Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
P-2450/19.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: Ž. T., OIB: …, S., D. 11, kojeg zastupa punomoćnica D. J., odvjetnica u S., D. r 26, protiv tuženika: Z. u L. S., OIB: …, S., S. 10, koju zastupa punomoćnik H. A., odvjetnik u S., G. 2, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. rujna 2020. u prisutnosti punomoćnice tužitelja D. J. i punomoćnika tuženika H. A., 23. listopada 2020.,
presudio je
Obrazloženje
U tužbi, zaprimljenoj 12. kolovoza 2015., se navodi kako je tužitelj stvarni suvlasnik i suposjednik čest. zem. 706/2 z.u. 4787 k.o. S. za 138/487 dijela. Suvlasništvo predmetne nekretnine je stekao nasljeđivanjem iza smrti svoje tetke pok. M. G. rođ. S.. Tužiteljeva prednica je predmetnu nekretninu stekla kupoprodajom od M. R. zajedno sa svojim roditeljima te nasljeđivanjem iza smrti svojih roditelja I. i V. S.. Tužitelj i njegovi prednici su u mirnom i neometanom suposjedu predmetne nekretnine od 1958. U ugovoru od 17. lipnja 1958. temeljem kojeg su prednici tužitelja kupili predmetnu nekretninu pod točkom III. se navodi kako novim vlasnicima pripada "pravo suvlasništva i sukorištenja predvrta zgrade s istočne strane (od ulice) te onog dijela koji se nalazi sa sjeverne strane zgrade do prednje strane kanalizacije". U ugovoru je pogrešno navedeno kako se radi o čest. zem. 4787, iako je razvidno kako je to oznaka zemljišnoknjižnog uloška. Predmetno zemljište koje graniči sa č. zgr. 3143 (koja je također bila predmet kupoprodaje u naravi stan) je u trenutku potpisa ugovora od 17. lipnja 1958. činilo jednu nekretninu označenu kao čest. zem. 706/2. 13. kolovoza 1959. navedeno zemljište je cijepano te su od istog nastale čest. zem. 706/2 i 706/24. Stranke ugovora od 17. lipnja 1958. su naknadno, nakon navedenog cijepanja potpisale ispravak ugovora, ali su u istome ponovno pogrešno označile predmetno zemljište kao novonastalu čest. zem. 706/24, iako se u naravi radi o čest. zem. 706/2, sve k.o. S.. Kao vlasnik za cijelo na predmetnoj nekretnini uknjižen je tuženik. Predmetnu nekretninu tuženik je stekao kupoprodajom od nasljednika pok. R. M., prednice tužitelja. Budući predmetna nekretnina nije bila obuhvaćena Rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok. R. M. (pošto ista u trenutku njene smrti nije niti bila vlasništvo ostaviteljice za cijelo), to se tuženik na predmetnoj nekretnini upisao kao vlasnik temeljem presude radi utvrđenja prava vlasništva, a na temelju priznanja nasljednika pok. R. M.. Tuženik je od nasljednika R. M. 19. travnja 2005. kupio i dio č. zgr. 3143 z.u. 10878 k.o. S. (u naravi stan) koja je sagrađena i graniči sa predmetnom nekretninom. Kako jedan od osnivača tuženika, T. S. stanuje u predmetnom stanu gotovo 10 godina, to je tuženik i prije pokretanja parničnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva iz prethodne točke znao kako je tužitelj, odnosno njegova prednica suvlasnica i suposjednica čest. zem. 706/2 k.o. S.. M. G. rođ. S. je sve do svoje smrti u siječnju 2014. stanovala u kući sagrađenoj na č. zgr. 3143, anagrafske oznake V. 22 i susposjedovala predmetnu čest. zem. 706/2. Tuženik je tijekom 2008. uređivao stan u predmetnoj kući te je za potrebe prolaska vozila i prenošenja materijala zamolio prednicu tužitelja da mu dozvoli napraviti otvor u zidu koji omeđuje predmetni dio čest. zem. 706/2. Prednica tužitelja je dozvolila tuženiku napraviti otvor u međašnom zidu. Nakon smrti prednica tužitelja tuženik je tužitelju predlagao da zajedničkim sredstvima naprave vrata na mjestu navedenog otvora i zajedničko parkiralište, kako na dijelu nekretnine u suvlasništvu tuženika, tako i tužitelja, o čemu su stranke i postigle načelni dogovor. Razvidno je stoga kako je tuženik nepošteni stjecatelj predmetne nekretnine, budući je znao kako ga ne pripada vlasništvo iste za cijelo.
U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 7. listopada 2015., tuženik ističe kako tužitelj nije stvarni suvlasnik i suposjednik nekretnine označene kao čest. zem. 706/2 z.u. 4787 k.o. S., niti je to vlasništvo stekao nasljeđivanjem, a niti dosjelošću, već je isključivi vlasnik predmetne nekretnine upravo tuženik koji je i uknjižen u vlasničkom i posjedovnom listu te čiji prednici navedenu nekretninu koriste već više od 57 godina. Tužitelj je nesporno suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 706/24 k.o. S. što proizlazi i iz ispravka ugovora od 2. lipnja 1958. koji je priložio sam tužitelj i temeljem kojeg je provedena uknjižba. Ne radi se o grešci u ispravku ugovora jer je čest. zem. 706/24 u suvlasničkom dijelu upisana na tužitelja. Da se radilo o grešci tada tužitelj i njegovi prednici ne bi proveli uknjižbu na čest. zem. 706/24 te bi pokrenuli neki postupak odmah, a ne nakon 56 godina. Da se stvarno radilo o grešci kod upisa čest. zem. u ugovoru iz 1958. pa opet u ispravku onda bi tužitelji valjda potraživali čest. zem. 706/2 za cijelo ili u znatno većem udjelu, ali znatno znatno ranije. Tuženik je jedini i isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 706/2 z.u. 4787 k.o. S. i to temeljem pravomoćne sudske presude, a svoje vlasništvo temelji i na kupoprodajnim ugovorima i samoj dosjelosti. Ne postoji pravni osnov za stjecanje bilo kojeg dijela prava vlasništva na navedenoj čestici na ime tužitelja, koji svoja prava potražuje nakon 57 godina. Točno je kako je T. S. u ime tuženika radi dobrosusjedskih odnosa dogovarao način korištenja dijela predmetne nekretnine s tužiteljem i njegovim sljednicima, ali nikada nitko u tom smislu nije osporavao uknjiženo pravo vlasništva tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati na snašanje parničnog troška s pripadajućim kamatama.
Podneskom od 22. svibnja 2018. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci ove odluke.
