nadoknaditi gubitak sina već samo određenom
svotom novca ublažiti duševne bolove. Bol koju trpe je zasigurno ogromna i trajati će cijeli
njihov život.
Visinu pravične novčane naknade za duševne bolove koju tužitelji pod 1 i 2 trpe zbog
smrti sina sud ocjenjuje sa zatraženih 220.000,00 kuna.
Međutim kako je utvrđen doprinos prednika tužitelja za nastanak štetnog događaja od
10 % to je trebalo taj iznos umanjiti za 10 % odnosno, za 22.000,00 kn te dosuditi svakom od
tužitelja po 198.000,00 kn kako je to i određeno u izreci ove presude pod točkom I.
Među strankama sporno je bilo pitanje je li između pok. Ž. K. i tužitelja pod
3, 4 i 5 neposredno prije njegove smrti postojala trajnija zajednica života.
Pok. Ž. K. je u trenutku smrti bio star 38 godina, nije bio oženjen i od
8. ožujka 1995. godine do 26. siječnja 2011. godine bio prijavljen u R., ….
Tuženik pod 1 F. K. u periodu od 26. rujna 2001. godine pa do 13. prosinca 2011. godine ima prijavljeno mjesto prebivališta u G., ….
Tuženik pod 3 D. K. rođen ... godine bio je prijavljen u S., … u periodu od 12. prosinca 2003. godine pa do 27. veljače 2014. godine.
Tuženik pod 4 D. K. rođen … godine od 27. travnja 2005. godine pa do 30. prosinca 2014. godine prijavljen je na adresi u G., ….
Tužiteljica pod 5 Ž. B. rođena …. godine u periodu od 16. siječnja 2004. godine pa do 09. 06. 2016. godine prijavljena je u S., ….
Iz citiranih podataka sud je nedvojbeno utvrdio da sada pokojni Ž. K. nikada
nije živio u S.. To što bi povremeno dolazio u posjet svome bratu D., kao i ostali
članovi obitelji, ne znači da je među njima postojala trajnija zajednica života. Pok. Ž. je u
trenutku smrti bio star 38 godina, nije bio oženjen, pa je vrlo vjerojatno da osoba te starosti
više ne živi s roditeljima, braćom i sestrama, posebno kada su i oni podstanari i nemaju
stalnog prebivališta osim onog u obiteljskoj kući kod Z..
Sud nije prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedokinje A. B., izvan bračne
supruge tužitelja pod 3 jer je osobno zainteresirana za ishod ovog spora, a ni svjedoka M.
P.. Nije životno ni logično da bi sada pokojni Ž. K. mjesto prebivališta imao
prijavljeno u R., a da nije živio u tom gradu. T. pod 3 u svom iskazu navodi da je
njegov brat sada pokojni Ž. K. cijelo vrijeme živio u zajednici s njim, sa svojim
roditeljima, te se bratom D. i sestrom Ž. B., iako svjedoci A.
B. i M. P. navode da je tužiteljica Ž. B. već bila udana. Nije vjerojatna ni
činjenica da je pokojni Ž. živio sa bratom D. dok je u istom stanu s D.
živjela i njegova nevjenčana supruga A. B..
Stoga je u ovom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja pod 3, 4 i 5 trebalo kao neosnovan odbiti jer između pok. Ž. K. i ovih tuženika nije postojala trajnija zajednica života.
Pod točkom 2 tužbenog zahtjeva tužitelji traže naknadu troškova pogreba u iznosu od 66.589,48 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate.
Pregledom u spisu priloženih podatka pogrebnih usluga Č. d.o.o. S. za
troškove pogreba pokojnog Ž. K. i to pogrebni troškovi po računu br. 85 od 29. 01.
2011. god., u iznosu od 6.224,70 kn, aranžiran lijes 800,00 kn, troškovi Z. 800,00 kn,
troškovi L. 414,78 kn, troškovi pologije 350,00 kn, ukupno 8.589,48 kn.
Po računu broj 85 od 29. 01. 2011. god. pogrebne usluge Č. d.o.o. S. za
pokojnog Ž. K. iznose za kovčeg 2.091,00 kn, kompletna oprema 295,20 kn, limeni
kovčeg 981,00 kn, letovanje 250,00 kn, križ mali 61,50 kn, križ veliki 246,00 kn, transport
2.300,00 kn, ukupno 6.224,70 kn.
Citirane troškove u iznosu od ukupno 8.589,48 kuna sud smatra nužnim i opravdanim
pa je navedeni iznos trebalo umanjiti za doprinos pok. Ž. K. nastanku štetnog
događaja u visini od 10 % odnosno dosuditi tužiteljima iznos od po 7.730,54 kune, dok je za
više zatraženi iznos od 858,94 kune tužbeni zahtjev s ovog osnova tužitelja trebalo odbiti kao
neosnovan.
