Broj: Kž 271/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbi branitelja optuženog M. P., odvjetnika B. V., protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. travnja 2018. broj Kv-I-31/18 (K-64/17), u sjednici održanoj 6. lipnja 2018.

r i j e š i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba branitelja optuženog M. P., odvjetnika B. V.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem je, na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku  („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), određeno da će se optuženom M. P. u kaznenom predmetu u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 15. ožujka 2017. broj K‑DO-22/14 zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. suditi u odsutnosti.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio branitelj optuženog M. P., odvjetnik B. V., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Spis je, u skladu s članka 474. stavkom 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada, pobijajući osnovanost rješenja o suđenju u odsutnosti, u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud trebao još jednom pozvati optuženika na raspravu te odrediti terensku provjeru njegove adrese, kako bi provjerio je li optuženi M. P. odjavio prebivalište u Republici Hrvatskoj.

Prvenstveno treba navesti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoje osobito važni razlozi da se optuženom M. P. sudi u odsutnosti, a oni se ogledaju u interesu trgovačkog društva „M.“ d.o.o. na čiju štetu je, prema potvrđenoj optužnici, pribavljena protupravna imovinska korist u iznosu od 5.381.420,00 kuna da se u razumnom roku odluči o kaznenoj odgovornosti optuženika, zatim u proteku više od deset godina od počinjenja kaznenog djela koje je predmet ovog postupka, ali i pravu suoptuženika R. B. da se o njegovoj kaznenoj odgovornosti odluči u razumnom roku. Sve te okolnosti u njihovoj ukupnosti predstavljaju, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, osobito važan razlog da se optuženom M. P. sudi iako je odsutan, čime je ispunjena prva zakonska pretpostavka iz članka 402. stavka 3. ZKP/08.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, uvidom u Jedinstveni registar osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (list 2749 spisa), pravilno utvrdio da je optuženi M. P. odjavio boravište s adrese u Z., još 31. listopada 2014., a prebivalište u Republici Hrvatskoj s adrese u …, općina P., 24. svibnja 2016. Budući da je nakon donošenja rješenja od 18. listopada 2017. broj Kv-I-221/2017 (Kv-64/17) kojim je protiv optuženog M. P. određen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. naloženo izdavanje tuzemne i međunarodne tjeralice (listovi 2762 i 2779), a 13. studenog 2017. izdan je i europski uhidbeni nalog (listovi 2764-2769), usprkos kojim mjerama optuženik nije pronađen, nije realno za očekivati da bi se pozivanjem optuženog M. P. s neke od odjavljenih adresa prebivališta, odnosno boravišta mogla osigurati njegova nazočnost na raspravi, kako to žalba sugerira.

Budući da je prebivalište i boravište optuženog M. P. nepoznato, a do sad poduzetim navedenim mjerama (određivanjem istražnog zatvora te raspisivanjem tuzemne i međunarodne tjeralice, kao ni izdavanjem europskog uhidbenog naloga) nije osigurana prisutnost optuženika u postupku, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da optuženik nije dostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, čime je, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, ispunjen i jedan od četiri alternativno navedena uvjeta za suđenje u odsutnosti određena člankom 402. stavkom 3. ZKP/08.

S obzirom na sve izloženo, žalbenim tvrdnjama nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. lipnja 2018.