Rješenjem Županijskog suda u S. pod poslovnim brojem Gž-2782/18. od 4. travnja 2019. ukinuta je presuda ovog suda pod poslovnim brojem P-9505/15. od 30. listopada 2018. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: kupoprodajnog ugovora od 17. lipnja 1958., ispravka ugovora od 22. lipnja 1959., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika I. Š. iz S. pod poslovnim brojem O-569/14., UPP/OS-29/14. od 7. svibnja 2014., povijesnog zk izvatka za z.u. 4787 k.o. S., kopije katastarskog plana za kat. čest. 9663/2, zk oznake č. zgr. 3143 k.o. S., skice iz 2015., presude Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-185/12. od 29. svibnja 2013., zk izvatka za z.u. 4787 k.o. S. od 11. kolovoza 2015., povijesnog zk izvatka za z.u. 10878 k.o. S., rješenja Općinskog suda u S., Zemljišnoknjižnog odjela u S. pod poslovnim brojem Z-7648/13. od 13. rujna 2013., zk izvatka za z.u. 4787 k.o. S. od 13. rujna 2013., povijesnog zk izvatka za z.u. 4787 k.o. S., zk izvatka za z.u. 10726 k.o. S. od 2. studenog 2015., rješenja Kotarskog suda u S., Odjela za zemljišne knjige pod poslovnim brojem Z-3399/59. od 14. siječnja 1960., ugovora o darovanju od 2. siječnja 2003., zk izvatka za z.u. 10878 k.o. S. od 2. studenog 2015., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-913/67. od 3. siječnja 1968., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-990/90. od 28. listopada 1980., saslušanjem tužitelja Ž. T., svjedoka T. T., M. U., M. R., T. S., pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. B. od 16. travnja 2018., dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. B. od 9. srpnja 2018., ugovora o prodaji od 29. lipnja 2005. ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika D. M. iz S. pod poslovnim brojem OV-4188/05. od 29. lipnja 2005., ugovora o kupoprodaji od 29. lipnja 2005. ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika D. M. iz S. pod poslovnim brojem OV-4208/05. od 30. lipnja 2005., prijepisa posjedovnog lista broj 17744 za k.o. S., spisa pod poslovnim brojem O-1522/07., rješenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za inspekcijske poslove Klasa: UP/I-362-02/06-02/02150, Ur. broj: 531-07-1-23-1-06-03 od 13. srpnja 2006., zaključka Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Klasa: UP/I-362-02/06-02/02150, Ur. broj: 531-07-1-23-1-07-10 od 9. svibnja 2007., dopisa G. S., Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša Klasa: 361-01/19-04/40, Ur. broj: 2181/01-03/1-19-40 od 20. studenog 2019., iskaza svjedoka D. B..
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.
Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 17. lipnja 1958. utvrđeno je da je isti sklopljen između M. R. supruge I. rođene S. kao prodavateljice i I. S. pok. J., V. S. ž. I. i M. S. kći I. kao kupaca te istim ugovorom utvrđeno:
- da je prodavateljica isključiva vlasnica 2/3 dijela cjeline č. zgr. 3143 i č. zem. 4787, sve k.o. S.
- prodavateljica prodaje, a kupci kupuju ½ dijela navedenih nekretnina za sebe sa svim njihovim pripadnostima i služnostima
- č. zgr. 3143 i č. zem. 4787, sve k.o. S. predstavljaju stan u potkrovlju zgrade u S., V. 30, koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, velike špajze i ostalih nusprostorija sa pravom služnosti zajedničkog stepeništa. Pored navedenih prostorija, a kao njegov sastavni dio, stanu u potkrovlju pripada i drvarnica u podrumu zgrade, koja se nalazi u sjeveroistočnom dijelu zgrade. Osim toga novim vlasnicima pripada pravo suvlasništva i sukorištenja predvrta zgrade s istočne strane od ulice te onog dijela koji se nalazi sa sjeverne strane zgrade do prednje strane kanalizacije
- prodavateljica ovlašćuje kupce da bez njenog daljnjeg odobrenja i sudjelovanja izvrše upis prava vlasništva u zemljišne knjige na svoje ime na naprijed označenim nekretninama
- novim vlasnicima pripada i pravo suvlasništva i sukorištenja predvrta zgrade s istočne strane (od ulice) te onog dijela koji se nalazi sa sjeverne strane zgrade do prednje strane kanalizacije.
Čitanjem ispravka ugovora od 22. lipnja 1959. utvrđeno je da su u kupoprodajnoj pogodbi ovjerenoj u potpisu kod Kotarskog suda u S. pod brojem I. Ov-4348/58 od 19. lipnja 1958. stranke pogrešno naznačile da je predmet kupoprodaje i čest. zem. 4787 k.o. S. jer je predmet kupoprodaje bila čest. zem. 706/24 t. 1 z.u. 10726 k.o. S. te prodavateljica R. M. rođ. S. ovlašćuje kupce S. I. pok. J., S. V. i S. M. da uz ovaj dodatak već zaključene kupoprodajne pogodbe postignu uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. 706/24 t. 1 z.u. 10726 k.o. S., bez njenog daljnjeg učešća na njihovo ime.
Čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika I. Š. iz S. pod poslovnim brojem O-569/14., UPP/OS-29/14. od 7. svibnja 2014. utvrđeno je da ostavinsku imovinu pok. M. G. rođ. S. kći I. čine nekretnine označene kao č. zgr. 3143 k.o. S. za 6/18 dijela i čest. zem. 706/24 k.o. S. z.u. 10878 za 3/9 dijela, što u naravi predstavlja četverosoban stan u S., smješten u potkrovlju zgrade anagrafske oznake V. 22, a sastoji se od četiri sobe, kuhinje, ostave i ostalih nusprostorija, sa pravom služnosti zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, sastavni dio stana je drvarnica u podrumu i to u sjeveroistočnom dijelu zgrade, s pravom sukorištenja i suvlasništva predvrta zgrade s istočne strane zgrade (od ulice) i onog dijela koji se nalazi sa sjeverne strane zgrade, a njenim nasljednikom za cijelo je proglašen Ž. T..
Čitanjem povijesnog zk izvatka za z.u. 4787 k.o. S. utvrđeno je da je M. R. upisana kao vlasnica č. zgr. 3143 i čest. zem. 706/2 1953., da je 1958. izvršena dioba čestice zemlje 706/2 u podčestice 706/2 i 706/24.
Čitanjem presude Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-185/12. od 29. svibnja 2013. utvrđeno je da se istom utvrđuje da je tužitelj Z. u. lj. S. S., OIB: …, isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 706/2 z.u. 4787 k.o. S., vlasništvo koje nekretnine je u zemljišnim knjigama pogrešno upisano na ime prednika tuženika pod 1. I. M. pok. I., pod 2. L. J., pod 3. L. D. M. i pod 4. D. D. M., sada pok. R. M. ž. I., što su tuženici od 1. do 4. dužni priznati i u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. 706/2 z.u. 4787 k.o. S. na ime tužitelja za cijelo, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.
Čitanjem zk izvatka za z.u. 4787 k.o. S. od 11. kolovoza 2015., utvrđeno je da je na čest. zem. 706/2 "vinograd" površine 487 m2 kao vlasnik za cijelo upisana Z. u. lj. S. S. i to na temelju presude Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-185/12. od 29. svibnja 2013.
Čitanjem povijesnog zk izvatka za z.u. 10878 k.o. S. utvrđeno je da je Z. u. L. S. upisana na č. zgr. 3143 kao suvlasnik za 6/18 dijela na temelju kupoprodajnog ugovora od 19. travnja 2005. uz istovremeno brisanje tog prava sa imena M. I. i D. M. I., a koji su se uknjižili kao nasljednici iza M. R. na temelju rješenja o nasljeđivanju O-2011/96.
Čitanjem zk izvatka za z.u. 4787 k.o. S. od 13. rujna 2013. utvrđeno je da je na čest. zem. 706/2 kao vlasnik za cijelo upisana Z. u. lj. S..
