Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - I Kž 605/2020-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika B. V., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika B. V., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 28. rujna 2020., broj Ik I-209/2020-14, u sjednici održanoj 26. listopada 2020. godine,
r i j e š i o j e :
Žalba zatvorenika B. V. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu odbijeni su kao neosnovani prijedlozi za uvjetni otpust zatvorenika B. V.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik B. V. osobno. Premda u žalbi nisu izrijekom navedene žalbene osnove niti prijedlog u kojem smislu postupiti s pobijanim rješenjem, iz njezina sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i uvjetno ga se otpusti s izdržavanja kazne zatvora.
Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 44. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Uzevši u obzir da je protiv zatvorenika B. V. u tijeku više kaznenih postupaka (četiri kaznena postupka), što je sukladno čl. 159.a toč. 4. ZIKZ-a obligatorni razlog odbijanja prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti, potpuno su bespredmetni žalbeni navodi zatvorenika da je točno da su se protiv njega vodila četiri kaznena postupka, ali da je u njih tri oslobođen od optužbe, tako da je ostao samo jedan kazneni postupak u kojemu će također biti oslobođen jer kazneno djelo nije počinio.
Što se tiče pravilnosti odluke o odbijanju osobnog prijedloga zatvorenika za uvjetni otpust podnesenog sukladno čl. 158. st. 1. ZIKZ-a, valja reći da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 59. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.), uključujući i one koje zatvorenik posebno apostrofira u svojoj žalbi (da poštuje odredbe kućnog reda kaznene ustanove, da je radno aktivan, da nije stegovno tretiran te da ima osiguran postpenalni prihvat) te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni ovoga suda pravilno zaključio da prijedlog zatvorenika B. V. za uvjetni otpust nije osnovan.
Naime, kao što je već prethodno navedeno, protiv tog su zatvorenika u tijeku četiri kaznena postupka, koju činjenicu je prvostupanjski sud utvrdio na temelju uvida u aplikaciju eSpis. Navedeno ne osporava ni žalitelj. On, međutim, tvrdi da je u ta tri postupka oslobođen od optužbe, a jednako da će biti odlučeno i u četvrtkom postupku jer nije počinio kazneno djelo.
Istaknutim žalbenim tvrdnjama zatvorenik očito nastoji minorizirati značaj činjenice da je protiv njega u tijeku više kaznenih postupaka. Međutim, bez uspjeha. Osim toga, navodi žalitelja nisu ni potpuno točni. Prije svega, provjerom u aplikaciji eSpis ovaj sud je utvrdio da sva tri kaznena postupka protiv zatvorenika B. V. na koja se on poziva u svojoj žalbi imaju status "u rješavanju". Dakle, riječ je o postupcima koji su u tijeku, a upravo to je ovdje odlučna okolnost, a ne, kako to nastoji prikazati žalitelj, njihov nepravomoćni ishod. Međutim, ni u tome on nije u pravu budući da u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-219/2017., koji se sada nalazi u rješavanju po žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv prvostupanjske presude na Županijskom sudu u Zagrebu pod brojem Kž-726/2020., nije donesena prvostupanjska oslobađajuća, već osuđujuća presuda. Imajući na umu prethodno navedeno, potpuno su neprihvatljive i žalbene tvrdnje zatvorenika kojima polemizira s ishodom četvrtog kaznenog postupka koji je protiv njega u tijeku (očito misleći na postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Sisku pod brojem K-407/2017.).
Kada se, dakle, uz činjenicu da su protiv zatvorenika u tijeku četiri kaznena postupka, ima na umu da je, prema podacima iz kaznene evidencije, riječ o osobi koja je u tri navrata osuđivana, i to zbog istovrsnih kaznenih djela onima zbog kojih se sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora, zatim da iz izvješća kaznene ustanove u kojoj on izdržava jedinstvenu kaznu zatvora proizlazi da je zatvorenik ranije u tri navrata bio upućivan na izdržavanje kazne zatvora (2006., 2011. i 2016.), time da je s izdržavanja posljednje kazne otpušten 14. lipnja 2017., da ima antisocijalni poremećaj u strukturi ličnosti i sklonost antisocijalnim i protuzakonitim ponašanjima, pri čemu kaznenim djelima krši prava drugih ljudi te ne izražava kajanje niti grižnju savjesti, da se kriminalni povrat procjenjuje izrazito visoko vjerojatnim za imovinska kaznena djela te da nema utvrđene pogodnosti, i po ocjeni ovoga suda, dosadašnje izdržavanje kazne zatvora, iako uredno, na zatvorenika nije dovoljno utjecalo u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata, odnosno da je radi postizanja svrhe kažnjavanja potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne.
Pri tome, u žalbi zatvorenika istaknute pozitivne okolnosti koje je, kao što je već navedeno, prvostupanjski sud imao u vidu, nisu ni najrelevantnije ni dostatne za pozitivnu odluku o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust. One, naime, samo potvrđuju da izdržavanje kazne zatvora ostvaruje svoju svrhu. Međutim, radi njezinog potpunog ostvarenja je, a imajući na umu prethodno izložene okolnosti, i prema ocjeni ovoga suda nužno da zatvorenik nastavi s njezinim izdržavanjem.
Budući da žalba zatvorenika B. V. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno ni postojanje neke o povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Ana Garačić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.