1                             Poslovni broj: 16 UsIrs-99/20-8

 

kPosvnj

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Vesne Maslov, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. T. iz M., zastupanog po opunomoćeniku S. V. iz Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, nakon javne rasprave održane i zaključene 16. listopada 2020. i objave odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 26. listopada 2020.  

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/19-01/564 Urbroj: 566-01/14-20-2 od 13. svibnja 2020. i rješenja Ministarstva financija Klasa: UP/I-112-02/19-01/181 Urbroj: 513-08-8009/6-19-1 od 29. srpnja 2019.

2.   Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/19-01/564 Urbroj: 566-01/14-20-2 od 13. svibnja 2020. (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Ministarstva financija Klasa: UP/I-112-02/19-01/181 Urbroj: 513-08-8009/6-19-1 od 29. srpnja 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

Prvostupanjskim rješenjem tužitelj se kao stručni prvostupnik kriminalistike s … vraća u službu i raspoređuje na radno mjesto carinik III. vrste u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S., Graničnom carinskom uredu M. (redni broj 161. Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S.), određuje se koeficijent složenosti poslova, uvećanje i dodaci na plaću te se određuje da će se plaća po navedenom rješenju isplaćivati od ... 

U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj pobija zakonitost osporenih rješenja tvrdnjama kako se ista temelje na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te povredi odredaba materijalnog i postupovnog prava. Osim što drugostupanjsko rješenje nije dostavljeno opunomoćeniku tužitelja, tuženik je kod odlučivanja propustio uzeti u obzir stručnu spremu tužitelja odnosno istu pogrešno navodi. Tužitelj je raspoređen na radno mjesto carinika III vrste za koje je propisan stručni uvjet srednjoškolsko obrazovanje, dok tužitelj, što je tuženiku poznato, ima višu stručnu spremu. Napominje kako je, nakon što je udaljen iz službe, nastavio izvanredni studij na Visokoj policijskoj školi, za što mu je tuženik platio troškove studiranja, na kojoj je prema uvjerenju od 15. svibnja 2014. završio trogodišnji studij Kriminalistike i stekao stručni naziv stručni prvostupnik kriminalistike. Pored toga, tuženik nije razmotrio sve žalbene navode tužitelja niti obrazlaže iz kog razloga isti nisu od utjecaja za rješavanje upravne stvari, čime je počinio bitnu povredu postupka, jer se kao drugostupanjsko tijelo dužno očitovati o svim žalbenim navodima kao i razlozima zbog čega ih smatra neosnovanim. Kako je tužitelj pravomoćno oslobođen u kaznenom postupku, zbog čega je bio udaljen iz službe 2011., tuženik da je bio obvezan tužitelja vratiti na radno mjesto na kojem je bio u vrijeme donošenja odluke o udaljavanju, konkretno, radno mjesto carinika III vrste u Carinskoj upravi, Carinarnici S., Odjelu za nadzor, Odsjeku za upravljanje rizikom, suzbijanje krijumčarenja i istrage, Pododsjeku za mobilne jedinice. Velika većina tužiteljevih kolega koji su radili u tom Pododsjeku danas su zaposlenici Službe za mobilne jedinice S., što bi zasigurno bio i tužitelj da nije bilo neosnovanog kaznenog progona zbog kojeg je udaljen iz službe. Tuženik da je bio dužan vratiti tužitelja na radno mjesto koje je obavljao u vrijeme udaljavanja iz službe, a sama činjenica da ispunjava uvjete i za neko drugo radno mjesto, nije osnov da se tužitelja raspoređuje na radno mjesto za koje se traži srednja stručna sprema, bez pristanka tužitelja koji ima višu stručnu spremu.

Tuženik je donio dva rješenja o udaljavanju iz službe, prvo, do okončanja disciplinskog, te drugo, do okončanja kaznenog postupka, u kojima je tužitelj pravomoćno oslobođen da bi počinio tešku povredu službene dužnosti odnosno kazneno djelo za koja se u tim postupcima teretio. Tek ovdje osporenim rješenjima tužitelj je vraćen na radno mjesto koje nije obavljao u vrijeme donošenja odluke o udaljenju, ne uzimajući u obzir kako je tužitelj bio službenik Odjela za suzbijanje krijumčarenja od njegovog ustroja, da je za svoj rad ocjenjivan ocjenama naročito uspješan i uspješan, da je prošao niz seminara za usavršavanje, da je obavljao dužnost kontakt osobe uz CITES konvenciju, da je 2006. dobio nagradu za izuzetan rad u službi i promicanje ugleda službe te bio član hrvatske delegacije za nadzor u zračnoj luci u N. Y. Kod izloženog, tužitelj nalazi kako je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje nepravilno primijenjeno materijalno pravo, što osporena rješenja, čije poništenje traži, čini nezakonitim. Ujedno potražuje trošak upravnog spora za sastav tužbe.