Čitanjem zk izvatka za z.u. 10726 k.o. S. od 2. studenog 2015. utvrđeno je da su na čest. zem. 706/24 kao suvlasnici upisani T. V. ud. B., T. Z. pok. B., T. T. pok. B. i T. Z. pok. B. za po ¼ dijela.
Čitanjem rješenja Kotarskog suda u S., Odjela za zemljišne knjige pod poslovnim brojem Z-3399/59. od 14. siječnja 1960. utvrđeno je da se istim uknjižuje pravo vlasništva 2/3 dijela čest. zem. 706/24, tijelo 1. z.u. 10726, uz prethodno brisanje istog prava za 2/3 dijela sa imena R. M. ž. I. na ime S. I. pok. J., S. V. ž. I. i S. M. I. za po 1/9 dijela.
Čitanjem ugovora o darovanju od 2. siječnja 2003. utvrđeno je da istim darovateljica M. G. rođ. S. pok. I. daruje daroprimateljima: 1. V. T. ud. B., 2. Z. T. pok. B., 3. T. T. pok. B., 4. Z. T. pok. B. na jednake dijelove svoje 3/9 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 706/24 z.u. 10726 k.o. S. te ih ovlašćuje na temelju ugovora i bez njenog daljnjeg pitanja i odobrenja uknjiže pravo vlasništva na svoje ime.
Čitanjem zk izvatka za z.u. 10878 k.o. S. od 2. studenog 2015. utvrđeno je da su kao suvlasnici na č. zgr. 3143 upisani T. V. ž. B. za 1/15 dijela, T. Z. B. za 1/15 dijela, T. T. B. za 1/15 dijela, T. Z. B. za 1/15 dijela, Z. u. lj. S. za 6/18 dijela, T. V. ud. B. za 1/60 dijela, T. Z. pok. B. za 1/60 dijela, T. Z. pok. B. za 1/60 dijela, T. T. pok. B. za 1/60 dijela i Č. R. za 6/18 dijela.
Čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-913/67. od 3. siječnja 1968. utvrđeno je da je isto doneseno iza pok. S. I. pok. J. te da njegovu ostavinu sačinjava: 1/9 dijela čest. zem. 706/24 z.u. 10726 i 1/9 dijela č. zgr. 3143 z.u. 10878, sve k.o. S., a njegovim nasljednicima proglašeni su S. V. ud. I. i S. M. pok. J..
Čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-990/90. od 28. listopada 1980. utvrđeno je da je isto doneseno iza pok. S. V. ud. I. te da njenu ostavinsku imovinu sačinjava 3/18 dijela č. zgr. 3143 z.u. 10787 te pravo korištenja za 3/18 dijela čest. zem. 706/24 z.u. 10726 k.o. S., a njenom nasljednicom proglašena je S. M. pok. I..
Čitanjem ugovora o prodaji od 29. lipnja 2005. ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika D. M. iz S. pod poslovnim brojem OV-4188/05. od 29. lipnja 2005. utvrđeno je kako istim prodavatelj I. D. – M. prodaje, a kupac Z. u. L. S. kupuje nekretninu označenu kao čest. zem. 706/2, 1. zk tijelo, z.u. 4787 k.o. S. i to ½ dijela iste te prodavatelj ovlašćuje kupca da temeljem ugovora može zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva navedene nekretnine uz istodobno brisanje svih prava sa imena prodavatelja kao nasljednika iza smrti svoje majke pok. R. (M.) M..
Čitanjem ugovora o kupoprodaji od 29. lipnja 2005. ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika D. M. iz S. pod poslovnim brojem OV-4208/05. od 30. lipnja 2005. utvrđeno je da istim prodavatelj I. M. prodaje ½ dijela čest. zem. 706/2, 1. zk tijelo, z.u. 4787 k.o. S., što u naravi predstavlja zemljište oko zgrade anagrafske oznake V. 22, u naravi vrt, ukupne površine 346 m2, vlasništvo predmetne nekretnine je prodavatelj stekao iza smrti svoje majke pok. M. (R.) M. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-2011/96. Predmetna nekretnina je u skici izrađenoj po ovlaštenom ing. geodezije T. V. od 2. svibnja 2005. označena slovima A-B-C-D-E-F-A, a navedena skica je sastavni dio ovog ugovora. Prodavatelj ističe da je suvlasnik ½ dijela čest. zem. 706/2 i to onog dijela koji predstavlja predvrt zgrade sa istočne strane od V. ulice, koji je predvrt stečen temeljem ugovora o prodaji koji je priložen spisu Z-1154/59., a koji je ugovor sastavljen između pravnog prednika prodavatelja R. M. s jedne strane te I., V. i M. S. s druge strane, pisan 17. linja 1958., a kupac Z. u. lj. S. kupuje navedenu ½ dijela čest. zem. 706/2, 1. zk tijelo, z.u. 4787 k.o. S. te prodavatelj ovlašćuje kupca temeljem ugovora bez njegovog daljnjeg sudjelovanja može ishoditi uknjižbu prava vlasništva kupljene nekretnine u svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena prodavatelja kao nasljednika iza smrti pok. M. M..
Čitanjem rješenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Klasa: UP/I-362-02/06-02/02150, Ur. broj: 531-07-1-23-1-06-03 od 13. srpnja 2006. utvrđeno je da se istim naređuje investitoru Z. u. L. S. da u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja ukloni:
- otvor za vrata dimenzija 1.0 x 2.3 m koji je napravljen u vanjskom zidu debljine cca 70 cm na mjestu gdje je bio prozor dimenzija cca 1.0 x 1.0 m na sjeverozapadnom pročelju stambene zgrade koja je izgrađena prije 14. veljače 1968.
- potporne ogradne zidove debljine cca 15-20 cm novoformiranog dvorišnog ulaza max. tlocrtnih dimenzija cca 5.0 x 4.0 m, visine cca 1.4 m uz sjeverozapadno pročelje stambene zgrade
- iskop nepravilnog T tlocrtnog oblika dimenzija cca 0.8 x 8.5 + 2.0 x 8.0 m, visine cca 2.0 – 3.0 m i kanalizacijske cijevi koje su položene unutra u ukupnoj duljini od cca 11.0 m te šahtu promjera cca 80 cm, visine cca 3.0 m koji su izvedeni na sjeverozapadnom dijelu parcele (iza zgrade)
- AB potporni zid debljine 30 cm, visine cca 3.0 m u dužini od cca 8.0 m koji je napravljen nakon što je uklonjen stari potporni zid dvorišta na sjeverozapadnoj strani parcele
koji se grade na lokaciji V. 22, S., na č. zgr. 3143 z.u. 10878 i čest. zem. 706/2 z.u. 4787 k.o. S. te uspostavi uredno stanje
- uklanjanje treba provesti na način da se ne ugrozi život i zdravlje ljudi, sigurnosti prometa, stabilnost okolnih građevina odnosno tla na okolnom zemljištu
- ako investitor u danom roku ne postupi po naređenom iz točke I. izreke rješenja, rješenje će se izvršiti putem druge osobe na trošak izvršenika.
Čitanjem zaključka Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Klasa: UP/I-362-02/06-02/02150, Ur. broj: 531-07-1-23-1-07-10 od 9. svibnja 2007. utvrđeno je da se istim obustavlja vođenje inspekcijskog postupka Klasa: UP/I-362-02/06-02/02150 u svezi gradnje na lokaciji V. 22, S. na č. zgr. 3143 z.u. 10878 i čest. zem. 706/2 z.u. 4787 k.o. S., investitora Z. u. L. S. S. 10, S..
