Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Boni Gamulin Frleta, u pravnoj stvari tužitelja T.
T., O.: …, J., S., kojeg zastupa A. G.,
odvjetnik u S., protiv tuženika T. N., O.: …, J., S.,
kojeg zastupa M. Ć., odvjetnik u S., radi predaje u posjed,
utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. rujna
2020., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 26. listopada 2020.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, preda tužitelju u
nesmetani posjed dio nekretnine označene kao čest. zem. 4911/4 i nekretnine
označene kao čest. zem. 4911/32, obje upisane u Z.U. 2155 K.O. J., a koje
nekretnine su u katastru označene kao čest. zem. 7890/1 i 7890/2 površine 57m2 i
koje su obje upisane u Posjedovni list 1611 K.O. J. i to:
- prostor koji se nalazi na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4911/32 Z.U.
2155 K.O. J. (k.č.zem.7890/2) a koji je u Nalazu i mišljenju vještaka
geodetske struke ing. A. B. od 10. 3. 2020. i to u "skici lista mjesta br.2.,
mjerilo 1:250 u S. 10. 03. 2020. godine" označen kao tijelo A definirano
točkama 9-5-7-8-9 u površini od 32m2,
- prostoj koji se nalazi na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4911/32 Z.U.
2155 K.O. J. (k.č.zem.7890/2) a koji je u N. i mišljenju vještaka
geodetske struke ing. A. B. od 10. 3. 2020. i to u "skici lista mjesta br.2.,
mjerilo 1:250 u S. 10. 3. 2020. godine" označen kao tijelo B definirano
točkama 1-2-3-4-1 u površini od 13m2,
- prostoj koji se nalazi na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4911/4 Z.U.2155
K.O. J. (k.č.zem.7890/1) a koji je u N. i mišljenju vještaka geodetske
struke ing. A. B. od 10. 3. 2020. i to u "skici lista mjesta br.2., mjerilo
1:250 u S..03.2020.godine" označen kao tijelo C definirano točkama 5-6-7-5
u površini od 9 m2.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu
od 15.800,00 kuna ( petnaest tisuća osamsto kuna ) zajedno s zateznim kamatama
1
koje teku od presuđenja, dakle od 26. listopada 2020 pa do isplate, po stopi koja se
određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Za više traženo na ime naknade troškova postupka zahtjev se odbija kao
neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelji u tužbi podnijetom ovom sudu 24. srpnja 2018. je naveo da je vlasnik
nekretnina označenih kao čest. zem. 4911/4 površine 1007 m2 i 4911/32, površine 57 m2,
obje upisane u Z.U. 2155 K.O. J., Općinskog suda u Splitu, zk odjel u
O., a koje su u zemljišnim knjigama i upisane na tužiteljevo ime. Također, tužitelj da je i
u katastru upisan kao posjednik istih nekretnina, označenih kao kat.čest.zem. 7890/1 površine
1007 m2 i 7890/2 površine 57 m2 obje upisane u Posjedovni list 1611 K.O. J.. Tuženik
bez ikakvog pravnog osnova da svojata određena prava na spomenutim nekretninama, na
način da na istima, protivno volji odnosno dopuštenju tužitelja, ostavlja neregistrirana vozila,
parkira osobna i druga vozila odnosno držati vozila koja budu na popravku a dio kojih je u
neispravnom stanju, te na taj način onemogućava tužitelja u ostvarivanu njegovih stvarnih
prava na spomenutim nekretninama, te da mu odbija kao vlasniku isti prostor predati u
nesmetani posjed. Istakao je kako je između ovdje naznačenih stranaka i ranije bio spor u
pogledu istih nekretnina, a koji se je pred Općinskim sudom u Omišu pod posl.br. P.559/90
vodio zbog smetanja posjeda. U istom predmetu da je dana 20. veljače 1991. zaključena
sudska nagodba u kojoj tamo naznačeni tuženici T. i M. N. priznaju tužitelju
odnosno nasljednicima njegovog sada pok. oca B. isključivo pravo vlasništva na dijelu
čestice 7890 K.O. J., a koji je u skici mjernika T. C. od 22. sječnja 1991.
označen točkama A-B-C-D, a koji prostor ostaje sjeverno od javnog puta kroz naselje
S., i kojom nagodbom tužitelj T. T. pok. B. dozvoljava tuženicima da na
opisanom dijelu čest. zem. 7890 mogu i dalje parkirati osobna i druga vozila odnosno držati
vozila koja budu na popravku, a sve dok ih on ne pozove da mu taj prostor predaju u posjed, s
time da će to učiniti najkasnije mjesec dana ranije, kao da se tuženici obvezuju da će nakon
opoziva od strane tužitelja kao isključivog vlasnika, tužitelju ili njegovom pravnom slijedniku
predati u posjed predmetni dio čest.zem. 7890 K.O. J. i ubuduće se držati svakog
svojatanja ili pak pačanja u taj dio tužiteljeve nekretnine. Pozivom na prednje navedenu
okolnost, tužitelj je u nekoliko navrata ove godine od tuženika najprije usmenim putem tražio
da mu preda spomenuti dio predmetne nekretnine u nesmetani posjed i da prestane sa bilo
kakvim korištenjem, svojatanjem ili pačanjem odnosno uznemiravanjem istoga u korištenju
njegovih vlasničkih prava na predmetnim nekretninama, sve sukladno sudskoj nagodbi
zaključenoj dana 20. veljače 1991. između tužitelja i tuženika u predmetu Općinskog suda u
Omišu pod posl.br. P.559/90. Kako tuženik nije htio postupiti po navedenom traženju, to je
tužitelj putem ovdje iskazanog punomoćnika isti zahtjev tuženiku ponovio i u dopisu
upućenim tuženiku preporučenom pošiljkom dana 10. 04. 2018. na njegovu adresu
prebivališta iz tužbe. Usprkos navedenom tuženik odbija postupiti po traženju tužitelja, te
odbija tužitelju spomenuti dio predmetne nekretnine predati u nesmetani posjed. Radi svega
navedenog tužitelj traži da nakon provedenog postupka bude donijeta odluka kojom će se
naložiti tuženiku da tužitelju preda u nesmetani posjed dio nekretnine označene kao čest. zem.
4911/4 i nekretnine označene kao čest. zem. 4911/32, obje upisane u Z.U.2155 K.O. J.,
a koje nekretnine su u katastru označene kao čest. zem. 7890/1 i 7890/2 površine 57 i koje su
obje upisane u Posjedovni list 1611 K.O. J., a koje su ranije u katastru bile označene
2
kao čest. zem. 7890 K.O J. i to upravo onaj prostor na nekretnini označen kao čest.
zem. 7890 koji je u " P. skici" mjernika T. C. od 22. siječnja 1991. u
predmetu Općinskog suda u Omišu poslovni broj P.559/90 označen točkama A-B-C-D, te da
ujedno tuženika obveže na naknadu parničnog troška, s zateznom kamatom počevši od
presuđenja do isplate.
Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 31. kolovoza 2020. isti sukladno nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju A. B. ing.
U odgovoru na tužbu od 17. listopada 2018. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom
zahtjevu u cijelosti. Tuženik je istakao prigovore nedostatka aktivne legitimacije, promašene
pasivne legitimacije. Tuženik navodi da je tužitelj samo formalno upisan kao vlasnik
predmetnih nekretnina, posebno nekretnine katastarske oznake kat. čest. zem.7890/2, koja
odgovara zemljišnoknjižnoj čestici čest. zem.4911/32, površine 57m2. Tužitelj niti njegovi
prednici da nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine, niti nad istom imali faktičku
vlast, već su upravo u posjedu iste bili tuženikovi prednici i tuženik sam, kao i prednici
obitelji G. – koji da su oduvijek polagali prava na zapadni dio predmetne nekretnine.
U postupku su izvedeni dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju iz spisa, i to:
- zapisnik od 20. 2. 1991. pod brojem P.559/90 po tužbi smetanja posjeda (list 5-6 spisa),
- izvadak iz zemljišne knjige (neslužbena kopija) za čest.zem.4911/4 i 4911/32 Z.U. 2155
K:O. J. stanje na dan 23. 7. 2018. (list 7-8 spisa),
- prijepis posjedovnog lista br.1611 P. ureda za katastar S., I. O.
(neslužbena kopija) na dan 23. 7. 2018. za kat.čest.7890/1 i 7890/2 sa izvodom iz katastarskog
plana u mjerilu 1:1000, skica S. ( list 9-10,13 spisa),
- dopis od 10. 4. 2018. upućen tuženiku ( list 11-12 spisa),
- spisa predmeta broj P.559/90. Općinskog suda u Omišu, te P-1135/19 Općinskog suda u Splitu,
- očevid na licu mjesta u S. dana 21. 1. 2020. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka
za geodeziju A. B. (list 59-60 spisa),
- nalaz i mišljenje G. zavoda d.d. S. od 14. 5. 2020. (list 64-70 spisa),
- saslušani su tužitelj (list 49-50 spisa) i tuženik (list 50-51 spisa) kao parnične stranke, te
svjedoci G. K. (list 31-33 spisa), M. M. (list 33-34 spisa), B. T. (list 41
spisa), M. N. (list 42-43 spisa), Z. K. (list 52-53 spisa) i I. J. G. (list
54-55 spisa).
Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
("NN" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06.,
146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo
zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
Odredbom članka 162. stavak 1. ZV-a propisano je da vlasnik mora dokazati da je
stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 4911/4, pašnjak površine 1007m2
te čest.zem.4911/32, neplodno površine 57m2, razvidno je da je u zemljišnoj knjizi Z. U.
3
2155 K.O. J. u listu B. upisano vlasništvo na ime T. T. pok. B., S. za cijelo.
Uvidom u posjedovni lista broj 1611, za K.O J., za kat. čest. 7890/1, maslinjak
u površini od 1007 m2 i 7890/2, neplodno u površini od 57m2, razvidno je da iste upisane na
ime T. T., J. Uvidom u priloženi spis P.559/90. a koji se vodio radi smetanja posjeda po tužbi
T. T. protiv tuženih T. N. i M. N., na način da su tuženici uznemirili
tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine čest. zem. 4911/4 (kat.čest.7890), te čest.
zem.4911/9, sve K.O. J. i to na način da su izvršili iskop na istoj nekretnini u širini od
2,5m i dužine oko 20-tak metara na dijelu koji graniči uz put. Dok da su tužitelj i njegovi
prednici oduvijek u posjedu ovih nekretnina i nikada ih nitko u tome nije ometao. Tužitelj je
zatražio uspostavu prijašnjeg stanja i klonjenje od svakog istog ili sličnog smetanja. U istom
predmetu Općinski sud u Omišu donio je privremenu mjeru te tuženicima zabranio izvođenje
bilo kakvih radova na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4911/4 K.O. J. pod
prijetnjom novčane kazne, a koja privremena mjera je bila na snazi do pravomoćnog
okončanja postupka smetanja posjeda. Nakon izvršene identifikacije po stalnom sudskom
vještaku T. C. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, a nakon čega su parnične
stranke dana 20. veljače 1991. sklopili sudsku nagodbu kojom su priznali tužitelju odnosno
nasljednicima njegova oca pok B. isključivo pravo vlasništva na spornom dijelu kat. čest.
7890. K.O. ( nova oznaka), koji je na skici mjernika T. C. od 22. siječnja 1991.
označen točkama A-B-C-D, a što odgovara ranijim čest. zem. 4911/3 i 4908 ( stra oznaka
prije parcelacije ), odnosno 4911/9 ( stara oznaka nakon parcelacije), a koji prostor ostaje
sjeverno od javnog puta kroz naselje S.. Istom nagodbom tužitelj T. T. pok
B. dozvoljava tuženicima da na dijelu čest. zem. 7890, i to dijelu opisanom u točci 1.
nagodbe, mogu i dalje parkirati osobana i druga vozila odnosno držati vozila koja budu na
popravku, a sve to dok ih on ne pozove da mu taj prostor predaju u posjed, s tim da će to
učiniti najkasnije mjesec dana ranije. Tuženici su se istom nagodbom obvezali da će nakon
opoziva od strane tužitelja, kao isključivo vlasnika, tužitelju ili njegovom pravnom slijedniku
predati u posjed predmetni dio čest. zem.7890 K.O. J. i ubuduće se uzdržati od svakog
svojatanja ili pak pačanja u taj dio tužiteljeve nekretnine.
Uvidom u predmetu oznake i broja P-1135/19 razvodno je da su D. N. i M.
N. 14. ožujka 2019. ustali tužbom protiv T. T. radi utvrđenja prava vlasništva,
kojom tužbom traže da se utvrde vlasnicima za po ½ dijela nekretnine označene kao kat čest.
4911/32, Z.U. 2155 K.O. J.. Navedeni postupak je prekinut rješenjem od 30. rujna
2019. zbog smrti tužiteljice D. N..
Uvidom u dopis od 10. 4. 2018., s potvrdnicom razvidno je da je tužitelj putem
punomoćnika 10. travnja 2018. uputio tuženiku dopis kojim je zatražio od tuženika predaju u
posjed predmetne čest. zem., a sve sukladno sudskoj nagodbi od 20. veljače 1991.
