- 1 -              I Kž 564/2017-6

Broj: I Kž 564/2017-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. R., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Ž. R. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 31. kolovoza 2017. broj K-8/2017, u sjednici održanoj 26. listopada 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zz braniteljice optuženog Ž. R., odvjetnice V. B., odvjetničke vježbenice M. J. iz odvjetničkog ureda Ž. J.,

p r e s u d i o   j e:

              Žalba optuženog Ž. R. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku optuženi Ž. R. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11. pa je, na temelju tog zakonskog propisa, uz primjenu članka 48. stavka 1. u vezi članka 34. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode po redarstvenim i pravosudnim vlastima od 3. prosinca 2016. do 30. ožujka 2017.

              Na temelju članka 79. stavak 1. KZ/11. optuženiku je oduzet jedan kuhinjski nož duljine 20,5 cm, duljine oštrice 9,5 cm.

              Temeljem članka 69. stavak 1. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a ista može trajati do isteka trajanja kazne zatvora.

Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1.-6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženiku snašanje troškova kaznenog postupka koji se odnose na troškove vještačenja u iznosu od 774,00 kune, na paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 kuna, te na troškove branitelja po službenoj dužnosti, o kojim troškovima će sud donijeti posebno rješenje.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici odvjetnici V. B., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne blažu kaznu.

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik sa prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Postupajući prema zahtjevu braniteljice optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegova braniteljica, kao i državni odvjetnik. Sjednici je bila nazočna zz braniteljice optuženog Ž. R., odvjetnice V. B. odvjetnička vježbenica M. J. iz odvjetničkog ureda Ž. J., dok optuženik i državni odvjetnik nisu nazočili, pa je u odnosu na njih sjednica vijeća, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj tvrdi kako prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani, slijedom čega mu je kazna previsoko odmjerena.

Međutim, protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske prije svega valja naglasiti da je prvostupanjski je sud pri određivanju vrste i mjere kazne u konkretnom slučaju uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, te ih potom i pravilno vrednovao. Pritom je optuženiku olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela te izraženo kajanje i žaljenje zbog istog, kao i činjenice da je neosuđivana osoba, umirovljenik iz Domovinskog rata i da je kazneno djelo ubojstva ostalo u pokušaju i da oštećenik ne trpi trajne niti teže posljedice kaznenog djela te da je optuženik kazneno djelo počinio u smanjeno ubrojivom stanju. Sve navedene okolnosti prvostupanjski je sud ispravno cijenio kao osobito olakotne okolnosti, slijedom čega je pravilnom primjenom odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. i članka 49. KZ/11. optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a to predstavlja najmanju mjeru kazne koju je za terećeno kazneno djelo bilo moguće izreći primjenom odredaba o ublažavanju kazne, pa izricanje blaže kazne po zakonu nije bilo moguće. Stoga žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

Slijedom iznesenog, a budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 26. listopada 2020.