1

Poslovni broj: 2 UsI-802/2020-6

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-802/2020-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislav Babić, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice M. K. iz B., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, radi prava na osobnu invalidninu, 26. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-08/19-01/472, URBROJ: 519-08/14-20-19 od 29. lipnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-551-08/19-01/472, URBROJ: 519-08/14-20-19 od 29. lipnja 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb V., KLASA: UP/I-551-08/19-01/26, URBROJ: 2185-08-02-02-19-11 od 8. srpnja 2019., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na osobnu invalidninu.

Navedeno rješenje donijeto je u izvršenju presuda ovoga suda poslovni broj: 4UsI-1056/2019-6 od 29. studenog 2019. i 7 UsI-257/2020-4 od 25. svibnja 2020., a kojim presudama su poništena rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-08/19-01/472, URBROJ: 519-08/14-19-4 od 9. rujna 2019. i KLASA: UP/II-551-08/19-01/472, URBROJ: 519-08/14-20-13 od 23. siječnja 2020. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

Tužiteljica u tužbi navodi kako joj je u ponovnom postupku odbijeno predmetno pravo, iako je njena bolest razvidna iz opsežne medicinske dokumentacije te smatra kako se bolest ne može izliječiti, već se samo pogoršava s godinama života. Navodi i kako teško funkcionira u svakodnevnom životu i obvezama. Smatra da tuženik u ponovnom postupku nije pravilno obrazložio razloge zbog kojih joj ne priznaje predmetno pravo, a posebno mjerila iz kojih bi proizlazila razlika između težeg i teškog invaliditeta. Ukazuje kako Vijeće viših vještaka ima „sivu zonu“ između ocjene teškog i težeg invaliditeta te donose odluke na štetu tužiteljice, a sve zbog novčane naknade od 1.500,00 kn. Na kraju navodi kako njena invalidnost iznosi 90% i za istu nikada nije primala naknadu, budući je tako rođena te invalidnost nije nastala na poslu pa ju se na ovaj način obezvrjeđuje i stavlja u invalide drugog reda.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

Dana 20. listopada 2020. kod ovog suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH i 29/17., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Na navedenu raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS.

Tijekom rasprave tužiteljica je izjavila da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Ističe kako se sa ekstrofijom mokraćnog mjehura bori od rođenja te da je do devete godine prošla brojna testiranja i dijagnoze, a do petnaeste godine brojne operacije, budući se radi o rijetkoj bolesti te ne postoje odgovarajući stručnjaci. Ukazuje kako od strane države prima odgovarajuće higijenske i medicinske potrepštine, ali da isto nije dovoljno da bi mogla voditi normalan život. Ovo sve iz razloga jer joj se zdravstveno stanje dodatno pogoršalo te je između  30. i 40. godine došlo do potpune inkontinencije, a što joj stvara probleme u normalnom životu. Navodi i da je kao posljedica zdravstvenog stanja došlo do otkazivanja bubrega te nastanka bruha, a s obzirom na činjenicu da je cijeli život provela kod liječnika, na operacijama i pod narkozom, pogoršalo joj se i zdravstveno stanje na bazi psihe, od čega se također liječi. Smatra da se kontinuirano mora opravdavati i dokazivati svoje zdravstveno stanje pred državom te da je zahtjev podnijela uslijed činjenice pogoršanja zdravstvenog stanja i na temelju toga što joj je pomoć potrebna da bi mogla normalno živjeti.

U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Iz podataka spisa je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužiteljice od 13. ožujka 2019. za priznavanje prava na osobnu invalidninu.

Odredbom članka 54. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13., 152/14., 99/15., 52/16. 16/17. i 130/17., nastavno: Zakon) propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

Iz navedene odredbe proizlazi da se predmetno pravo iz sustava socijalne skrbi može priznati dvjema kategorijama osoba s invaliditetom - osobama s teškim invaliditetom i osobama s teškim trajnim promjenama u zdravstvenim stanju.

Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17. i 56/18., nastavno: Uredba), razrađen je postupak za ostvarivanje prava na temelju vrste i stupnja oštećenja organizma – tjelesnog oštećenja iz područja socijalne skrbi (članak 21. i 22. Uredbe).

Prema odredbi članka 21. stavka 1. Uredbe, nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, sastoji se od „Općeg dijela“ s osnovnim podacima, te posebnog dijela s nalazom i mišljenjem o težini invaliditeta i vrsti oštećenja - oštećenju funkcionalnih sposobnosti sukladno Listi težine i vrste invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja je sastavni dio ove Uredbe.

Stavkom 3. istog članka Uredbe je predviđeno što se nalazom i mišljenjem o težini i vrsti invaliditeta - oštećenju funkcionalnih sposobnosti, iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje.