Pregledom vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju ing. A. B., proizlazi
da je na očevidu dana 21. siječnja 2020. izvršio identifikaciju terensko geodetskim
snimanjem, te utvrdio da je predmet spora neposredno uz lokalnu cestu i
proteže se u dužini cca 50m od objekta prema sjeverozapadu. Prostor se
sastoji od dva dijela međusobno odvojena kamenom gomilom. Prvi dio koji je na priloženoj
skici označen je slovom A ima površinu od 32m2, dok drugi dio koji je na priloženoj skici
označen slovom B ima površinu od 13m2. Oba predmetna dijela u cijelosti da se nalaze na č.
4
zem. 4911/32 (kat čest. zem. 7890/2), manjim dijelom u površini od 9m2 ( C ), sporni dio
nalazi se na č. zem.4911/4 (kat. čest. zem.7890/1). Sporni prostor da se koristi kao parking.
Saslušan tužitelj T. T. u svom iskazu je naveo kako su sporna čest. zem bila
upisana kao posjed njegova djeda, naime prilikom formiranja novog katastra ista čestica je
bila ucrtana u zemljišnim knjigama, te se vodila pod br.7890, te je u novom katastru ucrtana u
omjeru 1:1000, te se vodila pod navedenim brojem kao posjed njegovog djeda A. T. pok.
M., koji je umro 1974., a kada je posjed navedene čestice prešla na oca B. T. pok.
A. koji je umro 1984. Nakon smrti oca posjed navedene čestice je imala njegova majka
T. J. udova B. rođ. K., a temeljem darovnog ugovora s istom, on da je postao
posjednikom ove čest. zem., te je upisan kao vlasnik iste u zemljišnim knjigama, istu su
koristili njegovi preci, te on osobno na način da su na istom ostavljali drva za ogrjev, brali
masline koje su se navijale nad predmetni dio, smokve. Naime, da se radilo o jednom
uzvišenom terenu, tupini, koja nije bila pogodna za sadnju maslina ili drugih kultura, ali je
sporni dio služio više za odlaganje drva, taklji i branje s ovog dijela, a s grana koje su se
navijale nad isti. Kako je pored ove čestice prošla cesta davnih godina, a uz cestu se nalazio
kanal za oborinske vode, do same čest zem nije se moglo prići vozilom. Otac od tuženika da
je kupio nekretninu ispod ceste, a nasuprot ove čestice, te se bavio popravcima vozila kao i
sam tuženik. Otac tuženika je parkirao vozila uz cestu, uz svoju kuću, a što je ometalo
normalan tok prometa, nakon čega je tuženik bez prethodnog pitanja ili obraćanja njima kao
vlasnicima i posjednicima došao na ovu česticu zemlje s bagerom te istu prokopao i zatvorio
kanal za oborinske vode sa zemljom. Odmah da je pokrenuo spor koji se vodio pred
Općinskim sudom u Omišu br. P-559/90, a koji je završio sudskom nagodbom. U tom sporu
tuženik kao i njegov brat su priznali njegovo i vlasništvo i posjed predmetne čestice zemlje, te
su se nagodili da će im dopustiti na ovom dijelu parkirati vozila, a do opoziva, odnosno do
kada ova zemlja njemu ne zatreba za neku drugu svrhu. Nakon čega je tuženik parkirao na
ovoj čestici vozila, i to 28 godina, a nakon što je on ishodio građevinu dozvolu za ovu čest
zem. 1986., da je njegov sin imao namjeru početi graditi na istoj, neposredno prije tužbe da se
obratio tuženiku njegov sin nakon čega i on osobno, te su pokušali civilizirano mirnim putem
da isti napusti njihov posjed i da počnu s radovima. Isti da je navedeno odbio učiniti, odnosno
u početku je kazao da će se maknuti, a po dolasku strojeva kazao je da se neće maknuti, te je
prijetio i radniku na stroju. A da je došlo i do incidenta gdje je završio u bolnici s potresom
mozga, te psihičkim trauma, a zbog toga što nije želio napustiti njihov posjed. Tužitelj je
istaknuo da nije sporno da je isti svih ovih godina na spornoj čest parkirao vozila, a to je bilo
u skladu sa njihovim dogovorom tj. sklopljenom sudskom nagodbom, te je isti bio dužan na
njegovo traženje isto prestati činiti, a kao što su se dogovorili. Nakon što je tužitelju pokazana
skica od 22. 1. 1991. koja prileži spisu, isti na skici pokazuje predmet spora dio čestice 7890,
te navodi da su na skici ucrtana vozila, da se vidi dio zemljišta koji je tuženik 1990. prije
tužbe 1990. prekopao i kanal oborinskih voda koji je zatrpao, a da bi mogao parkirati vozila.
Napominje da sada predmetna čestica nosi nove katastarke oznake i da je prešla u dvije
čestice zemlje, a na kojima da je upisan u katastru kao posjednik i zemljišniku kao vlasnik.
Posebno upitan tužitelj je naveo da prije 80-ih godina, a prije nego što je sporni dio čestice
zemlje nosio katastarsku oznaku 7890. nije mogao kazati što je bilo prije 80-tih godina, nitko
tko je bio upisan, ali da se isto može vidjeti iz povijesnih izvadaka, te da njegovi ni pradjed ni
djed, a koji su imali posjed cijele ove čestice zemlje nikad nisu imali spora s nikim u svezi
posjedovanja iste. Konačno je tužitelj naveo daje prvi zasmetan u posjedu kad je podigao
tužbu 90-tih godina, a da njegova obitelj tu živi preko 150 godina.
Tuženik T. N. u svom iskazu je naveo da je negdje 1967. njegov otac kupio
česticu zemlje ispod ceste na kojoj je izgradio kuću, te je ova čestica išla sve do suhozida,
5
odnosno do parcele tužitelja i njegovih maslina i tako je bilo sve dok nije prošla cesta, a kad je
prošla cesta jedan dio ove čestice zemlje je ostao iza ceste, odnosno poviše iste. Cesta da je
prošla negdje 1960., a on da je rođen 1971. pa da to zna po fotografijama koje imaju u kući.
Radi se o fotografijama koje su se snimale kad se gradila kuća. Cesta da je prošla prije nego
su oni došli i gradili kuću, ali se ispravio da se vidio poviše ceste komad koji je ostao od
parcele koja je presječena, te da su se na istome odmah mogla parkirati vozila. Kazao je da je
postojao kanal uz cestu za oborinske vode, koji se zatrpao od vode i nečistoće, zemlje koju je
voda nosila, te da su uvijek na spornoj čest parkirali svoja vozila, njegov otac, brat i on, te je
ista uvijek bila u njihovom posjedu. U odnosu na sudsku nagodbu u spisu iz 1990. tuženik je
kazao, a nakon što mu je predočena točka 1. Sudske nagodbe od 21. veljače 1991., da je istu
zaključio jer je bio ljut na brata oko podjele imovine, njemu za dišpet. U odnosu na njegov
razgovor s sinom tužitelja i je li isti tražio da prestane parkirati vozila na ovoj čestici zemlje,
tuženik je kazao da je jedno jutro vidio bagere na ovoj čestici zemlje i da je kazao sinu
tužitelja da mu je otac isto uzeo na prijevaran način i da mu to neće proći, nakon čega se
tuženiku pokazuje skica od 21. siječnja 1991. na kojoj tuženik pokazuje čest. zem. dio 7980. i
to manji dio uz cestu, na kojem su ucrtana vozila označen slovima A-B-C-D. Tuženik je
naveo da je jedna čestica zemlje bila čestica na kojoj je ucrtana njegova kuća, kuća do I.
