- 1 -              II Kž 442/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 442/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. D., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 7., članka 153. stavka 1. te članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 29. rujna 2020. broj Kv I-323/2020 (Kmp-2/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog Z. D. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. D., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 7., članka 153. stavka 1. te članka 152. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1., članka 129. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Određeno je da se optuženiku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2020. pa nadalje, te da je isključena zamjena istražnog zatvora jamstvom.

 

Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi Z. D. po braniteljici odvjetnici D. H., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, „pogrešne primjene materijalnog prava“ i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a istom se predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje te da se optuženiku odredi mjera jamstva kao blaža mjera te obvezno javljanje jednom tjedno policijskoj postaji u mjestu prebivališta.

 

Žalba optuženog Z. D. nije osnovana.

 

Žalitelj u žalbi opetovano dovodi u pitanje argumentaciju prvostupanjskog suda u pogledu postojanja pretpostavki radi određivanja istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Tvrdi kako su razlozi izneseni po prvostupanjskom sudu općeniti i apstraktni, odnosno da predstavljaju „stereotipne formulacije“, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka. 1. točka 11. ZKP/08.

 

Međutim, suprotno stavu žalitelja, ovaj drugostupanjski sud drži kako je prvostupanjski  sud  utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na konkretnog optuženika te je iznio cjelovite i logične razloge zbog kojih smatra kako i nadalje postoje pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., odnosno one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i predvidivu opasnost da će se optuženik puštanjem na slobodu kriti i na taj način osujetiti vođenje kaznenog postupka. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i razloge zbog kojih drži da je za sada jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv ovog optuženika i do sada primjenjivan.

 

Naime, a kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, optuženik je mađarski državljanin, koji uz teritorij Republike Hrvatske nije ni na koji način trajnije vezan, jer ovdje nema obitelj, posao niti imovinu. Osim toga, u tijeku prethodnog postupka u više je navrata bila pokušana dostava rješenja o provođenju istrage, pouke o pravima te poziva za prvo ispitivanje kao i druga dokumentacija, na različite adrese u M. i to u B., u G., kao i na adresu prihvatilišta za beskućnike u B. za koje je postojala vjerojatnost da se optuženik nalazi, međutim, svi pokušaji dostave pismena ostali su bezuspješni. Nazočnost optuženika osigurana je tek izdavanjem europskog uhidbenog naloga temeljem kojeg je optuženik Z. D. uhićen u M. 25. siječnja 2020., nakon čega je 7. veljače 2020. predan organima kaznenog progona Republike Hrvatske. Osim toga, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, nije bez značaja da se optuženiku stavlja na teret teško kazneno djelo za koje je zakonom predviđena kazna zatvora od tri do 15 godina, što također predstavlja motivaciju za izbjegavanje kaznenog progona u slučaju da bi optuženik bio pušten da se brani sa slobode.

 

Uzevši u obzir brojnost i značaj pobijanim rješenjem navedenih okolnosti koje govore o realno predvidivoj opasnosti od bijega kod optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuju na zaključak da je primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., za sada, jedina prikladna te nadalje nužna. Svrha istoga, suprotno stavu žalitelja, nije moguće ostvariti niti jednom drugom mjerom, pa niti jamstvom uz mjeru opreza javljanja policijskoj postaji u mjestu prebivališta, koju predlaže žalitelj.

 

Optuženik, nadalje, u žalbi neosnovano drži da se daljnjim produljenjem istražnog zatvora protiv njega, isti pretvara u izdržavanje kazne, pri čemu upućuje na povredu načela razmjernosti. Međutim, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede načela razmjernosti, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, dosadašnjim boravkom optuženog Z. D. u istražnom zatvoru od 7. veljače 2020. nije povrijeđeno načelo razmjernosti, a niti se istražni zatvor pretvara u izvršenje kazne.

 

Slijedom izloženog, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud protiv optuženog Z. D. pobijanim rješenjem produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Niti navodi koje je optuženik iznio u pogledu spleta okolnosti radi kojih nije mogao podizati poštu u M., a niti njegova ranija neosuđivanost, ne dovode u pitanje zakonitost i ispravnost pobijanog rješenja.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedeno u pitanje pobijano rješenje, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 26. listopada 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Ana Garačić, v. r.