U odgovoru na tužbu tuženik ne nalazi nikakvih propusta u odlučivanju i postupanju, jer u postupku na točno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Za vrijeme tužiteljeva udaljenja došlo je do ustrojstvenih promjena prvostupanjskog tijela tako da su se službenici raspoređivali na radna mjesta u skladu s Uredbom o unutarnjem ustrojstvu i Pravilnika o unutarnjem redu. Sve i da radno mjesto, na kojem je tužitelj bio raspoređen prije udaljenja nije bilo ukinuto, pogrešno tužitelj drži da je trebao biti vraćen na radno mjesto s kojeg je udaljen odnosno u ustrojstvenu jedinicu u koju je raspoređena većina djelatnika ustrojstvene jedinice u kojoj je bio prije udaljenja. Iako tužitelj tek u tužbi ističe da ima završenu višu stručnu spremu i zaključuje kako se pri rasporedu trebala uzeti naknadno stečena stručna sprema, a ne ona koju je tužitelj imao prije udaljenja, tuženik ističe kako stečena stručna sprema za vrijeme udaljenja nije od utjecaja za drukčije rješavanje ove upravne stvari. Prvostupanjsko tijelo u postupku vraćanja u službu udaljenog službenika raspoređuje prema važećem aktu o unutarnjem ustrojstvu i stručnoj spremi koju je imao u vrijeme udaljenja. Okolnost naknadno stečene stručne spreme više razine tijekom državne službe, neovisno je li službenik bio u službi ili je iz nje udaljen, predstavlja mogućnost za napredovanje u službi. Uz to, tužitelju se ukazuje kako odredbe o napredovanju državnih službenika nemaju obligatorni karakter u smislu da bi se ispunjavanjem formalnih uvjeta službenika moralo rasporediti na više radno mjesto unutar iste kategorije ili više kategorije radnih mjesta, već konačna odluka ovisi o slobodnoj ocjeni čelnika tijela, kao odgovornoj osobi za pravilno funkcioniranje tog tijela. Nadalje, neosnovan je tužiteljev prigovor kojim ukazuje na propust u smislu nedonošenja odluke o vraćanju u službu po okončanom disciplinskom postupku u kojem je oslobođen odgovornosti. Ovo stoga što je tužitelj bio udaljen iz službe s osnova pokretanja kaznenog postupka i postupka zbog teške povrede službene dužnosti, pa je osnovano prvostupanjsko tijelo donijelo odluku o vraćanju tužitelja tek po okončanju kaznenog postupka, neovisno o prethodno okončanom disciplinskom postupku, budući je u trenutku oslobođenja tužitelja od disciplinske odgovornosti kazneni postupak još uvijek bio u tijeku.

Zaključno, usprkos osnovanosti tužbenog navoda o dostavi drugostupanjskog rješenja, koje je omaškom dostavljeno tužitelju, a ne njegovom opunomoćeniku, cijeneći okolnost da je tužba nadležnom sudu podnesena pravovremeno, takva omaška ne utječe ne zakonitost osporenih rješenja. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

Na ročištu 16. listopada 2020., održanom bez nazočnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja i tuženika, strankama je u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem su donesena osporena rješenja.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama je sporno je li donošenjem rješenja kojim se tužitelj, stručni prvostupnik kriminalistike, s ... vraća u službu i raspoređuje na radno mjesto carinika III. vrste u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S., Graničnom carinskom uredu M. (redni broj 161. Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S.), povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Iz stanja spisa i obrazloženja osporenih rješenja proizlazi među strankama nesporno činjenično stanje:

- da je tužitelj rješenjem prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-112-02/09-01/347 Urbroj: 513-02-5193/001-09-1 prije udaljenja bio raspoređen na radno mjesto carinika III. vrste u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Carinarnici S., Odjelu za nadzor, Odsjeku za upravljanje rizikom, suzbijanje krijumčarenja i istrage, Poodsjeku za mobilne jedinice;

- da je tužitelj rješenjem prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-112-02/11-01/32 Urbroj: 513-02-5193/001-11-1 od 2. ožujka 2011. udaljen iz službe zbog pokrenutog postupka zbog teške povrede službene dužnosti;

- da je tužitelj rješenjem prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-112-02/11-01/32 Urbroj: 513-02-5193/001-11-5 od 4. studenog 2011. od tog dana udaljen iz službe do okončanja kaznenog postupka;

- da je rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave Klasa: UP/I-114-04/11-01/08 Urbroj: 513-02-8989-12-15 od 6. prosinca 2012. oslobođen od odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti;

- da je 25. srpnja 2019. Područni carinski ured S. zaprimio pravomoćnu presudu Županijskog suda u S. poslovnog broja. K-Us-15/11 od 12. studenog 2017. kojim se tužitelj oslobađa optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti iz članka 347. stavak 1. KZ/97 - primanje mita;

- nakon čega se tužitelj ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem vraća u službu i  raspoređuje s 1. kolovoza 2019. na radno mjesto carinika III. vrste.