Tako se pod točkom 1. utvrđuje vrsta oštećenja i postotak oštećenja organizma iz Liste I; točkom 2. težina i vrsta invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema Listi težine i vrste invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti: točkom 3. vrste oštećenja: točkom 4. postojanje više vrsta oštećenja; točkom 5. postojanje više vrsta teških oštećenja; točkom 6.  postojanje teškog invaliditeta; točkom 7.  postojanje težeg invaliditeta; točkom 8. postojanje trajne promjene u zdravstvenom stanju; točkom 14. postojanje prijeke potrebe trajne ili privremene pomoći i njege i njezin opseg; točkom 15. postojanje potrebe za specifičnom njegom uz izvođenje medicinsko tehničkih zahvata zbog kojih je osoba onemogućena pri uključivanju u svakodnevne životne aktivnosti u kući i izvan kuće, a primjerice odnosi se na: kateterizaciju i promjenu trajnog urinskog katetera i sl.; točkom 16. status osobe s invaliditetom; točkom 17. obrazloženje mišljenja.

Postupajući po zahtjevu tužiteljice, prvostupanjsko tijelo je odredilo izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja činjenica koje se tiču njenog zdravstvenog stanja.

                        Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u O., KLASA: 551-01/19-04/2941, URBROJ: 426-04-04/6-19-3  od 20. svibnja 2019., utvrđeno je da kod tužiteljice, prema Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti postoje Kronične bolesti III. stupnja. Utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja, trajna promjena u zdravstvenom stanju te privremena potreba pomoći i njege druge osobe u punom opsegu. Utvrđen je teži invaliditet III. stupnja, ali ne i teški invaliditet IV. stupnja.

           Stoga je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 8. srpnja 2019. odbilo zahtjev tužiteljice, s obrazloženjem da kod iste nije utvrđeno postojanje teškog invaliditeta IV. stupnja.

U žalbenom postupku, u skladu s odredbom članka 106. stavka 2. Zakona, predmetni spis je dostavljen Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjem uredu, Sektoru za vještačenje, radi preispitivanja osnovanosti nalaza i mišljenja tijela vještačenja prvog stupnja.

              Iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda KLASA: 551-01/19-04/2941, URBROJ: 426-04-01/20-19-9 od 19. prosinca 2019., razvidno je da je tužiteljica višestruko operativno liječena zbog kongenitalne anomalije mokraćnog mjehura. Prema Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti kod iste je utvrđena Kronična bolesti III. stupnja te postojanje tjelesnog oštećenja. Ne postoji više vrsta oštećenja. Ne postoji teški invaliditet. Utvrđen je teži invaliditet III. stupnja. Postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju i prijeka potreba privremene pomoći i njege u punom opsegu jer je imenovanoj potrebna pomoć u aktivnostima svakodnevnog života. Obzirom da je navedeno vještačenje izvršeno u ponovnom postupku, a sukladno uputama ovoga suda, to su i vještaci naznačili kako su kriteriji za teški invaliditet i teške trajne promjene u zdravstvenom stanju, sukladno Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenje funkcionalnih sposobnosti, koja je sastavni dio Uredbe, a odnose se na kronične bolesti/odrasli stupanj IV. u tome da se radi o osobama koje su u terminalnoj fazi ili dekompenzaciji kronične bolesti čije liječenje nužno zahtjeva transplantaciju organa, kemo ili nadomjesnu terapiju, dijalizu, parenteralnu ili enteralnu prehranu, aspiraciju usne šupljine i gornjih dišnih puteva, oksigenatora, mehanički respirator, ugrađivanje stome, trahealne kanile, svakodnevnu mehaničku zaštitu kože i sl. te su potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe.

              Stoga je zaključeno da kod tužiteljice ne postoji teški invaliditet, već teži invaliditet i da prema prethodno citiranim mjerilima, kronične bolesti tužiteljice koje uzrokuju oštećenje funkcionalnih sposobnosti nisu izražene u intenzitetu i mjerilima prema kriterijima teškog invaliditeta, odnosno teških trajnih promjena u zdravstvenom stanju. Obzirom da je teški invaliditet, u smislu Zakona, osnova za priznavanje prava na osobnu invalidninu te da isti ne postoji kod tužiteljice, već da postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju te trajna potreba pomoći i njege u punom opsegu, zbog kontinuirane pomoći u aktivnostima svakodnevnoga života, to su vještaci stajališta da ista ne ispunjava uvjete za priznanje predmetnog prava.

Na temelju navedenog tuženik je donio pobijanu odluku, odnosno tuženik je zaključio da tužiteljica nije osoba sa teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju u smislu članka 54. stavka 1. Zakona te da ne ispunjava uvjete za priznanje predmetnog prava.

Navedena vještačenja su suglasna u dijelu koji se odnose na utvrđene dijagnoze i bolesti na strani tužiteljice, a tužiteljica svojim tužbenim navodima nije ničim sud dovela u dvojbu u pogledu njihove pravilnosti te sud cijeni provedena vještačenja kao zakonita i izrađena u skladu s pravilima struke. Pri tome valja naglasiti kako su u postupku vještačenja na strani tužiteljice utvrđene iste bolesti, na koje se tužiteljica poziva u tužbi i koje se navode u medicinskoj dokumentaciji.

Uzimajući u obzir navedeno, to je u provedenom postupku na jasan i nedvosmislen način utvrđeno da tužiteljici ne pripada pravo na osobnu invalidninu te ista navodima tužbe ničim nije dovela u dvojbu zakonitost i pravilnost provedenog postupka.

Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao u izreci presude.

Sud u smislu članka odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

U Osijeku 26. listopada 2020.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).