- 1 -              II Kž 396/2020-9

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 396/2020-9

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G.1 i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog D. G.2 podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 16. srpnja 2020. broj K-6/2020-64, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 21. rujna i 26. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv optuženog D. G.2 produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

 

II. Žalba optuženog D. G.2 odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-6/2020 od 16. srpnja 2020. optuženici su proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora kako slijedi: optuženi D. G.1 zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine; optuženi D. J. zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine; optuženi Ž. K. zbog kaznenog djela poticanja na razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine te optuženi D. G.2 zbog kaznenog djela poticanja na razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci te mu je opozvana uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Kzd-46/2017 od 16. srpnja 2018. i uzeta kao utvrđena kazna zatvora iz te presude u trajanju od 7 mjeseci, nakon čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru donesenim nakon izrečene prethodno citirane presude, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3., člankom 123. stavkom 1. točkom 3. i člankom 98. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 3. ZKP/08., istražni zatvor protiv optuženog D. G.2 zamijenjen je mjerama opreza zabrane napuštanja boravišta izvan granica Bjelovarsko-bilogorske županije te obveze redovitog javljanja u Policijsku postaju Č. jedanput tjedno službenoj osobi koju će odrediti ovlaštena osoba Policijske postaje Č. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja navedeno je da se uslijed odluke pod točkom I., protiv optuženog D. G.2 ukida istražni zatvor te je određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu. Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja optuženi D. G.2 je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza te mjere zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženog D. G.2 produlji istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Žalbu protiv tog rješenja podnio je i optuženi D. G.2 po branitelju, odvjetniku D. V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da mu se ukinu mjere opreza, podredno da mu se ukine mjera opreza zabrane napuštanja boravišta izvan granica Bjelovarsko-bilogorske županije.

 

Žalba državnog odvjetnika dostavljena je optuženom D. G.2 i njegovim braniteljima, odvjetniku D. V. i odvjetniku S. G. te je taj optuženik po svom branitelju, odvjetniku D. V. podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika predloživši da se ista odbije kao neosnovana.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog D. G.2 nije osnovana.

 

Nepravomoćnom presudom donesenom u ovom postupku optuženi D. G.2 proglašen je krivim zbog kaznenog djela poticanja na razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. Stoga nisu osnovane žalbene tvrdnje tog optuženika da je upitno njegovo svojstvo optuženika kao poticatelja kaznenog djela za koje je nepravomoćno osuđen.

 

U pravu je državni odvjetnik kada u svojoj žalbi ističe da i nadalje postoje razlozi koji upućuju na to da je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. G.2 iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

 

Naime, obrazlažući zašto smatra da se svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. G.2 iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud navodi da je taj optuženik nepravomoćno osuđen zbog kaznenog djela poticanja na razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. i kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine pa da se, s obzirom na visinu te kazne, njegove osobne prilike (obveza skrbi o bolesnim roditeljima i da mu je maloljetno dijete bolesno), kao i činjenicu da tijekom ranije izrečenih mjera opreza iste nije kršio, opasnost od ponavljanja kaznenih djela može otkloniti naloženim mu mjerama opreza.

 

Državni odvjetnik u svojoj žalbi s pravom ističe da okolnosti na koje se poziva prvostupanjski sud kao na razloge za ukidanje istražnog zatvora protiv tog optuženika po svom značaju ne nadmašuju okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene te mjere protiv njega.

 

Naime, optuženi D. G.2 je prema izvatku iz kaznene evidencije višestruko osuđivana osoba za raznovrsna kaznena djela. Sveukupno je osuđivan u 16 navrata, kojim prilikama su mu izricane i uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora. Osim toga je i prekršajno kažnjavan, i to zbog kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 41/77., 52/87., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) te Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17.). Budući da je ovdje nepravomoćno proglašen krivim za počinjenje novog kaznenog djela, i to imovinskog karaktera, za kakva djela je u više navrata osuđivan, k tome za vrijeme provjeravanja iz ranije pravomoćne osude, očito je da ni kaznena osuđivanost ni prekršajna kažnjavanost na njega nisu utjecale na način da shvati pogibeljnost, društvenu opasnost i neprihvatljivost ponašanja protivnih pravnom poretku i moralnim normama. Pri tome način i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je ovdje nepravomoćno proglašen krivim upućuju na visok stupanj upornosti, drskosti i kriminalne volje u njegovom protupravnom postupanju. Uzevši u obzir i to da je riječ o osobi nepovoljnih materijalnih prilika jer nema stalnog zaposlenja niti vrjednije imovine, a imovina je zaštitni objekt i ovog kaznenog djela, očito je da mu je činjenje takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja materijalnih sredstava za egzistenciju.

 

Budući da značaj, brojnost i međusobna povezanost svih prethodno izloženih okolnosti, i prema ocjeni ovoga suda, i nadalje upućuju na nužnost primjene istražnozatvorske mjere protiv optuženog D. G.2 iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., potpuno su neprihvatljive žalbene tvrdnje optuženog G.2 da na njegovoj strani ne postoji iteracijska opasnost, a onda ni razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji mu je pobijanim rješenjem zamijenjen mjerama opreza. Ovaj žalitelj, naime, ističe da njegova dosadašnja osuđivanost datira iz vremena koje značajno prethodi počinjenju ovog kaznenog djela i  koje kazne su već izvršene. Međutim, bez uspjeha.

 

I značaj okolnosti da mu je maloljetno dijete bolesno, što je prvostupanjski sud cijenio kao jednu od okolnosti prilikom donošenja svoje odluke o ukidanju istražnog zatvora optuženom G.2, također je s uspjehom doveden u pitanje žalbom državnog odvjetnika u kojoj se ističe da o optuženikovih dvoje maloljetne djece skrbi bivša supruga kod koje djeca žive, a o kojoj optuženik zapravo ne skrbi jer je, između ostaloga, osuđivan i zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja.

 

Naposljetku, imajući na umu vrijeme koje je optuženi D. G.2 do sada proveo u istražnom zatvoru, vrijeme najduljeg mogućeg trajanja istražnog zatvora do izricanja nepravomoćne presude za kazneno djelo za koje je on ovdje nepravomoćno proglašen krivim te visinu jedinstvene kazne zatvora na koju je nepravomoćno osuđen, državni odvjetnik je u pravu i kada u svojoj žalbi ističe da nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti te da ni duljina vremena koje je taj optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru ne opravdava njegovu zamjenu mjerama opreza.

 

Budući da je žalba državnog odvjetnika osnovana, odnosno da je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. G.2 iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna radi otklanjanja iteracijske opasnosti, dok je žalba optuženog D. G.2 neosnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točaka 3. i 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 26. listopada 2020.