Tužitelj smatra kako je ovakav raspored nezakonit jer se kod donošenja osporenih rješenja nije uzela u obzir njegova stručna sprema, zbog čega, je kako to proizlazi iz sadržaja njegovog tužbenih navoda, trebao biti raspoređen na radno mjesto za koje je propisana viša stručna sprema.

Protivno tužiteljevim tvrdnjama, ovaj sud ne nalazi kako je osporenim rješenjima došlo do povrede zakona na štetu tužitelja. Naime, u okolnostima kada je tužitelj, koji je iz službe bio udaljen još 2011., pravomoćno oslobođen u kaznenom postupku, za prvostupanjsko tijelo nastala je obveza tužitelja vratiti i rasporediti na radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i iskustvu. Prema obrazloženju osporenog rješenja, uslijed ustrojstvenih promjena unutar prvostupanjskog tijela ukinuta je ustrojstvena jedinica u kojoj je tužitelj bio raspoređen prije udaljenja te se uzimajući obzir organizaciju Carinske uprave tužitelja rasporedilo na slobodno radno mjesto prema njegovoj stručnoj spremi i iskustvu. Time je prvostupanjsko tijelo ispunilo obvezu vraćanja i raspoređivanja tužitelja na odgovarajuće radno mjesto, za što je tuženik dao obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. U okolnostima kada je od tužiteljevog udaljenja iz službe došlo od ustrojstvenih promjena koje su rezultirale ukidanjem ustrojstvene jedinice i radnog mjesta s kojeg je tužitelj udaljen, tužitelja se mogla rasporediti jedino na slobodno radno mjesto sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija (Narodne novine, br. 54/17, 26/18) i Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva kojim se utvrđuje broj potrebnih državnih službenika kao i stručni uvjeti koje moraju ispunjavati.

U izloženim okolnostima, tužiteljeve tvrdnje kako je trebao biti raspoređen na radno mjesto koje odgovara višoj stručnoj spremi nemaju uporište ni u jednoj zakonskoj odredbi. Ovo stoga što je tužitelja, neovisno o činjenici što u službi nije bio zbog udaljenja, nakon što je pravomoćno oslobođen u kaznenom postupku, koji je bio razlog udaljenja, trebalo vratiti u službu i  rasporediti primjenom odredaba koje reguliraju to pitanje.

Prema odredbi članka 63. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine br. 68/13, 30/14, 115/16, 39/19, u daljnjem tekstu: ZCS) na prava, obveze i odgovornosti carinskih službenika primjenjuju se propisi o državnim službenicima ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

Prema odredbi članka 112. stavak 4. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19) udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti.

Prema odredbi članka 73. stavak 1. ZCS-a carinski službenici raspoređuju se na radna mjesta, sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva financija, vodeći računa o njihovom stručnom znanju, iskustvu, zvanju i rezultatima u radu, o čemu se donosi rješenje o rasporedu.

Pored činjenice da je unutrašnje ustrojstvo prvostupanjskog tijela nakon tužiteljevog udaljenja bilo izloženo dinamici koja je rezultirala ukidanjem njegovog dotadašnjeg radnog mjesta, tužitelja se moglo rasporediti jedino na slobodno radno mjesto za koje je u vrijeme vraćanja u službu imao stručnu spremu. Ovdje sud podsjeća na prihvaćeno stajališta iz sudske prakse prema kojem poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu određenog radnog mjesta. Ovakvo stajalište koje prihvaća i ovaj sud zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj Us-12152/2010 od 28. studenog 2012. i Us-12861/2010 od 28. studenog 2012., jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe. Dakle, činjenica što je tužitelj u međuvremenu stekao viši stupanj stručne spreme ničim ne obvezuje tuženika da ga rasporedi na radno mjesto za koji je propisana takva stručna sprema. Tužitelj neosnovano ukazuje na činjenicu kako su drugi djelatnici Odsjeka prešli u Područnu jedinicu – Službu za mobilne jedinice Split, jer je tuženik o njegovom rasporedu mogao odlučivati jedino u okviru slobodnih i raspoloživih radnih mjesta.

Dakle, prema ocjeni suda, u postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja na pravilno uređeno činjenično stanje na odgovarajući način primijenjeno je materijalno pravo, a tuženik je odgovorio na sve žalbene navode, koji su po svom sadržaju identični navodima iz tužbe kojom je pokrenut ovaj spor.

S obzirom na navedeno, sud drži kako su u osporenim rješenjima dani valjani i obrazloženi razlozi kojima se rukovodilo kod raspoređivanja tužitelja na konkretno radno mjesto te ne nalazi povredu odredaba zakona na koje ukazuje tužitelj kao ni razlog ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje pazi po službenoj dužnosti pa je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. istog Zakona tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavaka 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora.

 

 

                                                        U Splitu 26. listopada 2020.

 

 

S U T K I N J A 

 

                                                                                               Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Vesna Maslov