Čitanjem dopisa G. S., Klasa: 361-01/19-04/40, Ur. broj: 2181/01-03/1-19-40 od 20. studenog 2019. utvrđeno je, a vezano za parcelaciju utuženog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 706/2 z.u. 4787 k.o. S. da je članak 160. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19.) propisuje u skladu s kojim aktima, odnosno planovima se može provoditi parcelacija građevinskog zemljišta. S obzirom da se parcelacija zemljišta provodi u svrhu formiranja građevne čestice, predmetni utuženi dio nekretnine ne može se smatrati zasebnom građevnom česticom jer, osim što ne udovoljava odredbama Generalnog urbanističkog plana G. S., čini dio dvorišta stambene građevine preko kojeg se ostvaruje pristup do prometne površine te predstavlja zemljište nužno za njenu redovitu uporabu, stoga parcelacija zemljišta kako bi se izdvojio utuženi dio prikazan na skici mjesta očevida koju je izradio sudski vještak D. B., nije moguća.
Iz iskaza tužitelja Ž. T. proizlazi kako je njegova teta M. G., rođena S., bila u posjedu dijela dvorišta koje je predmet ovog postupka i jednog stana u zgradi V. 22, S. i to stana na drugom katu, dok je stan na prvom katu koristila obitelj S., a stan u prizemlju obitelj T.. Jedini nasljednik stana svoje tete, M. G. je upravo on. Sama teta mu je pričala kako stan na drugom katu, podrum i dio dvorišta pripadaju njoj. Obitelj M. je ostala izvorni vlasnik stana na prvom katu navedene zgrade, ali su ga prodali L. S., a navedeni stan koristi obitelj S. jer su roditelji T. S. kupili taj stan od L. S.. T. S., s obzirom je stan na prvom katu bio u lošem stanju, je htio isti adaptirati, a da bi to uradio, htio je otvoriti zid prema V. ulici pa je za to tražio dozvolu njegove tete, koja mu je to i dozvolila. Nakon što je obavio adaptaciju svog stana, ponovno je vratio navedeni zid u prvobitno stanje. Prije cca 9 godina u siječnju su roditelji T. S. kupili stan na prvom katu navedene zgrade. Obitelj T. je tražila od njegove tete može li otvoriti isti zid radi adaptacije svog stana, koji je prethodno tražio da se otvori i T. S., a nakon nekog vremena njegova teta je to dozvolila obitelji T.. Najprije je obitelj M. prodala stan na drugom katu navedene zgrade njegovoj teti, a potom je prodan stan u prizemlju koji sad koristi obitelj T., a zadnji stan je prodan L. S., koje su ga poslije prodale roditeljima T. S.. Kad je obitelj T. dobila dozvolu njegove tete za uklanjanje zida prema V. ulici u svrhu adaptacije stana koji je koristila, obitelj T. je htjela vratiti natrag spomenuti zid po izvršenoj adaptaciji. Zid u konačnici nije vraćen jer je radniku koji je to trebao napraviti bilo zabranjeno jer je obitelj S. branila vraćanje zida. Obitelj T. je pokušala na vlastitu inicijativu dovesti druge radnike da vrate navedeni zid, ali je tada obitelj S. zvala policiju pa je obitelj T. odustala od vraćanja navedenog zida. Nakon ovog, obitelj S. je na navedenom mjestu postavila auto koje nije bilo u funkciji i nekakvu metalnu mrežu kako se tu ne bi ulazilo. Predmet tužbenog zahtjeva je dio koji se proteže od kanalizacije do ulaza pred navedenu zgradu. Sporni dio koji je predmet ovog postupka predstavlja u naravi parkiralište i prolazni dio za obitelj S., jer obitelj S. da bi došla do svog dijela parkirališta, mora proći preko dijela za koji tužitelj smatra da je vlasnik uz samu zgradu V. 22. On i gospodin S. su se i dogovorili vezano za sve navedeno i isti mu je čak htio prodati stan na drugom katu zgrade, ali gospodin S. nije tada imao sredstava to podmiriti, ali je bio zainteresiran. Naknadno je saznao kako je već u vrijeme kad je T. S. s njim vodio pregovore u vezi kupnje spornog dijela nekretnine, uređenja parkinga kao i moguće kupnje stana na drugom katu zgrade, bio uknjižen na navedeni sporni dio nekretnine. Iz navedenih razloga nije došlo do dogovora.
Svjedokinja T. T. je navela kako je njena obitelj vlasnik stana u prizemlju zgrade V. 22 u visokom prizemlju, a obitelj S. živi u središnjem dijelu te zgrade, dok je njezina teta M. G. živjela na katu iznad obitelji S.. Obitelj M. je prodavala kat po kat navedene zgrade te se s lijeve strane ove zgrade nalazi parking mjesto, a s desne je dio čestice koji je bio vlasništvo njezine tete M. G. te je ovakav položaj nekretnina i sve poštivala i obitelj M.. Sve navedeno u prethodnoj rečenici se odnosi na desno i lijevo kad se gleda sa strane ulice. Tu je postojao sagrađen zidić na mjestu ove nekretnine i kanalizacija. Prostor od zidića i spomenute kanalizacije prema cesti i dio ispred navedene zgrade bio je njezine tete M. G. i do zidića je imao oblik slova L. Ovaj dio je kupila njena teta M. G. od R. M.. Zid koji je postojao i koji se prostirao od ceste bio je visine 1 m- 1,5 m. Upravo ovaj zid onemogućavao je pristup na predmetnu nekretninu i u tom smislu ga je trebalo rušiti da bi mogao tu proći eventualno neki stroj ili bager te je upravo ovo u tom smislu htjela napraviti obitelj S.. S obzirom na to da je obitelj S. htjela vršiti preuređenje stana, a za ući u ovu nekretninu trebalo je porušiti taj zid pa je obitelj S. za ovo pitala njenu tetu M. G. koja je pristala na uklanjanje zida po zamolbi S.. Njena obitelj zbog radova je tražila od tete M. G. da im dopusti uklanjanje istog zida, ali im ona to nije dopustila mada su joj obećali vratiti zid u prvobitno stanje. U to vrijeme njena obitelj nije morala o tome pitati obitelj S., već isključivo tetu M.. Nakon što je njena obitelj napokon dobila dopuštenje od tete M. za uklanjanje zida, imala je problema prilikom vraćanja toga zida jer im to vraćanje nije dopustila obitelj S.. Na mjestu gdje je skinut navedeni zid obitelj T. parkira vozilo kada dolazi iz N., a i obitelj S. te se to parking mjesto, u biti neuređeni makadamski dio, koristi za parkiranje, a nalazi se s desne strane zgrade V. 22. Što se tiče spomenutog zida, nije ponovno vraćen jer je njezinoj obitelji onemogućeno vratiti taj zid. Tužitelj je naslijedio i stan i zemljište koje je predmet postupka od tete M. G.. Činjenice vezane za kupnju predmetne nekretnine i uknjižbu su joj poznate po pričanju tete M. G., a nije pričala s njom o pitanjima vezanima za uknjižbu. Obitelj S. nije nikada ništa osporavala obitelji M. G. vezano za predmetnu nekretninu jer se točno znalo što je od M. G., a to je znao i pok. M. koji je to za života poštivao, a i susjedi su bili s time upoznati.