G., te navedeni dio čest.zem.7890 na kojoj su ucrtana vozila. B. 90-tih godina da je
doveo kako bi mogao parkirati, da bi podigli ono što je palo od suhozida parcele tužitelja.
Tuženik je također naveo da još uvijek parkira vozila na spornom dijelu.
Saslušana svjedokinja G. K. u svom iskazu je navela da je njen pok ujac
G. T., a koji je sada pokojni imao zemlju u J., ispod ceste, a
zasigurno oko 200 m dužinski, ispod ceste, odnosno ispod ceste koja se sada zove nije imao zemlju poviše ove ceste, već su parcele poviše ceste pripadale drugoj grani
obitelji T., a ne iz koje potječe njena majka i ujac G. T.. Na zamolbu njene majke da
je ujac jednu parcelu ispod ceste rekao dati njenoj majci M. K., a kako bi njen brat I.
K. sagradio na istoj svoju kuću, nakon čega je njen otac kupio kamion žala i iskrcao ga na
ovu parcelu, a kako bi na istoj započeo gradnju kuće za brata. Međutim, ujac G. T. se u
međuvremenu predomislio, pa ovu parcelu koju je namijenio njenom bratu za gradnju kuće
prodao je ocu od tuženika T. N., M. N.. Isti da su na ovoj parceli sagradili
svoju kuću, a koja parcela se nalazi ispod ceste, kad kaže ispod ceste, svjedokinja pojašnjava
da misli na jug, ispod ceste je na jugu, a poviše, na sjevernu da je zemlja u vlasništvu obitelji
tužitelja, te da zasigurno poviše ceste niti jedna zemlja nije pripadala ujcu G. T., pa isti
poviše ceste nije ništa ni prodavao trećim osobama. Svjedokinja je navela da je njen ujac i
drugim osobama prodavao zemlju ispod ceste, te da nitko od istih nije polagao i ne polaže
pravo na nikakvu zemlju poviše ceste, jer ista pripada drugoj grani obitelji T., a da je to od
obitelji tužitelja T. T., te njih ima 7-8. Kada ide selom da vidi da je tuženik T.
N. parkirao vozilo na tužiteljevoj zemlji, a što je poviše ceste. Posebno upitana je li joj
poznato koja je zemlja predmet spora, svjedokinja je odgovorila tužiteljeva zemlja, te se
poviše ceste radi o više parcela, kao i ispod ceste, poviše ceste je više osoba iz obitelji
tužitelja T. T. sagradilo kuće, a koje su sagrađene isto kao i ispod ceste, odmah uz
cestu, odnosno na cesti. Uglavnom, radi se o kućama obitelji tužitelja, te jednu kuću su dali za
crkvu. Nitko od vlasnika kuća i parcela ispod ceste nije potraživao one poviše ceste jer im i ne
pripadaju. Nadalje je svjedokinja navela da ona ne zna kada je N. započeo na predmetnoj
čestici parkirati vozilo, ne zna je li postojao prethodni dogovor tužitelja i N., ali joj je
poznato da je zemlja tužiteljeva, te je dodala da T. N. je u svojoj kući imao garažu u
kojoj je popravljao auta, a poviše ceste bi parkirao na mjestu koje je prethodno opisala, a bilo
je na navedenom mjestu i razbijenih vozila. Nakon što je svjedokinji dana na uvid priložena
skica uz tužbu naziva S., ista pokazuje kuću tuženika, koja je označena br.7931 i
6
navodi da isto prikazuje područje ispod ceste, te potom pokazuje na skici uz cestu na br. čest 7890 (4911/4) da su parkirana vozila tuženika, a što da je poviše ceste.
Svjedok M. M., u svom iskazu naveo je da je on susjed tužitelja i tuženika, te u
J. živi cijeli život, kao i da su mu poznate okolnosti vezane uz predmet spora.
Naime, parcele južno od ceste su koristili pok. G. T., a prije toga njegov otac, naime,
isti su ove parcele držali u posjedu, dok je isto bilo u vlasništvu crkve. Isti su na ovim
parcelama južno od ceste držali vinograde, a granica uz cestu je bila i vidljiva suhozidom, te
je cijela ova parcela od same ceste bila odvojena suhozidom. Poviše ceste, odnosno sjeverno
od iste u posjedu su bili djed, potom otac tužitelja, a nakon toga tužitelj i ostali potomci djeda
od tužitelja. Isti su također bili u posjedu vinograda, a poslije maslinika, a također je
vlasništvo bilo crkovno. Prema tome, sve sa sjeverne strane ceste od okuke, pa sve do sporne
čestice i dalje, a sjeverno od ceste bilo je u posjedu djeda i rodbine tužitelja. U novije vrijeme
na navedenim parcelama južno i sjeverno od ceste izgrađene su kuće, i sjeverno i južno uz
samu cestu. Prema tome, vlasnici odnosno posjednici parcela s južne strane ceste nisu bila ista
obitelj kao tužiteljevi prednici, a vlasnici i posjednici parcela s sjeverne strane ceste. U vezi
predmeta spora da mu je poznato da T. N. polaže pravo, te želi na silu za svoj parking
parcelu sa sjeverne strane ceste, a što je parcela djeda tužitelja T. T.. Na navedenoj
parceli, a gdje sada T. N. želi svoj parking kad bi se čistile masline i vinograd, djeda i
baka tužitelja bi palili grane nakon čišćenja parcela, te slagali drva za ogrjev zimi, a to da je
bilo negdje od 50-tih do 1965. Posebno upitan, a nakon uvida u skice uz tužbu naziva
S., svjedok je pokazao da je kuća tuženika označena br. 7931 i navodi da isto
prikazuje područje ispod ceste, te potom pokazuje na skici uz cestu na br. čest. 7890 (4911/4)
da su parkirana vozila tuženika, a što je na parceli od tužitelja. Nadalje je svjedok naveo da je
cesta probijena negdje oko 1918 - 1920., odnosno svakako prije njegova rođenja. Također je
dodao da se na navedenom dijelu, gdje sada parkira T. N., se nije moglo oduvijek
parkirati jer je bila strmina, kako je prokopana ceste, parcela poviše ceste na sjeveru je ostala
u višoj razini od cesta, te je bila strmina u odnosu na cestu, te da mu je također poznato da je
prethodno postojao sudski spor između parničnih stranaka, jer je T. N. došao s
rovokopačem i kopao gdje sada parkira.
