Povrv-1438/19.

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

PRESUDA

 

 

              Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: V. d.o.o., OIB: …., S., protiv tuženika: I. C., OIB: …, S., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. rujna 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. A., 23. listopada 2020.,

 

 

presudio je

 

 

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-3624/19. od 17. srpnja 2019. tako da isti sada glasi:

 

"Nalaže se ovršeniku u roku od 8 isplatiti tužitelju iznos od 90,82 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja teče

 

-          prema računu broj … na iznos od 90,82 kuna od 1. listopada 2018.

 

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 175,00 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 23. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

 

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 125,00 kuna tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Kod javnog bilježnika A. Š. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-3624/19. 17. srpnja 2019. zaprimljen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženik) u kojem se navodi kako tužitelj ima novčanu tražbinu u iznosu od 90,82 kuna koja je dospjela i koju tuženik nije podmirio. Tražbina se odnosi za pruženu uslugu vodoopskrbe i odvodnje, sve prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja. Budući da tuženik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu to tužitelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi s kojim će obvezati na isplatu utuženog iznosa.

 

Rješenjem javnog bilježnika A. Š. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-3624/19. od 17. srpnja 2019. određena je predložena ovrha.

 

Protiv rješenja javnog bilježnika A. Š. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-3624/19. od 17. srpnja 2019. tuženik je 8. kolovoza 2019. izjavio prigovor navodeći kako nema novaca za plaćanje utuženog dugovanja s obzirom na to da mu je Centar ukinuo zajamčenu minimalnu naknadu. Predlaže usvajanje prigovora.

 

              Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Ovrv-1438/19. od 18. studenog 2019. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-3624/19. od 17. srpnja 2019., postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te je predmet po pravomoćnosti rješenja ustupljen parničnom odjelu ovog suda.

 

              U dokazne svrhe izveden je dokaz čitanjem kartice kupca za predmet tužbe broj 4702/19.

 

Tužitelj je popisao parnični trošak.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

              Među strankama sporna je osnovanost tužiteljevog potraživanja.

 

Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovori su za njeno ispunjenje.

 

              Odredbom članka 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., dalje: ZKG) propisano je da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga (između ostalih i opskrbe pitkom vodom), određuje isporučitelj usluge. Cijena komunalne usluge plaća se isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

 

              Čitanjem kartice kupca za predmet tužbe broj 4702/19 utvrđeno je da tužitelj ima potraživanje prema tuženikom prema računu broj … od 31. kolovoza 2018. u iznosu od 90,82 kuna.

 

              Među strankama nije sporno da je tužitelj davatelj, a tužena korisnik usluga i to baš komunalne usluge vodoopskrbe – isporuke pitke vode i odvodnje koju pruža tužitelj.

 

              Sporno je je li tuženik u obvezi platiti tužitelju utužene iznose s obzirom na navode prigovora.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu glavnice u iznosu od 90,82 kuna na ime ispostavljenog računa za pružene usluge vodoopskrbe i odvodnje, sve prema izvatku iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja. Nije sporno da je tužitelj ovlašten vršiti opskrbu potrošača pitkom vodom za što su korisnici, između ostalih i tuženik, dužni plaćati određenu naknadu. Iz priloženih isprava nesporno proizlazi da tuženik nije podmirio potraživanje. U situaciji kada tužitelj svoje potraživanje dokazuje Izvodom iz poslovnih knjiga, a koji izvod je vjerodostojna isprava kojom se nedvojbeno istinito ukazuje na postojanje duga od strane tuženika prema tužitelju, a tuženik nesporno nije ispunio svoju novčanu obvezu, to se tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim.

 

              Kako je tužitelj komunalna tvrtka koja se bavi isporukom pitke vode, a tuženik kao vlasnik potrošačkog mjesta u S., D. je u obvezi platiti ovu komunalnu naknadu, što nije učinio, to je tužbeni zahtjev osnovan.

 

              Slijedom naprijed navedenog, a s obzirom da je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude te održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 90,82 kuna sa pripadajućim kamatama, sve temeljem članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – dalje ZPP-a).

 

              U odnosu na kamate o istima je valjalo odlučiti u smislu odredbe članka 29. ZOO/05.

 

Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

 

Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna (javnobilježnička nagrada uvećana za 25 % PDV) (nije priznat trošak dostave, materijalni trošak i trošak druge dostave kao nedokazan, kao ni trošak klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, jer do istog nije došlo) te mu je priznat trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 100,00 kuna, što ukupno iznosi 175,00 kuna, a koji iznos je tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime troškova postupka.

 

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 125,00 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

 

 

              Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Split, 23. listopada 2020.

 

SUTKINJA

 

JELENA LONČAR v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste. 

 

DNA:

-          tužitelj

-          tuženik

-          u spis