Iz iskaza svjedokinje M. U. proizlazi kako je s desne strane dvora od ulaza u kuću vezano za nekretninu koja je predmet postupka M. G., teta tužitelja, kupila od obitelji M. te ovaj dio M. G. nije nikome prodala. Nije joj poznato što je obitelj S. kupila od navedene nekretnine, a navedena nekretnina koja je predmet postupka u naravi predstavlja dvorište i ulaz u dvorište i čula je kako tu nekad bio zid, ali sada nema nikakvoga zida. M. joj je rekla kako je cijeli dio do stabla lovora sa stanom koji je kupila bio njezin te kako se radi o prostoru do kanalizacije ispod kuhinjskog prozora obitelji T..
Iz iskaza svjedokinje M. R. proizlazi kako je tužitelj njen brat te se radi o kući na adresi V. 22 u S. koja se sastoji od tri stana i svaki stan ima svoj posebni dio koji mu pripada u podrumu navedene zgrade. Njen brat Ž. T. je nasljednik stana u navedenoj kući koji je naslijedio od M. G. te se radi o stanu koji je ranije bio mansarda, a kasnije je pretvoren u stan i riječ je o stanu na drugom katu, dok je obitelj S. kupila stan na prvom katu zgrade, a još postoji i visoko prizemlje u zgradi. Sin R. M. je prodao stan obitelji S.. Ono što njezin brat u ovom postupku potražuje ne koristi ni za što posebno, već tu ponekad T. S. parkira automobil, a predmet prijepora je dio vrta s desne strane od ulaznih vrata u dvorište. T. S. je pitao njezinu tetu može li srušiti ogradni zid jer je išao renovirati svoj stan koji je kupio u navedenoj kući te je njena teta pristala na ovo, ali pod uvjetom da isti dovede navedeno u prvobitno stanje te je T. S. tako i postupio. Naknadno je došlo do toga da je i obitelj T. krenula uređivati podrumski prostor u navedenoj kući, a i oni su mogli urediti podrumski prostor na način da sruše ogradni zid i da ga vrate u prvobitno stanje, ali njezina teta nije baš bila oduševljena tom idejom da se zid ruši dvaput. U konačnici je to dozvolila obitelji T. te je i obitelj T. po renoviranju podruma htjela vratiti navedeni zid u prvobitno stanje, što u konačnici nije učinila. Svaki stanar u navedenoj zgradi u podrumu je imao svoj posebni dio koji je imao pravo koristiti, a isto tako je svaki stanar imao i svoj dio vrta pa je tako s lijeve strane bio vrt obitelji T., a s desne strane vrt tete M. G. te je ovo naglašeno i u spomenutom kupoprodajnom ugovoru iz 70-ih. Nije joj poznato je li njena teta M. G. u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji s R. M. nakon zaključenja zatražila uknjižbu prava vlasništva na spornom dijelu koji je predmet ovoga postupka.
Iz iskaza svjedoka T. S. proizlazi kako sporni dio čest. zem. 706/2 predstavlja dio koji se proteže od kanalizacijske cijevi prema cesti u obliku slova L te obuhvaća i ulazni dio u kuću koja se nalazi na tom području, anagrafske oznake V. 22 u kojoj je kupio stan. Upoznat je s postojanjem ugovora između prodavateljice R. M. i kupca M. G., ali taj ugovor datira iz 1958. te se sporni dio koji je predmet ovoga postupka u tom ugovoru navodi kao suvlasništvo obitelji M. i G. te je ovo i logično jer kad ovoga ne bi bilo, kupnja se ne bi realizirala jer ne bi bilo pristupa do zemlje koja ga pripada za cijelo. Pregovori vezano za kupnju vršeni su sa članom obitelji M., jer je M. govorio kako je to njegovo, ali s obzirom na to kako nije imao urednu dokumentaciju vezano za nekretninu, dogovoreno je kako će se s istim realizirati kupnja preostalog dijela tek nakon što skupi odgovarajuću dokumentaciju. U konačnici je kupio sporni dio nekretnine i cijelu predmetnu nekretninu od nasljednika R. M. I. i I. D. M. i to 2005. te je u tom ugovoru u odnosu na predmetni sporni dio nekretnine bilo istaknuto pozivanje na ono što je utvrđeno u pogledu toga dijela nekretnine i što je stajalo u ugovoru iz 1958. Prilikom navedene kupoprodaje 2005. nije se mogao uknjižiti na ono što je kupio jer se prodavatelji, nasljednici R. M., koji su mu ovo prodali, nisu mogli dogovoriti oko nasljedstva. U tom smislu podnio je tužbu protiv navedenih nasljednika, koji se postupak vodio pred ovim sudom i koji je pravomoćno okončan u korist L. S. koje su pravomoćnom odlukom ovog suda utvrđene vlasnikom cijele čest. zem. 706/2 k.o. S.. U međuvremenu njegov odvjetnik je pronašao i dodatak kupoprodajnom ugovoru iz 1958. koji datira iz 1959. te se u tome dodatku uopće ne spominje dio čest. zem. 706/2 koji je predmet ovoga postupka, nego je riječ o čest. zem. 706/24. U sporni dio koji je predmet postupka spada ulaz u kuću i jedan dio koji predstavlja prolaz do čestice gdje se može parkirati auto, a na kojem se dijelu sada nitko ne parkira, osim njega, a parkira automobil na svojoj čestici koju je kupio. Između njega i Ž. T. postojao je dogovor, jer je T. imao cijelo vrijeme uvid u zemljišne knjige te je osobno rekao Ž. T. kako L. mogu i žele potpisati Ž. T. suvlasništvo na predmetnom spornom dijelu koji je predmet postupka bez materijalne naknade, ali uz uvjet da Ž. T. kasnije sudjeluje u sufinanciranju održavanja spornoga dijela čest. zem. 706/2 i Ž. T. je sukladno tome pristao na navedeni dogovor i taj pristanak je dao otprilike u vrijeme kad je bila ostavinska rasprava iza M. G.. Dogovor nije realiziran. L. S. nisu tražile dozvolu za rušenje zida na dijelu nekretnine koja je predmet ovog postupka, već osobno on i prije toga je pitao suvlasnike s obzirom na to da je navedeni prostor bio u suvlasništvu, što proizlazi iz ugovora iz 1958. pa je smatrao kako je pošteno da pita suvlasnike za rušenje zida. Stan je renovirao tijekom 2005. ili 2006. Navedeni zid je vratio u prvobitno stanje jer je tako obećao M. G., a sada je na tom mjestu gdje je bio navedeni zid otvor na cestu i pomoćna kapija. Ž. T. je htio prepustiti dio koji je u ovom postupku utužen od čest. zem. 706/2 i to pola od toga dijela, a što odgovara stanju prema ugovoru iz 1958.
Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. B. od 16. travnja 2018. proizlazi kako je prilikom terenskog očevida, a radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 706/2 k.o. S., predmetna čestica identificirana u ulici V. 22, a predmetom ovog postupka dio dvorišta stambene građevine položene na č. zgr. 3143 i to upravo sjeveroistočni dio iste čestice, označen na skici mjesta očevida točkama A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, A i žutom bojom površine 138 m2, koji je dio definiran sa sjeverne i istočne strane betonskim zidom, sa južne strane produžetkom pravca južnog pročelja spomenute stambene građevine prema ulici V., ujedno i međom sa čest. zem. 706/24 pa onda istočnim i dijelom sjevernog pročelja građevine do istočnog ruba vidljive betonirane kanalizacijske cijevi kao zapadne granice opisanog dijela dvorišta. U naravi je prednje opisani dio dvorišta dijelom betonirani nogostup oko građevine i betonske stube kojima se pristupa iz ulice V. do ulaza u stambenu građevinu, a dijelom zelena površina.
Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. B. od 9. srpnja 2018. proizlazi kako preko spornog dijela čestice se pristupa u građevinu. Oko iste građevine je i betonirani nogostup, a ostatak čestice 706/2 koji je položen uz zapadno i dijelom sjeverno pročelje stambene građevine također ne bi imao pristup nego preko spornog dijela nekretnine. Sve ovo opisano je zemljište u urednoj uporabi građevine sagrađenoj na čestici zgrade 3143. Čest. zem. 706/2 također predstavlja okućnicu zgrade. Čestica zemlje 706/24 također predstavlja okućnicu zgrade s tim da potvrdu o zemljištu za redovnu uporabu građevine izdaje nadležno upravno tijelo.
Iz iskaza svjedoka D. B. proizlazi kako građevina anagrafske oznake V. 22, S., sagrađena na č. zgr. 3143 k.o. S. nije etažirana pa samim tim nisu utvrđene samostalne uporabne cjeline kao ni zajednički dijelovi građevine, ali posve je logično da unutrašnje stubište koje povezuje etaže građevine je zajedničko vlasništvo. Nadalje, vrata koja se spominju u rješenju Uprave za inspekcijske poslove od 13. srpnja 2006. se nalaze na sjevernom dijelu zapadnog pročelja građevine u razini etaže podruma. Ta vrata nemaju nikakvu izravnu vezu sa glavnim ulazom u građevinu koji je na istočnom pročelju građevine jer se između njih nalaze neki prostori za koje ne znam kako se koriste. Od ulaznih vrata u građevinu preko portuna, odnosno stubišta ne može se doći do tih vrata, osim preko nekog trećeg prostora. Dakle, ne može se doći preko zajedničkih dijelova. U skladu sa skicom mjesta očevida od 6. travnja 2018. razvidno je se na čest. zem. 706/2 može pristupiti ili iz ulice V. ili kroz glavni ulaz u građevinu koji se nalazi na njezinom istočnom pročelju. Na južnoj fasadi građevine postoje vrata i stepenište kojim se pristupa na čest. zem. 706/24. Nije siguran može li se sa čest. zem. 706/24 pristupiti na čest. zem. 706/2.
Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za utvrđenje prava suvlasništva na čest. zem. 706/2 z.u. 4787 k.o. S..
Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 17. lipnja 1958. steko pravo suvlasništva predmetne nekretnine što u naravi predstavlja predvrt zgrade s istočne strane (od ulice) te dijela koji se nalazi sa sjeverne strane zgrade do prednje strane kanalizacije.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.
Tako, tijekom postupka utvrđeno je:
- da su M., V. i I. S., supružnici i kćer, sa M. R., 17. lipnja 1958. sklopili kupoprodajni ugovor kojim su kupili ½ od 2/3 dijela č. zgr. 3143 i čest. zem. 4787, k.o. S., što u naravi predstavlja stan u potkrovlju zgrade V. 22, drvarnicu u podrumu sa sjeveroistočne strane zgrade te pravo suvlasništva i sukorištenja predvrta zgrade s istočne strane (od ulice) te onog dijela koji se nalazi sa sjeverne strane zgrade do prednje strane kanalizacije
- da su stranke 22. lipnja 1959. potpisale ispravak ugovora od 19. lipnja 1958. navodeći da su pogrešno označili predmet kupoprodaje jer da je predmet kupoprodaje čest. zem. 706/24 k.o. S.
- da je 13. kolovoza 1959. predmetno zemljište cijepano te da su od istog nastale čest. zem. 706/2 i čest. zem. 706/24
- da su na temelju kupoprodajnog ugovora od 17. lipnja 1958., ispravka istog od 22. lipnja 1959. kao suvlasnici na čest. zem. 706/24 upisani S. I., V. i M.
- da je M. G. naslijedila svoje roditelje S. I. i S. V. na temelju rješenja o nasljeđivanju O-990/80. i O-913/67.
- da je M. G. rođ. S. sklopila ugovor o darovanju sa V. T., Z. T., T. T. i Z. T. i to baš u pogledu čest. zem. 706/24 k.o. S.
- da je tuženik upisan kao vlasnik za cijelo na čest. zem. 706/2 k.o. S. na temelju pravomoćne presude ovog suda pod poslovnim brojem Pst-185/12.
- da je tuženik ugovorima o kupoprodaji sa nasljednicima R. M. I. M. i I. D. M. kupio čest. zem. 706/2 k.o. S., a u kojim ugovorima se spominje ugovor od 17. lipnja 1958., navodeći da je pravni temelj stjecanja u odnosu na ovaj dio nekretnine ugovor o prodaji od 17. lipnja 1958.
- da ostavinski postupak iza R. M. nije pravomoćno okončan
- da je tužitelj nasljednik M. G. na temelju rješenja o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-569/14.
Sve navedeno proizlazi iz citiranih i analiziranih dokaza.
Među strankama nije sporno da je pokojna R. M. prodala prednicima tužitelja, osim stana u V. 22 i suvlasnički dio oko zgrade, ali je sporno je li isti predstavlja dio čest. zem. 706/2 ili 706/24, k.o. S.. U ugovoru od 17. lipnja 1958. pod točkom III. navedeno je kako novim vlasnicima pripada pravo suvlasništva i sukorištenja predvrta zgrade s istočne strane (od ulice) te onog dijela koji se nalazi sa sjeverne strane zgrade do prednje strane kanalizacije. Iz skice mjesta očevida sudskog vještaka D. B., a čiji pisani nalaz i mišljenje sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je stručan, argumentiran, a u konačnici niti stranke nisu imale primjedbi na isti, je razvidno kako se čest. zem. 706/24 k.o. S. nalazi sa južne strane zgrade označene kao č. zgr. 3143 k.o. S.. Također je utvrđeno da se kanalizacijski vod za zgradu 3143, a koji se kao međa zemljišta kojeg su kupili prednici tužitelja navodi u ugovoru od 17. lipnja 1958., nalazi sa sjeverne strane č. zgr. 3143, odnosno upravo na utuženoj čest. zem. 706/2 k.o. S.. Dakle, očevidom na licu mjesta je utvrđeno da su prednici tužitelja ugovorom od 17. lipnja 1958. stekli upravo utuženi dio. U navedenom pravcu iskazivali su i saslušani svjedoci T. T., M. R. i M. U. suglasno iskazujući da je pok. M. G. bila vlasnica dijela nekretnine koji se proteže od kanalizacije prema cesti i okućnice i dio ispred navedene zgrade, sve u obliku slova L. Svjedoci iskazuju i o tome da je postojao zidić koji se prostirao od ceste koji je onemogućavao pristup na predmetnu nekretninu pa da ga je trebalo srušiti kako bi mogao ući stroj kao bager i sl. Kako su i obitelj T. i S. vršili rekonstruiranje svojih stanova, to da su tražili odobrenje od pokojne M. G. za uklanjanje zida s čime se M. G. složila uz obvezu vraćanja u prvobitno stanje. Identično je iskazivao i sam tužitelj. Postavlja se pitanje zašto bi ostali suvlasnici, dakle obitelj T. i obitelj S., tražili odobrenje od pok. M. G. za rušenjem zidića koji je onemogućavao pristup na predmetnu nekretninu, ako ista nije bila vlasnica spornog dijela. Iskazi tužitelja i imenovanih svjedoka međusobno se nadopunjavaju, u bitnome su identični te ih sud kao takve prihvaća.
