- 1 -              II Kž 394/2020-10

Broj: II Kž 394/2020-10

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G.1 i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 16. srpnja 2020. broj K-6/2020-62, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 21. rujna i 26. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv optuženog D. G.1 produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).

Obrazloženje

Nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-6/2020-62 od 16. srpnja 2020. optuženici su proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora kako slijedi: optuženi D. G.1 zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine; optuženi D. J. zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine; optuženi Ž. K. zbog kaznenog djela poticanja na razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine te optuženi D. G.2 zbog kaznenog djela poticanja na razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci te mu je opozvana uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Kzd-46/2017. od 16. srpnja 2018. i uzeta kao utvrđena kazna zatvora iz te presude u trajanju od 7 mjeseci, nakon čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru donesenim nakon izrečene prethodno citirane presude, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3., člankom 123. stavkom 1. točkom 3. i člankom 98. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 3. ZKP/08., istražni zatvor protiv optuženog D. G.1 zamijenjen je mjerama opreza zabrane napuštanja boravišta izvan granica Grada Z. te obveze redovitog javljanja u Policijsku postaju S. jedanput tjedno službenoj osobi koju će odrediti ovlaštena osoba Policijske postaje S. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja navedeno je da se uslijed odluke pod točkom I., protiv optuženog D. G.1 ukida istražni zatvor te je određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu. Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja optuženi D. G.1 je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza te mjere zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženog D. G.1 produlji istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalba državnog odvjetnika dostavljena je optuženom D. G.1 i njegovoj braniteljici, odvjetnici S. V. te je taj optuženik po svojoj braniteljici podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika predloživši da se ista odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u svojoj žalbi ističe da i nadalje postoje razlozi koji upućuju na to da je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. G.1 iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Obrazlažući zašto smatra da se svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. G.1 iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud navodi da je taj optuženik nepravomoćno osuđen zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, a da se do sada nalazio u istražnom zatvoru gotovo godinu dana pa da se, s obzirom na visinu izrečene kazne zatvora, njegove osobne prilike (ozbiljno narušeno zdravstveno stanje, očinstvo troje maloljetne djece o kojima je dužan brinuti, time da jedno od djece ima zdravstvene probleme), kao i činjenicu da tijekom ranije izrečenih mjera opreza iste nije kršio, opasnost od ponavljanja kaznenih djela može otkloniti naloženim mu mjerama opreza. Osim toga, da je uzeta u obzir i situacija vezana uz epidemiju korona virusa, zbog čega da se svakom građaninu treba osigurati odgovarajući pristup nadležnim bolničkim ustanovama.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi s pravom ističe da okolnosti na koje se poziva prvostupanjski sud kao na razloge za ukidanje istražnog zatvora protiv tog optuženika po svom značaju ne nadmašuju okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene te mjere protiv njega. Naime, optuženi D. G.1 je prema izvatku iz kaznene evidencije do sada osuđivan u tri navrata, između ostaloga, i zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavka 2. KZ/97., dakle istovrsnog onome za koje je ovdje nepravomoćnom presudom proglašen krivim, time da su mu u sva tri navrata izricane bezuvjetne kazne zatvora. Stoga je očito da dosadašnje osude na njega nisu utjecale na način da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja, već se ono, naprotiv, nastavilo.

U navedenom optuženika očito nisu odvratili ni njegovo narušeno zdravstveno stanje i njegov obiteljski status budući da je riječ o okolnostima koje su postojale i prije počinjenja kaznenog djela za koje je sada nepravomoćno proglašen krivim. Što se pak tiče samog zdravstvenog stanja optuženika, valja istaknuti da mu se odgovarajuća zdravstvena skrb može pružiti i u okviru sustava istražnog zatvora, a prema podacima u spisu predmeta ista mu se i pruža. Pri tome, izvanredna situacija izazvana pandemijom virusa COVID-19, na koju se prvostupanjski sud također poziva kao na razlog za ukidanje istražnog zatvora optuženiku, doista predstavlja jedno izvanredno stanje koje za sobom povlači i privremeno ograničenje pojedinih prava i sloboda čovjeka. Međutim, to jednako vrijedi i za istražne zatvorenike i za građane čiji se život odvija izvan kaznenih tijela. Prema tome, trenutačna situacija izazvana pandemijom virusa COVID-19 nije nešto što "pogađa" samo i isključivo prava istražnih zatvorenika i zbog čega su oni u većoj mjeri od tzv. slobodnih građana ograničeni u svojim pravima na život i zdravlje. 

Nadalje, način i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženi D. G.1 nepravomoćnom presudom u ovom postupku proglašen krivim upućuju na visok stupanj upornosti, drskosti i kriminalne volje u njegovom protupravnom postupanju, a kada se ima na umu i to da je riječ o nezaposlenoj osobi i bez imovine, koja je zaštitni objekt i ovog kaznenog djela, za zaključiti je da mu je činjenje takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja materijalnih sredstava za egzistenciju.

Naravno da je sud prilikom odlučivanja o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika dužan voditi računa i o načelu razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. te paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom (članak 95. stavak 1. ZKP/08.). Međutim, uzevši u obzir vrijeme koje je optuženi D. G.1 do sada proveo u istražnom zatvoru, vrijeme najduljeg mogućeg trajanja istražnog zatvora do izricanja nepravomoćne presude za kazneno djelo za koje je on ovdje nepravomoćno proglašen krivim te visinu kazne zatvora na koju je nepravomoćno osuđen, državni odvjetnik je u pravu i kada u svojoj žalbi ističe da nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti te da ni duljina vremena koje je taj optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru ne opravdava njegovu zamjenu mjerama opreza. 

Kako je, dakle, i prema ocjeni ovoga suda, primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. G.1 iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna radi otklanjanja iteracijske opasnosti, žalbu državnog odvjetnika trebalo je prihvatiti i, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. listopada 2020.