Saslušani svjedok B. T. u svom iskazu naveo je da je T. T. njegov otac,
te da mu je poznato od kad zna za sebe da je nekretnina kat. čest. zem. 7890/1 i 7890/2 u
vlasnosti i posjedu njegovo oca i njegove obitelji, a to da mu je poznato po pričanjima da su
90-ih godina tuženik i njegov brat počeli kopat na ovoj nekretnini i da ga je za to njegov otac
tužio. U ovom sudskom sporu zaključena je nagodba u kojoj su tuženik i njegov brat priznali
njegovu ocu vlasništvo ove nekretnine, a kako su kazali da nemaju gdje parkirati, a bavili su
se popravkom vozila, te su imali radnju u svojoj kući, a što je nasuprot ove zemlje, pa im je
njegov otac dozvolio da parkiraju na ovoj zemlji svoja vozila, ali samo do trenutka opoziva
ovog dopuštenja od strane njegova oca. Otac da im je opozvao ovo dopuštenje i tražio da se
uklone vozila s njihove zemlje, naime on da je imao namjeru graditi na ovoj zemlji , te da je
pribavio potrebne papire i da je trebao dignuti kredit, te se obratio T. N. i tražio od
njega da ukloni vozila koja su parkirana na zemlji, isti da je kazao da je sve u redu, da je to
njihovo i da će on ukloniti ova vozila. Međutim, isti ništa nije učinio po ovom pitanju, pa da
mu se ponovno obratio i isti da mu je tada kazao da će se naći i razgovarati. Prije tužbe da su
se našli na benzinskoj postaji u D. R. kada mu je kazao da neće maknuti vozila, da će
otezati što duže bude mogao, te da on nema gdje vozila parkirati, a nakon čega da mu je
pokazao cijelo vlasničko stanje, donio sve papire još od 50-ih godina, isti da je sve to vidio i
odbio maknuti vozila. Kazao je da se obratio i njegovom bratu M. N. i kazao mu
kako je njegov brat odbio maknuti parkirana vozila, a M. N. da je kazao kako on nema
7
s tim ništa. Kazao je da je čak morao platiti čovjeku koji je došao s bagerom i stao na zemlji 15 dana, a nije mogao raditi zbog ovih parkiranih vozila.
Svjedok M. N. je naveo od kada zna za sebe, a ima 51.g. da spornu česticu
zemlje koristi njegov pok otac, a poslije on i brat. Na navedenoj čestici zemlje njegov otac da
je držao građevinski materijal za kuću, žice, građevinske blokove. Nakon što je kuća
izgrađena, kako se otac, a poslije on i brat bavili popravkom vozila i bojanjem istih, na
navedenoj zemlji da su držali parkirana vozila te kako u početku njegov otac nije imao garažu
čak su vozila na ovoj čestici zemlje pripremali, a u svemu da je pomagala i njihova majka.
Nitko nikada da nije polagao pravo na ovu česticu zemlje, te da je on smatrao da je ona
njihova, kao što i danas smatra, jer da je tako otac govorio. Čak da je bilo nesuglasica između
njega i brata oko podjele ove čestice zemlje jer su oboje željeli da im pripadne. T. T.
držao je maslinik na ovoj čestici u gornjem dijelu, naime isti nije koristio ovaj donji dio gdje
su oni držali građevinski materijal i parkirali vozila, a koji je, po njemu, sporan. Posebno
upitan je li kad bio u sporu s tužiteljem, te što mu je poznato u svezi s sporom 90-ih godina
svjedok je kazao da se ne sjeća da je ikad bio tužen od strane T. T., to da je bilo davno,
pa da se ne sjeća, te da nikada nije zaključio nikakvu nagodbu osobno niti po punomoćniku, te
da nije svom bratu T. N. izdavao nikakvu punomoć niti mu je davao da išta potpisuje
u njegovo ime. Upravo zbog navedenog da je došlo do svađe između njih što je isti potpisivao
nešto u njegovo ime. On i brat da su se međusobno podijelili, ali samo usmeno, te da ovaj dio
koji je predmet spora, a na kojem su parkirana sada njegova i bratova vozila je pripao upravu
njemu i njegovoj majci. Također da mu je poznato da su B. i T. T. tražili od
njegova brata da pomakne parkirana vozila sa sporne čestice zemlje, a zbog čega isto nisu
tražili i od njega da je to zbog toga što je on prodao vozila, te da ima samo jedno vozilo koje
drži ispred svoje kuće, a ne na predmetnoj čestici. M. tužitelja T. T. da je odvojen
zidom starim 100 godina i to kamenim zidom od spornog dijela gdje su parkirana vozila, te da
se maslinik ne nalazi na istoj katastarskoj čestici zemlje kao i parking tuženika. Također je
svjedok N. kazao kako je davno bilo odrona kada je prošao jedan bager, te je srušen zid,
odnosno kamenje je palo po tri vozila koja je on držao na navedenoj čestici zemlje, pa se
T. T. ljutio da su mu srušili meju, tako da sada zid postoji, ali je isti urušen, što je ostalo
nakon ovog događaja.