Isto tako, iz ugovora o prodaji od 29. lipnja 2005. i ugovora o kupoprodaji od 29. lipnja 2005. (kojeg je tuženik dostavio u spis i koji prileže spisu suda pod poslovnim brojem O-1522/07.) razvidno je kako je tuženik u trenutku kada je kupovao predmetnu nekretninu bio upoznat sa postojanjem i sadržajem kupoprodajnog ugovora od 17. lipnja 1958. kojim je prednica tužitelja kupila predmetnu nekretninu od pok. R. M. budući se isti navodi u tim ugovorima. Naime, u oba spomenuta ugovora se istovjetno navodi: "prodavatelj također ističe da je suvlasnik ½ dijela čest. zem. 706/2 i to onog dijela koji predstavlja predvrt zgrade sa istočne strane od V. ulice, koji je predvrt stečen na temelju ugovora o prodaji koji je priložen spisu Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Z-1154/59., a koji je ugovor sastavljen između pravne prednice prodavatelja pok. R. M. s jedne strane te I., V. i M. S. s druge strane, pisan dana 17. lipnja 1958.". Dakle, nasljednici R. M. i tuženika u pisanom obliku s ovjerom potpisa suglasno utvrđuju kako je dio nekretnine koju je stekao tužitelj po prednicima na temelju ugovora iz 1958. upravo dio čest. zem. 706/2 (ne čest. zem. 4787 ili čest. zem. 706/24). Saslušan kao svjedok T. S. je naveo da je upoznat s postojanjem ugovora između prodavateljice R. M. i kupca M. G., ali da taj ugovor datira iz 1958. te da se sporni dio koji je predmet ovog postupka u tom ugovoru navodi kao suvlasništvo obitelji M. i G., da je ovo logično jer kada ovoga ne bi bilo, da se kupnja ne bi realizirala jer ne bi bilo pristupa do zemlje koja ga pripada za cijelo. Dakle, T. S. u svom iskazu priznaje kako je, usprkos pogrešnoj oznaci nekretnine u ugovoru iz 1958., u trenutku kada je tuženik kupovao nekretninu svjedok kao osnivač tuženika i stvarni korisnik nekretnine znao da se radi upravo o predmetnom dijelu nekretnine te kako je smatrao da bi po istom ugovoru taj dio pripadao u suvlasništvo obitelji M. i G.. Svjedok nadalje navodi kako je upravo stoga što se sporni dio navodi kao suvlasništvo obitelji M. i G. i kupio ostatak nekretnine jer u protivnom ne bi postojao pristup dijelu zemljišta kojeg je on kao stvarni kupac kupio. Svjedok T. S. iskazuje da je imao namjeru prepustiti tužitelju pola predmeta spora, a što da odgovara stanju prema ugovoru iz 1958. Dakle, T. S., suvlasnik tuženika, u svom iskazu priznaje da se ugovor iz 1958. odnosi na čest. zem. 706/2, ali je sporno koliki dio. Neživotno je i nelogično da bi isključivi vlasnik neke nekretnine radi dobrosusjedskih odnosa dopustio osobi koja nema nikakva prava na toj nekretnini da je koristi i da mu prepusti dio.
Dakle, tuženik je u trenutku kupnje i podnošenja tužbe u predmetu Pst-185/12. bio nepošteni stjecatelj predmetne nekretnine. U ugovorima kojima je tuženik stekao suvlasnički dio predmetne nekretnine se navodi: "stranke suglasno navode da je stvarna ovršiva, dakle sveukupna površina ove čestice 346 met. čet. bez obzira što je u zemljišno-knjižnom izvatku naznačena veća površina". Stvarna površina čest. zem. 706/2 jest 487 m2 kako to proizlazi iz zemljišne knjige i izvatka iz katastra zemljišta, a površina od 346 m2 jest površina predmetne nekretnine umanjena za dio u vlasništvu tužitelja površine 141 m2, odnosno prema vještvu sačinjenom u ovom postupku 138 m2.
Nadalje, kao suvlasnici čest. zem. 706/24 k.o. S. su uknjiženi V., T., Z. i Z. T., koji su ujedno i vlasnici stana u zgradi označenoj kao č. zgr. 3143 k.o. S.. Prednici istih, F. i E. P. i D. Z. su cijelu čest. zem. 706/24 k.o. S. 1958. kupili također od R. M., prednice tužitelja. Prednica tužitelja M. G. očito nije niti bila svjesna da je došlo do greške pri označavanju predmetne nekretnine u ugovoru od 17. lipnja 1958. i aneksu tom ugovoru pa se i upisala kao suvlasnica na dijelu čest. zem. 706/24 k.o. S.. Iste činjenice je prednica tužitelja postala svjesna tek 2003. kada je potpisan ugovor o darovanju između prednice tužitelja M. G. i V., T., Z. i Z. T. kojim je ispravljena navedena greška i prednica tužitelja na taj način omogućila stvarnim vlasnicima čest. zem. 706/24 k.o. S. da se kao takvi i upišu u zemljišnu knjigu. Navedeni zaključak je jedini logičan i moguć. Suvlasnici č. zgr. 3143 k.o. S., u naravi vlasnici posebnih etaža u navedenoj zgradi, jesu tuženik, R. Č. koji je kupio etažu vlasništva tužitelja te V., T., Z. i Z. T.. Izvorna vlasnica cijele zgrade pok. R. M. je prodavajući stanove svakom od kupaca prodala i dio zemljišta koje okružuje zgradu s očiglednom namjerom da svaki od budućih vlasnika stanova ima i pripadajući dio zemljišta za korištenje, obitelj T. čest. zem. 706/24 k.o. S., a prednici tužitelja, obitelj S. dio čest. zem. 706/2 k.o. S., dok je preostali dio čest. zem. 706/2 k.o. S. koji danas drži tuženik zadržala za sebe.
Zaključno, prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora od 17. lipnja 1958. pokojna R. M. je prednicima tužitelja prodala pravo suvlasništva i sukorištenja predvrta zgrade s istočne strane, od ulice te onog dijela koji se nalazi sa sjeverne strane zgrade do prednje strane kanalizacije, a koji dio, kako je utvrđeno vještačenjem, predstavlja 138/487 dijela čest. zem. 706/2 z.u. 4787 k.o. S. te su od tada do danas u nesmetanom posjedu kupljenog dijela.
Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.
S obzirom na to da je prije tužitelja u posjedu bila njegova prednica M. G. od 1958., to je vrijeme dosjelosti protjecalo u pravnom režimu Općeg austrijskog građanskog zakonika (OGZ). Stoga, ovdje odmah treba reći da prema paragrafu 1462. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koja su se u to vrijeme primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. „Službeni list“ 84/46. te Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. „Narodne novine“ 73/91, vjerovnici, posudovnici, čuvari ili uživaoci ne mogu s nedostatka zakonitog naslova nigda dosjesti stvari založene, posuđene, dane na ostavu ili uživanje. Nastavno, prema paragrafu 1460. OGZ propisano je da se kroz dosjelost stječe, potrebno je da onaj koji ima steći doista posjeduje rečenu stvar, a uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao cijelo vrijeme zakonom propisano. Konačno, sukladno paragrafu 1472. navodi se da je bilo moguće steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba tek protekom 40 godina.
