Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

    Vukovar, Županijska 33                                                                                   

Gž-852/2019-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marina kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. Š., OIB:, N., zastupana po punomoćniku odvjetniku D. R. iz O., protiv tuženika D. V. OIB:, V. G., zastupan po punomoćniku odvjetniku I. L. iz Z., radi isplate odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj P-364/2018-16 od 11. listopada 2019. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 26. listopada 2020. godine,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj P- 64/2018-16 od 11. listopada 2019. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

" I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice K. Š., OIB:, N., zaprimljena 04. kolovoza 2009.g. izmijenjena tj. proširena podneskom zaprimljenim 18. listopada 2018.g., protiv tuženika D. V. , OIB:. V. G., radi isplate ukupnog iznosa od 702.214,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama; kao neosnovana.
II Odbija se tužiteljica K. Š., OIB: N., sa zahtjevom za plaćanje troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 190.975,63 kn, kao neosnovanim.

III Nalaže se tužiteljici K. Š., OIB:, N., platiti tuženiku D. V., OIB:, V. G., trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 103.000,00 kn (stotritisućekuna); u roku od 15 dana."

Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravovremeno podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku, kao i zbog odluke o trošku. Predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu ½ iznosa na ime ulaganja tužiteljice u zajedničku nekretninu stranaka.

Naime, tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je unatrag pet godina vršila isplate osiguranja predmetne nekretnine, otplate kredita, režija te naknada koje terete predmetnu nekretninu, a osim toga da je poduzela izvođenje radova uređenja nekretnine.

Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica u tijeku postupka preinačila tužbu podneskom od 17. listopada 2018. godine, a tuženik je u podnesku od 14. studenog 2018. godine istakao da je tužbeni zahtjev kako ga je tužitelj postavio neuredan i nepodoban za raspravljanje te se o njemu ne može precizno očitovati jer je nejasno koji iznos se tužbom potražuje, a u svakom slučaju se protivio preinaci tužbe.

Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na raspravnom ročištu 4. rujna 2019. riješio da će o preinaci odnosno proširenju tužbe odlučiti presudom o glavnoj stvari.
Prvostupanjski sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu odbio tužbu i tužbeni zahtjev zaprimljenu 4. kolovoza 2009. i izmijenjenu tj. proširenu podneskom zaprimljenim 18. listopada 2018. radi isplate ukupnog iznosa od 702.214,42 kune.

Osnovano žalitelj u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud odlučujući o tužbenom zahtjevu počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupa prema čl. 354. st.2.t.11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP) budući da u izreci presude nije određeno navedeno koji dio tužbenog zahtjeva se odbija.

Naime, nerazumljiva je i proturječna izreka presude iz koje se ne može ispitati o kojem je tužbenom zahtjevu sud odlučivao.

Iz izreke presude bi proizlazilo da je sud unatoč tome što nije donio odluku dopuštenju preinake tužbe donio odluku o preinačenoj tužbi, međutim iz izreke nije moguće utvrditi visinu tražbine koja se odnosi na zakonsku zateznu kamatu.

Budući da iz odluke nije moguće utvrditi točan iznos odbijajućeg dijela, presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

Osim toga valja ukazati da se tuženik protivio preinaci tužbe, da je prvostupanjski sud odlučio da će o preinaci odnosno proširenju odlučiti presudom o glavnoj stvari te je nejasno iz kojeg razloga je prvostupanjski sud donio odluku o preinačenoj tužbi iako nije donio odluku o dopuštenju preinake kako to propisuje odredba čl. 190. Zakona o parničnom postupku.

Presudom sud odlučuje o tužbenom zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja (čl. 325. st.1.), donoseći odluku u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. ZPP-a).

Pravilno, precizno, potpuno i određeno postavljeni tužbeni zahtjev je procesna pretpostavka za meritorno suđenje, a ukoliko takav zahtjev nije precizno, potpuno i određeno postavljen ne može se materijalnopravno presuditi (ni odbiti, ni usvojiti) tužbeni zahtjev već treba stranku pozvati na odgovarajući ispravak, te u slučaju izostanka propisanog postupka primijeniti sankciju iz čl. 109. ZPP-a.

S tim u vezi valja ukazati da je tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 18. listopada 2018. o kojem je donosio odluku prvostupanjski sud, nejasan i nepodoban za raspravljanje jer iz njega nije jasno vidljivo koji dio tužbenog zahtjeva se mijenja, a koji ostaje nepromijenjen.

Stoga o takom postavljenom zahtjevu nije moguće meritorno odlučivati.

Kako se presudom odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud pogrešno donosi odluku i o osnovanosti tužbe na način da osim tužbenog zahtjeva odbija i tužbu, na što osnovano žalitelj ukazuje žalitelj.

U odnosu na žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava valja ukazati da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica bez suglasnosti tuženika vršila ulaganja u nekretninu zbog čega ona kao nepošteni stjecatelj nema pravo na naknadu troškova.

U smislu odredbe čl. 1116. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11., 78/15. i 29/18 – u nastavku teksta: ZOO) stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova ali ako je bio nepošten tada ima pravo naknade samo za nužne troškove.

Naime, nužni troškovi su vezani za održavanje stvari, a korisni su oni koji su učinjeni radi povećanja vrijednosti stvari.

Osnovano žaliteljica u žalbi ukazuje da je u provedenom postupku propušteno utvrditi visinu nužnih troškova koje je tužena imala u vezi predmetnog objekta, zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Stoga je odluka prvostupanjskog suda ukinuta temeljem odredbe čl. 369 st.1. ZPP-a, a s obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuto je i rješenje o troškovima koje ovisi o odluci o glavnoj stvari (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

U nastavku postupka će prvostupanjski sud otkloniti bitne povrede postupka ukazane ovim rješenjem, te će nakon što utvrdi sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja, donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku u kojoj će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i o troškovima postupka.

Vukovar, 26. listopada 2020.

              PREDSJEDNIK VIJEĆA
              Željko Marin