- 1 -              I Kž-Us 8/2017-9

Broj: I Kž-Us 8/2017-9

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića, dr. sc. Zdenka Konjića, Ileane Vinja i Ratka Šćekića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. E., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak i 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: državni odvjetnik) podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2016. broj K-Us-71/2014., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženikovih branitelja B. M., odvjetnika iz Z. te I. C., odvjetnika iz Odvjetničkog društva G., G., P. i P. d.o.o. iz Z. u zamjeni za A. M., odvjetnika iz Z. odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. iz G.

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08-14), optuženika M. E. oslobodio optužbe zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 3. KZ/97. Ujedno je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-14 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08-14 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08-14), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovni suđenje i odluku.

Optuženik M. E. je po branitelju B. M., odvjetniku iz Z., na žalbu državnog odvjetnika podnio odgovor, predlažući da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda Županijskog suda u Zagrebu. Ujedno je u odgovoru na žalbu zatraženo da se optuženika i njegovog branitelja izvijesti o sjednici vijeća, čemu je udovoljeno. Naknadno je optuženik po branitelju A. M., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. iz G. ovaj sud obavijestio o promjeni adrese stanovanja, zatraživši također da ga se izvijesti o sjednici vijeća, čemu je udovoljeno.

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-14, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Na sjednicu vijeća pristupili su branitelji optuženika M. E., B. M., odvjetnik iz Z. te I. C., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G., G., P. i P. d.o.o. iz Z. u zamjeni za A. M., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. iz G., dok uredno izvješteni optuženik i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavak 4. Zakon o kaznenom postupku, „Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-19).

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi, državni odvjetnik u žalbi smatra da prvostupanjski sud, s obzirom na činjenicu da se ovdje radi o obnovi postupka u kojem se preispituje pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom, ne može i ne smije ignorirati tu presudu. Naime, ovdje se radi o kaznenom djelu ostvarenom u supočiniteljstvu pa se pitanje sudjelovanja optuženika M. E. ne može sagledavati i ocjenjivati izolirano i bez dovođenja u vezu s djelovanjem ostalih supočinitelja, odnosno osuđenika N. S., I. G. H., J. C., D. L., I. B., V. Š. i K. K. Čitanjem izreke presude sud je mogao komparirati svjedočke iskaze navedenih osuđenika dane u obnovljenom postupku s pravomoćno utvrđenim činjeničnim stanjem u presudi od 14. travnja 2005. broj K-36/02. i tada je mogao s neophodnom kritičnošću ocjenjivati njihovu istinitost. Nekritičkim prihvaćanjem njihovih iskaza u kojima oni optuženog M. E. ne dovode ni u kakvu vezu s drogom koju su nabavljali kao vjerodostojnih, potpuno zanemarujući odlučnu činjenicu da se radi o osobama koje su sudjelovale u počinjenju kaznenog djela, prema stavu državnog odvjetnika, dovelo je toga da je prvostupanjski sud u ovom obnovljenom postupku pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno zaključio da nije dokazano da bi optuženi M. E. počinio kazneno djelo iz članka 173. stavka 3. KZ/97.

Premda je u pravu državni odvjetnik da je prvostupanjski sud, ocjenjujući istinitost i vjerodostojnost iskaza sada u svojstvu svjedoka ispitanih osuđenika N. S., I. G. H., J. C., D. L., I. B. i V. Š., trebao te njihove iskaze ocjenjivati vodeći računa o činjenici da su upravo ovi svjedoci pravomoćno osuđeni da su drogu kupovali od optuženika M. E., zbog toga ipak nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

Naime, svjedoci N. S., I. G. H., J. C., D. L., I. B. i V. Š. u obnovljenom postupku ne terete optuženika M. E. kao osobu od koje su kupovali drogu, odnosno I. B. je prema pravomoćnoj presudi posredovao pri kupoprodaji droge. U postupku koji je sada obnovljen optuženika M. E. su teretili njegovi tada suoptuženici I. G. H., V. Š. i N. S. Međutim, ti se njihovi iskazi ne mogu koristiti u ovom postupku. Osim toga, presudom Europskog suda za ljudska prava od 25. travnja 2013. u predmetu Erkapić protiv Hrvatske, zahtjev broj 51198/08., utvrđeno je da je temeljem ranije osude na tim iskazima predstavljalo povredu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. –ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10. - dalje: Konvencija), što je bio temelj za dopuštanje obnove postupka u odnosu na optuženika M. E.

Osim iskaza navedenih tada suoptuženika, sada svjedoka I. G. H., V. Š. i N. S., optuženika je za prodaju droge teretio i svjedok M. S. koji je u međuvremenu umro i čiji su iskazi danu u tijeku prvotnog postupka (od 19. listopada 2000., listovi 54 - 60 spisa predmeta; od 23. srpnja 2001., listovi 227 - 228 spisa predmeta i od 8. ožujka 2004., listovi 1293 - 1295. spisa predmeta) pročitani u smislu članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08-14, dok drugih materijalnih dokaza iz kojih bi proizlazila povezanost optuženika M. E. s preprodajom droge nema. U iskazu danom pred istražnim sucem 19. listopada 2000. (koji iskaz i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi prihvaća kao istinit), ovaj je svjedok kao osobu imena M. kojoj je od B. Š. dostavio jedan kilogram droge, opisao osobu koja izgledom odgovara upravo optuženiku M. E. Međutim, u kasnijem iskazu pred istražnim sucem, kao i u iskazu danom na raspravi, ovaj je svjedok porekao da bi od B. Š. nosio drogu, navodeći da optuženika E. uopće ne poznaje te da je „priču“ da je on (svjedok M. S.) od B. Š. prenosio jedan kilogram droge te je izručio izvjesnom M. „servirala“ policija, koja mu je i prijetila da će biti „13. okrivljeni u zločinačkoj organizaciji“, a što da mu je ponovio i istražni sudac, rekavši mu da neće nikada izaći van.

Imajući na umu da prilikom ispitivanja svjedoka M. S. kod istražnog suca 19. listopada 2000., kada je svjedok M. S. teretio optuženika M. E. za kupovinu droge, nije bio nazočan niti optuženik M. E., a niti njegov branitelj, neovisno o tome što je u kasnijem stadiju postupka obrana optuženika M. E. bila u mogućnosti ispitati ovog svjedoka (kada više nije teretio optuženika te je naveo da mu prvotni iskaz dao pod pritiskom policije, ali i istražnog suca), vodeći računa o svim navedenim okolnostima, ocjena je i ovog suda da se samo na iskazu svjedoka M. S. od 19. listopada 2000., uz nedostatak drugih teretećih dokaza, ne može temeljiti osuđujuća presuda.

Stoga je, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda te da prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08-19 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08-19 odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. listopada 2020.

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.