Dakle, prema pravnim pravilima OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevalo se zakonit, istinit i pošten posjed s tim da onaj koji dosjelost svog posjeda temelji na vremenu duljem od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakonitost.
Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure, kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost.
Poštenje se presumira.
Sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 330. od 4. travnja 1960., najdulji rok za dosjedanje skraćen je na 20 godina.
Kada se uzmu u obzir svi naprijed navedeni dokazi i utvrđene činjenice dolazi se do zaključka da je tužitelj putem svoje prednice u posjedu od 1958. kada je pok. M. G. od R. M. kupila osim stana i suvlasnički dio predvrta zgrade s istočne strane (od ulice) te onog dijela koji se nalazi sa sjeverne strane zgrade do prednje strane kanalizacije. Iako je navedeni suvlasnički dio pogrešno označen i u tom ugovoru i u kasnijoj ispravci, u postupku je utvrđeno da se radi o dijelu čest. zem. 706/2. Tužitelj je nasljednik pok. M. G.. Saslušane svjedokinje T. T., M. R. i M. U., sam tužitelj su iskazivali da je pok. M. kupila opisani dio, da su obitelji T. i S. tražili odobrenje za uklanjanje zida koji se prostirao od ceste i koji je onemogućavao pristup na predmetni dio. I sam T. S. navodi da je po ugovoru iz 1958. sporni dio u suvlasništvu obitelji M. i G.. Čitavo to vrijeme, prednica tužitelja i sam tužitelj su se ponašali kao vlasnici te nisu bili ometani u posjedu. Nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili iz opravdanih razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Po pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ-a presumira se da je posjed pošten.
Dakle, tužitelj se prema utvrđenjima ovog suda nalazi u stvarnom, faktičnom posjedu predmetnog dijela, a kako je to vrijeme bilo duže od 20 godina koliko se prema tada važećim pravilima tražilo za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (Načelno mišljenje 3/60.), to je očito da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
Ističe se da nema zapreke da se pravo vlasništva stekne dosjelošću samo na određenom dijelu zemljišne čestice.
Pravni učinci stjecanja prava vlasništva dosjelošću nastupaju ipso iure, čime su ispunjene pretpostavke dosjelosti, jer stjecanje vlasništva dosjelošću ne nastupa tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost pa stoga nekretnina dosjelošću prelazi u dosjedateljevo vlasništvo bez upisa u zemljišne knjige, a upis u zemljišne knjige ima deklaratoran i publicitetan učinak time da je stjecatelj vlasništva dosjelošću ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva.
U odnosu na navode drugostupanjskog suda kako nije životno ni logično da bi R. M. prodala prednici tužitelja sporni dio nekretnine i sebi na taj način onemogućila pristup na svoj dio čest. zem. 706/2, tužitelj je istakao kako u prizemlju zapadnog pročelja stambene zgrade postoji još jedan izlaz sa stepeništem na čest. zem. 706/2, osim glavnog ulaza u zgradu. Tužitelj je također naveo kako se ne radi o otvoru kolji se spominje u rješenju uprave za inspekcijske poslove koje je tuženik dostavio u spis.
Saslušan kao svjedok prijašnji vještak D. B. je u svom iskazu potvrdio kako postoje dva otvora kojima se (osim glavnog ulaza u zgradu) može izaći na zemljište koje okružuje zgradu, a ovaj iz rješenja uprave za inspekcijske poslove se nalazi u razini podruma sjevernog dijela zapadnog pročelja zgrade. Prema iskazu vještaka – svjedoka drugi izlaz se nalazi na južnoj fasadi gdje postoje vrata i stepenište te se njime izlazi na čest. zem. 706/24.
Iz fotografije južne fasade predmetne stambene zgrade uz koju se pruža i čest. zem. 706/24. je razvidno kako na južnom dijelu fasade ne postoji nikakav otvor kojim se može pristupiti na čest. zem. 706/24. Nadalje je na fotografijama vidljiv rub predmetnog stepeništa – izlaza na zapadnoj fasadi objekta s koje strane se iz stambene zgrade može pristupiti jedino isključivo na čest. zem. 706/2. Sve navedeno je razvidno i iz skice predmetnih nekretnina u vještvu. Sama skica vještva i fotografije, dakle stanje na terenu suprotno je od iskaza vještaka – svjedoka D. B..
Oko stambene zgrade cijelom njenom dužinom prostire se betonska stazica namijenjena za prolaz osoba, kako se istom oduvijek koriste svi stanari za pristup zemljištu nužnom za uporabu građevine i fasadi pa ih nitko u tome ne može, niti je ikada ometao. Stoga je osim navedenim izlazom sa stepeništem prednica stranaka R. M. svom dijelu čest. zem. 706/2 mogla pristupati i spomenutom betonskom stazicom.
Iz samog vještva sačinjenog u ovom postupku razvidno je kako s obzirom na narav i površinu predmetnog dijela nekretnine parcelaciju iste nije moguće provesti. Dakle, predmetna nekretnina nije fizički djeljiva već samo pravno djeljiva sukladno odredbi članka 6. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga tužitelj nema pravni interes na utuženje vlasništva točno određenog dijela predmetne nekretnine budući na taj način tužitelj ne bi mogao upisati pa samim time niti zaštiti svoje pravo suvlasništva. Iz ugovora od 17. lipnja 1958. na temelju kojeg su prednici tužitelja kupili predmetnu nekretninu (naročito uzevši u obzir prethodno navedeno) razvidno je kako je zajednička namjera ugovaratelja bila prijenos prava suvlasništva predmetne nekretnine, a isto je jedino i moguće. Isto tako je potvrdio i Upravni odjel za prostorno uređenje, planiranje i zaštitu okoliša dopisom od 6. studenog 2019. Dakle, tužbeni zahtjev je pravilno postavljen.
Sud je odbio prijedlog za dopunskim saslušanjem svjedoka T. S. i ponovnog očevida na licu mjesta, kao suvišan kod svih prednjih utvrđenja.
Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a).
Tužitelju je trebalo priznati trošak i to za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 5. studenog 2015. 100 bodova, za zastupanja na ročištu od 9. studenog 2015., 21. siječnja 2016., 3. ožujka 2016., 28. srpnja 2016., 14. veljače 2017., 5. travnja 2017., 8. veljače 2018., 5. travnja 2018., 22. svibnja 2018., 9. srpnja 2018., 20. rujna 2018., 13. rujna 2019., 11. studenog 2019., 22. siječnja 2020., 11. ožujka 2020., 9. rujna 2020. po 100 bodova, za zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2016., 1. srpnja 2016. po 50 bodova i za zastupanje na ročištu od 30. studenog 2017. 25 bodova, odnosno ukupno 1.925 bodova što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 10,00 kn daje iznos od 19.250,00 kuna. Tom iznosu treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, trošak sudske pristojbe tužbe i sudske pristojbe odluke po 1.350,00 kuna, odnosno ukupno 24.950,00 kuna, a koji iznos je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.
Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 23. listopada 2020.
SUTKINJA
JELENA LONČAR v.r
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
1
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.