Svjedok Z. K. u svom iskazu je naveo da u susjedstvu tužitelja živi cijeli svoj
život, a sada živi svega 50-ak metara od tuženika. Prilike u susjedstvu da su mu poznate kroz
cijeli život, te mu je poznato da su sve zemlje u susjedstvu spornog dijela zemlje odnosno
cijela dužina uz gornji dio ceste 500-600 od obitelji T., jer se radilo o 4-5 braće i to se u
selu kaže da je od T., a što su zemlje uz gornji dio ceste. Poznato mu je da su na spornoj
čestici još otac, a prije toga sigurno i djed tužitelja sadili vinograd, jer je u navedenom lovio
tiće, a poslije u istom zasađen maslinik, te se sada radi o masliniku. Tužitelj i njegovi predci
kad bi radili vinograd ili masline, a poslije, masline, bacali bi ono što bi očistili na sporni dio
čestice, jer se radi o dijelu koji je na nižoj razini od ostatka čestice zemlje o tzv. tupini koja je
neobradiva. Slično je i sa drugim česticama u susjedstvu, pa tako i s njegovom osobno, da su
iste na visini, a potom ide jedan dio tupine prema cesti u nižem nivou od ostalih dijelova
čestice. Tužitelj i njegovi preci su isto koristili tako što bi s iste sada sporni dio prema tome
bacali granje, drva i sl. Cesta da je asfaltirana negdje 70-ih godina, a tada nije bilo ni 5 vozila
u selu, te u počecima nije bilo potrebe parkiranja uz cestu. Tek kasnije, a zasigurno zadnjih
20-ak godina počeo je viđati vozila tuženika jer isti radi s vozilima, iste popravlja, parkirana
uz cestu na ovom spornom dijelu čestice zemlje tužitelja. Poznato mu je da je bio sudski spor
90-ih između parničnih stranaka, u kojem je svjedočio njegov otac, te koliko mu je poznato po
pričanju, ovaj spor je dobio tužitelj. Vlasnik parcele koju je kupila obitelj N. i na istoj
8
sagradila kuću G. T. da nije imao poviše ceste nikakvu zemlji i nikakav dio svoje čestica
zemlje, koliko je njemu poznato da je isti samo imao zemlju ispod ceste, a gdje je sada i kuća
tuženika, a poviše ceste da je uvijek bila parcela tužitelja, te njegov vinograd. Posebno upitan
je li se oduvijek moglo parkirati na mjestu gdje sada parkira tuženik, svjedoka je kazao da se
nije moglo parkirati, dio iste čestice je izmijenjen na način da je ovdje nazočni tuženik sa
bagerom nešto kopao, pa se sada može parkirati, prije su se mogla ostavljati vozila samo na
cesti. Nadalje je svjedok K. dodao da se otac tuženika bavio lakiranjem vozila, uvijek je
držao vozilo jedno u garaži, neka na cesti, ali tada nije bilo tako puno vozila, te nije mogao sa
sigurnošću reći je li otac tuženika parkirao vozilo s gornju stranu ceste. Svjedok je na skici
S. 22. 1. 1991. pokazao kao sporan dio nacrtane čestice kojem su ucrtana vozila
označen slovima A-B-C-D, te iskazao da sada tuženik parkira cijelom dužinom na kojoj su
ucrtana vozila, a da moguće da je njegov otac mogao parkirao samo u dijelu gdje je nacrtano
vozilo označeno pod 1., jer u ostaloj dužini nije bilo ni moguće parkirati. Dodatno upitan
svjedok nije mogao točno reći koliko je dugo N. gradio kuću, te je li odlagao kakav
materijal na spornom dijelu čestice zemlje.
Svjedok I. J. G. je iskazao kako je on naslijedio kuću u J.,
S., a koja nekretnina je do kuće tuženika, te da su prvi susjedi. Ovu
kuću su kupili njegov otac i majka, 70-ih godina, a nad istom su isti nadograđivali potkrovlje
negdje 1975. Sjeća se iz tog razdoblja, a tada da je imao oko 16 god. da mu je otac kazao kako
će pržinu iskrcati poviše ceste, jer da je to njihovo. Da živi i radi u B., a u susjedstvo
tuženika da dolazi par puta godišnje, na godišnji odmor. Čim su došli na navedenu česticu
zemlje, odnosno čim su je kupili, imali su probleme s tuženikom i njegovom obitelji, u svezi s
parkiranjem vozila, i to u svezi parkiranja na dijelu koji se nalazi poviše ceste, a nasuprot
njegove parcele na kojem vozila parkira ovdje tuženik koji mu je sporio pravo da na istom
dijelu upravo on parkira svoje vozilo. Međutim, ovu česticu zemlje poviše ceste da su kupili
zajedno s kućom, te to predstavlja jednu česticu kao i kuću, te da ima pravo na istom dijelu
parkirati, na tom dijelu je i parkirao vozilo kao i njegovi radnici. Navedeni dio je poviše ceste,
a koji je dijelom i predmet ovog spora, dio njegove čestice zemlje na kojem se nalazi
sagrađena njegova kuća. To zna iz razloga što da ga je otac za života doveo i pokazao mu
granice njihove čestice zemlje, te mu je pokazao i ovaj gornji dio ceste kao njihovo. Nakon
nesuglasica s N. u svezi parkiranja na ovom dijelu poviše ceste, postigao je s istim
dogovor na način da kad on povremeno dođe u S., da mu isti ustupi mjesto poviše
ceste na spornom dijelu, po potrebi, što isti i učini, a isti zauzvrat i dan danas drži vozilo ispod
ceste na njegovoj čestici ispod njegova prozora, a kao što je i danas. Svjedok G. je
nadalje iskazao da nije pokrenuo nikakav spor da bi ovaj dio čestice zemlje utvrdio kao svoju,
te da nema nikakav dokument koji bi potvrdio isto. Naime, prilikom legalizacije kuće vidio je
da sporni dio čestice ne pripada pod njegovu parcelu. Nakon što je istom svjedoku predočena
skica S. 22.1.1991. g. te isti pokazuje dio označen slovima A-B-C-D kao sporan,
pokazuje da bi od navedenog dijela pripadalo njemu odnosno njegovoj čestici dio na kojem su
nacrtana vozio pod br. 3. te žalo, a parceli T. N. gdje su ucrtana vozila pod 1. i 2., te
napominje da njegov otac nikad ne bi stavio materijal na tuđe zemljište, te da bi odmah bio
potjeran od drugih ljudi, a što se ovdje nije dogodilo. N. da su gradili kuću u vrijeme dok
su je i oni gradili, te su isti također građevinski materijal iskrcavali na spornom dijelu čestice
zemlje, a iznad kuće N.. Svjedok je konačno kazao kako ga osim tuženika nitko drugi pa
ni tužitelj nije kontaktirao i osporavao parkiranje vozila kao ni zbog ostavljanja građevinskog
materijala, te da je prijepor s N. bio u vezi korištenja sporne čestice zemlje, a nikako u
vezi prava na parkiranje, odnosno vlasnička prava.
9
Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u nesmetani posjed dijela nekretnina
označenih kao čest. zem. 4911/4 i čest. zem. 4911/32, obje upisane u Z.U. 2155, K.O.
J., a koje nekretnine su u katastru označene kao čest. zem. 7890/1 i 7890/2 obje upisane
u P. list 1611, K.O. J..
U postupku nije sporno da je tužitelj upisan kao vlasnik i posjednik predmetnih čestica zemlje, kao niti da se traženi dijelovi navedenih čestica nalaze u posjedu tuženika.
U postupku je sporno je li tuženik ima pravo na posjed predmetnih dijelova navedenih
čest. zem., jer isti smatra da se radi o dijelovima čest. zem. koje je kupio njegov otac prije
gradnje kuće, zajedno s parcelom na kojoj je izgradio kuću, te da posjeduje iste čestice zemlje
još od navedenog vremena.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.