Na dosuđene iznose tužiteljima pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi
članka 1086. ZOO-a od trenutka nastanka odnosno od podnošenja tužbe pa do isplate
Sud je mišljenja da tužitelji nisu sukladno odredbi članka 219 stavka 1 ZPP-a pružili
adekvatne dokaze iz kojih bi proizlazilo da su istima uistinu nastali troškovi vezano za utrošak
za nadgrobni spomenik i grobnicu, te za crninu, misu i karmine, te za vijence za svakog
tužitelja, a slijedom čega je prema mišljenju ovog suda tužitelje s osnova pogrebnih troškova
trebalo odbiti za iznos od 58.000,00 kuna po ovom osnovu budući tužitelji po ovom osnovu
potražuju iznos od 66.589,48 Kuna.
Naime, iz iskaza saslušanog tužitelja pod 3/ D. K. (list 87-88 spisa)
proizlazi da tužitelji nisu imali nikakav trošak za grobnicu budući je tužitelj pod 3/ istakao da
je Ž. K. sahranjen u već postojeću obiteljsku grobnicu u N. S. u Z.. U
odnosu na nadgrobni spomenik-spomen ploča, a za koju je tužitelj pod 3/ istakao da je
napravljena nakon smrti Ž. K., te za koju je istakao da su istu tužitelji platili 2.000,00
E., navedeno ovaj sud ne može prihvatiti kao adekvatan dokaz budući tužitelji na ime
troška grobnice i nadgrobnog spomenika potražuju iznos od ukupno 40.000,00 Kuna, a sudu
nije priložen nikakav dokaz u vidu uplatnice ili računa ili predračuna iz kojeg bi se sa
sigurnošću mogao izvesti zaključak da su tužitelji uistinu naručili i platili nadgrobni spomenik
niti iz kojeg bi se mogao sa sigurnošću izvesti zaključak koliko je tužitelje koštala izrada
spomenutog nadgrobnog spomenika. Naime, tužitelj spominje trošak nadgrobnog spomenika
u iznosu od 2.000,00 Eura, a što je znatno manje od iznosa zatraženih troškova grobnice i
nadgrobnog spomenika u iznosu od 40.000,00 kuna pa već iz navedenog proizlazi
neosnovanost potraživanja tužitelja a vezano za navedeni nadgrobni spomenik-spomen ploču.
Što se tiče troškova crnine u iznosu od 2.000,00 Kuna po osobi tužitelja, a ukupno
10.000,00 Kuna ni ove troškove ovaj sud ne smatra dokazanim. Naime, iz iskaza tužitelja pod
3/ proizlazi da su tužitelji za sahranu Ž. K. pribavljali crninu, ali isti nije imao
saznanja gdje i po kojoj cijeni pa se sukladno odredbi članka 219 stavka 1 ZPP-a ne može
smatrati dokazanom činjenica da su tužitelji imali troškove za crninu u vrijednosti od
10.000,00 Kuna jer nema nikakvih relevantnih dokaza iz kojih bi proizlazilo da su tužitelji
nabavili crninu u navedenoj vrijednosti od 10.000,00 kuna niti takav dokaz prileže
predmetnom spisu.
Također u odnosu na trošak za vijence u ukupnom iznosu od 2.500,00 Kuna, karmine,
mise i sl. tužitelji nisu pružili nijedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću mogao izvesti
zaključak da su za vijence imali ukupan trošak od 2.500,00 Kuna, a za karmine i mise
3.000,00 Kuna.
U navedenom smislu odbijen je zahtjev tužitelja za dio pogrebnih troškova u iznosu od
58.000,00 kuna budući tužitelji za taj iznos nisu dokazali sudu da su im ti troškovi uistinu i
nastali u navedenom iznosu.
Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a a isti se troškovi sastoje od
sastava tužbe 680 bodova, sastava podneska od 22..2016. 680 bodova, 25.7.2018. 680 bodova,
sastava žalbe 680 bodova, pristupa na ročište 22.2.2016., 25.04.2016., 16.6.2016., 21.9.2016.,
svako po 680 bodova, pristupa na ročište od 30.8.2018., 2.10.2018. svako po 340 bodova,
pristupa na ročište od 18.12.2018., 11.9.2020. svako po 680 bodova, odnosno ukupno 8160
bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kn daje iznos od 81.600,00 kn koji iznos
je uvećan za zastupanje više tužitelja, odnosno 32.640,00 kn, pa zbrajajući te iznose dolazi se
do iznosa od 114.240,00 kn koji iznos je uvećan na ime PDV-a 25 % odnosno 28.560,00 kn
pristojbi tužbe 1360,00 kn te zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 144.160,00 kn.
Kako su tužitelji uspjeli u parnici s oko 90 % to je trebalo dosuditi 90% gore
navedenog troška, odnosno iznos od 129.825,00 kn koji iznos je i naveden u izreci ove
presude.
U Splitu, 26. listopada 2020.
Sudac:
Dragan Ramljak,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave
prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud, pisanim podneskom u 3 primjerka.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.