Naime, kao što je naprijed navedeno u postupku je kao nesporno utvrđeno da je
tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina čiji se dijelovi ovom
tužbom traže radi predaje u posjed, isto je i potvrđeno identifikacijom predmetnih nekretnina
od strane sudskog vještaka A. B., a koje je sud prihvatio u cijelosti kao stručno i
argumentirano, iz kojeg proizlazi da su predmet spora dijelovi čest. zem. 4911/32 (kat čest.
zem. 7890/2) u površini od 32m2 +13m2, te dio čest. zem.4911/4 (kat. čest. zem.7890/1) u
površini od 9m2, a što su upravo čestice zemlje upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo
tužitelja za cijelo, te u posjedovnom listu kao posjed istog.
U postupku je bilo potrebno utvrditi osnovanost prigovora tuženika.
Tijekom postupka ispitani su mnogobrojni svjedoci. Analizom iskaza istih svakog za
sebe i u međusobnoj svezi, za zaključiti je da svjedoci G. K., M. M., Z.
K., iskazivali okolnosno, uvjerljivo, iskazi im se u bitnome međusobno podudaraju, te
imaju saznanja o stanju predmetnih nekretnina, naime G. K. je rođena 1946 godine,
G. T. od kojeg je prednik tuženika kupio čest. zem. na kojoj su gradili kuću je njen pok.
ujac, M. M. je rođen 1940. i susjed je parničnih stranaka, kao i svjedok Z. K.,
pa je iskaze istih ovaj sud prihvatio. Isti iskazuju da čest. zem. na kojoj je prednik tuženih
sagradio kuću, a istu kupio od pok. G. T. nikad se nije prostirala poviše ceste, a gdje se
nalazi predmetna čest. zem. G. K. je istakla da zasigurno poviše ceste niti jedna
zemlja nije pripadala ujcu G. T., pa isti poviše ceste nije ništa ni prodavao trećim
osobama, navela je da parcele poviše ceste pripadaju obitelji tužitelja. Svjedok M. M. se
pridružio navedenim tvrdnjama navodeći da sve sa sjeverne strane ceste od okuke, pa sve do
sporne čestice i dalje, a sjeverno od ceste bilo je u posjedu djeda i rodbine tužitelja. Naveo je
da je cesta probijena negdje oko 1918 - 1920., odnosno svakako prije njegova rođenja. Tako
je iskazivao i svjedok Z. K. navodeći kako vlasnik parcele koju je kupila obitelj
N. i na istoj sagradila kuću G. T. da nije imao poviše ceste nikakvu zemlji i nikakav
dio svoje čestica zemlje, te da je isti imao zemlju ispod ceste, a gdje je sada i kuća tuženika, a
poviše ceste da je uvijek bila parcela tužitelja, te njegov vinograd. Isti svjedoci su suglasno
iskazivali i o posjedu tužitelja i njegovih prednika nad predmetnom česticom zemlje
korištenju iste za bacanja granja prilikom čišćenja ostalog dijela parcele, a s obzirom da je
predmetni dio čest. zem. neobradivi dio, da su prednici tužitelja na istom dijelu čest. zem.
slagali drva za ogrjev, palili granje i to još djed i baka tužitelja. Isti su također potvrdili da na
predmetnim dijelovima čest zem tuženik parkira vozila i to Z. K. je kazao da zadnjih
10
20 godina viđa parkirana vozila tuženika. Za napomenuti je da su svi svjedoci na skici pokazanom od suda pravilno pokazali predmet spora.
U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka B. T., sina tužitelja, te M. N.
brata tuženika, za kazati je da sud njihove iskaze ne može cijeniti objektivnim, kao što se ne
može pokloniti vjera ni iskazima parničnih stranaka, iz istog razloga, zainteresiranosti za
ishod spora. N., B. T., osim što je sin tužitelja zainteresiran je za ishod postupka i
iz razloga što je imao u planu graditi na predmetnoj čest. zem., te pribavio papire za isto,
M. N., osim što je brat tuženika bio je i tužen u postupku zbog smetanja posjeda
tužitelja P.559/90, a po iskazu tuženika njemu je diobom pripala u vlasnost predmetna čest.
zem. U odnosu na saslušanje parničnih stranaka za kazati je da isto predstavlja najmanje
vjerodostojan dokaz u postupku upravo zbog subjektivnog iskazivanja stranka i interesa za
ishod postupka, zbog čega ga i zakonodavac predviđa kao supsidijarno dokazno sredstvo.
Ovaj sud nije prihvatio iskaz svjedoka I. J. G., naime iz iskaza navedenog
proizlazi da se isti prethodno sporio s tuženikom u svezi parkiranja, da je s istim postigao
dogovor, a koji uključuje upravo korištenje predmetne čest. zem. za parking, pa isti ima
interesa, a kako bi daje nastavio parkirati da tuženik uspije u sporu. Za napomenuti je da se
radi o svjedoku koji povremeno boravi u susjedstvu stranaka, da saznanja o vlasničkim
odnosima ima po pričanju oca, te isti kontradiktorno svom iskazu o dogovoru s tuženikom
navodi da mu je njegov otac pokazao jedan dio predmetne čest. zem., a koja da je u njegovom
vlasništvu, dok za isto da nema dokaza, ni papira. Stoga je iskaz istog cijenjen kao
kontradiktoran sam sebi i drugim dokazima, te neobjektivan.
Stoga, ovaj sud smatra utvrđenim da nikad predmetni dijelovi čest. zem. 4911/32 (kat
čest. zem. 7890/2), te dio čest. zem.4911/4 (kat. čest. zem.7890/1), čija predaja se traži nisu
bili sastavnim dijelom čestice zemlje na kojoj je prednik tuženika sagradio kuću, da iste
nikada nije imao u vlasnosti niti posjedovao prednik tuženika G. T., dok je nesporno da
tuženik parkira vozila na predmetnim dijelovima čest. zem. kako to tužitelj sam navodi
tijekom postupka od 1990., a kada je bio pokrenut spor zbog smetanja posjeda, znači 28
godina do ove tužbe.
Gore navedeno potvrđuje sadržaj sudske nagodbe u predmetu broj P.559/90. od 20.
veljače 1991. kojom tuženik i njegov brat, ovdje svjedok M. N. priznaju tužitelju
odnosno nasljednicima njegova oca pok B. isključivo pravo vlasništva na spornom dijelu
kat. čest. 7890. K.O. ( nova oznaka), koji je na skici mjernika T. C. od 22. siječnja
1991. označen točkama A-B-C-D, a što odgovara ranijim čest. zem. 4911/3 i 4908 ( stra
oznaka prije parcelacije ), odnosno 4911/9 ( stara oznaka nakon parcelacije), a koji prostor
ostaje sjeverno od javnog puta kroz naselje S.. Pregledom cjelokupne dokumentacije u
spisu razvidno je da se radi upravo o predmetnim čest. zem. Istom nagodbom tužitelj je
dozvoljo ovdje tuženiku i M. N. da na predmetu spora, mogu i dalje parkirati osobana
i druga vozila odnosno držati vozila koja budu na popravku, a sve to dok ih on ne pozove da
mu taj prostor predaju u posjed, s tim da će to učiniti najkasnije mjesec dana ranije. Tuženi i
njegov brat su se obvezali ubuduće se uzdržati od svakog svojatanja ili pak pačanja u taj dio
tužiteljeve nekretnine.
Tuženik u svom iskazu upitan u odnosu na sadržaj sudske nagodbe kazao je da je istu
zaključio jer se porječkao s bratom oko podjele imovine, za " dišpet" bratu, dok svjedok
M. N. navodi da nije potpisao nikakvu nagodbu, niti dao punomoć nekome da istu
potpiše. Ovakvim navodima tuženika i svjedoka, ne može se osporiti postojanje iste, jer je ista
11
izjednačena s pravomoćnom sudskom presudom, naime pregledom spisa razvidno je da je ista
potpisana od strane tuženika, a spisu prileži i punomoć kojom je M. N. ovlastio
tuženika na potpisivanje iste.
Naime sudska nagodba je sporazum koji sve ili samo neke od stranaka ili eventualno
treći, na temelju sudskog odobrenja, zaključuju tijekom parničnog (parnična sudska nagodba)
ili nekoga drugog sudskog postupka (neparnična sudska nagodba) potpisivanjem sudskog
zapisnika u koji je taj sporazum unesen. Time njegovi potpisnici u cijelosti ili djelomično
uređuju svoje odnose u vezi s predmetom spora ili u povodu njega, a koji može imati učinke
pravomoćne sudske odluke te, ako je njime utvrđena i obveza na neku činidbu, i ovršne
sprave. Sudska je nagodba ugovor kojim stranke uređuju svoje građanskopravne odnose
kojima mogu slobodno raspolagati, a koji je zaključen u pisanom obliku pred nadležnim
sudom i koji je dopustio sud u parničnom ili u izvanparničnom postupku te ima svojstva
pravomoćne presude i posebno ovršne isprave, ako se njime ugovara obveza na neku činidbu.
U sudskoj je praksi sudska nagodba mješoviti procesnopravni i građanskopravni ugovor, pa se
njezina valjanost prosuđuje i prema građanskom procesnom pravu i prema građanskom
materijalnom pravu Sudska nagodba (res iudicaliter transacta) po svojoj je pravnoj prirodi
procesnopravna radnja i građanskopravni ugovor stranaka, kojim one uređuju svoje
dispozitivne građanskopravne odnose, tako što je sklapaju u posebnom pisanom obliku pred
sudom, što joj daje posebna procesnopravna svojstva, tako da ona proizvodi određene
procesnopravne učinke. Sudska se nagodba po određenim procesnim učincima izjednačava s
pravomoćnom sudskom presudom. Sudska nagodba sklopljena u parničnom postupku dovodi
do okončanja parnice, a sklopljena u izvanparničnom postupku otklanja potrebu vođenja
parnice.
Ovom nagodbom tuženi je priznao vlasništvo tužitelju na traženim za predaju
dijelovima čest. zem., na temelju iste ostao u daljnjem posjedu, obvezao se uzdržati od svakog
svojatanja iste. Stanje utvrđeno sudskom nagodbom u toč. 1. je upravo stanje koje proizlazi iz
iskaza navedeni svjedoka i svih dokaza u spisu. Sasvim je jasno da tuženi ima problem s
parkingom, s obzirom da se bavi popravkom vozila, te pokušava protivljenjem ovoj tužbi
prolongirati postojeće stanje, iako je kako iz sudske nagodbe proizlazi svjestan da predmetne
čestice zemlje nisu njegove. Za napomenuti je da zasigurno da je tuženi smatrao 1990. ove
čest. zem. svojima ili svoje obitelji, kao i da je smatrao da ima uvjeta za stjecanje istih
dosjelošću, a kod velike potrebe za parkingom, zasigurno ne bi zaključio ovu nagodbu,
priznao tužitelju vlasništvo.
Činjenica posjedovanja predmetnih dijelova čestica zemlje od strane tuženika, a koji
posjed zasigurno datira od 1990., a kada je podignuta tužba zbog smetanja posjeta, tako što
isti parkira vozila, bez obzira na duljinu trajanja posjeda nema određenu kvalitetu da bi tuženi
stekao vlasništvo nad istima, naime sama činjenica zaključenja sudske nagodbe govori o tome
da je isti znao da predmetni dijelovi čest. zem. nisu njegovi, odnosno njegov posjed nije
pošten. Slijedom navedenog svi prigovori tuženika su odbijeni kao neosnovani.
Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo kao vlasnik zahtijevati od tuženika kao posjednika da mu preda svoj posjed tužiteljevih nekretnina, pa je stoga odlučeno kao u izreci.
Trošak je obračunat primjenom odredbe članka 154. stavak 1. , 155. i 164. Zakona o
parničnom postupku ("NN" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 – dalje ZPP-a), te odredbi Tarife
o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 107/15, dalje: Tarifa).
12
Sud je odlučio da tuženi tužitelju naknade troškove parničnog postupka, a kao stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu.
Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe od 24. 7. 2018. 100 bodova, sukladno Tbr. 7.
1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 21. 1. 2019., 14. 3. 2019., 20. 5. 2019., 11. 7. 2019.,
16. 10. 2019., 10. 9. 2020., te 21. 1. 2020. za svako po 100 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife,
za sastav podneska od 13. 3. 2019., 15. 10. 2019., 1. 9. 2020. za svaki po 100 bodova
sukladno Tbr. 9.1., što je ukupno 1100 bodova, a pri vrijednosti boda od 10,00 kn sukladno
Tbr. 50. Tarife daje iznos od 11.000,00 kuna, a koji iznos je uvećan za pristojbu tužbe od
400,00 kuna, te presude od 400,00 kuna, te uvećan za troškove vještačenja od 4.000,00 kuna
daje ukupni obistinjeni iznos tužitelju od 15.800,00 kuna. Za više traženo na ime pristojbe
tužbe i presude zahtjev je odbijen kao neosnovan.
Zakonska zatezna kamata teče od dospijeća duga time da obveza tuženika prema
tužitelju u pogledu isplate troškova postupka dospijeva tek kada tuženik sazna za visinu troška
kojeg treba platiti zbog čega ni obveza plaćanja zakonske zatezne kamate na troškove ovog
postupka za tuženika ne može nastati prije donošenja prvostupanjske odluke, dakle prije
presuđenja.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 26. listopada 2020.
Sutkinja
Boni Gamulin Frleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA: