1              Poslovni broj: Gž-1167/2020-2

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Smiljki Premužić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja H. I. d.o.o. iz Z., M., OIB: …, 2. tužitelja H. C. d.o.o. iz Z., H. , OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku u Z. i 3. tužitelja H. P. d.o.o. iz Z., S., OIB: …,  zastupanog po punomoćnicima iz O. društva S. i partneri, odvjetnicima u Z., protiv tuženika U. d.d. iz Z., P., OIB:.., zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-35/2017-29 od 15. travnja 2019., 23. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-35/2017-29 od 15. travnja 2019. i sudi:

 

"1. Nalaže se tuženiku U. d.d. da plati solidarno tužiteljima i to: 1. tužitelju H. I. d.o.o., 2. tužitelju H. C. d.o.o. i 3. tužitelju H. P. d.o.o. iznos od 18.936,80 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od 15. travnja 2019. pa do isplate, pa sve u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zatraženu zateznu kamatu na  dosuđeni iznos za period od 12. studenog 2001. do 15. travnja 2019.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak tako da 1. tužitelju H. I. d.o.o. plati iznos od 1.416,66 kn, 2. tužitelju H. C. d.o.o. plati iznos od 7.682,73 kn i 3. tužitelju H. P. d.o.o. plati iznos od 7.052,07 kn, a sve u roku od 15 dana."

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Općinski građanski sud u Zagrebu donio je presudu broj Pn-35/2017-29 od 15. travnja 2019., čija izreka glasi:

 

" I/ U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku U. d.d. isplatiti solidarno I-tužitelju H. I. d.o.o., II-tužitelju H. C. d.o.o. i III-tužitelju H. P. d.o.o. iznos od 18.936,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama, i to počevši od 12.11.2001. do 31.12.2007. po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, zatim počevši od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te najzad počevši od 1.8.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, kao i naknaditi im troškove parničnog postupka, sve u roku 15 dana.“.

 

II/ Nalaže se I-tužitelju H. I. d.o.o., II-tužitelju H. C. d.o.o. i III-tužitelju H. P. d.o.o. naknaditi tuženiku U. d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 11.500,00 kn, u roku 15 dana. "

 

Protiv te presude žale se tužitelji te predlažu da se njihove žalbe uvaže te preinači prvostupanjska presuda i usvoji tužbeni zahtjev te podredno da se presuda ukine i predmet  vrati na ponovno suđenje, a 2. i 3. tužitelji traže i trošak žalbe.

 

              Tuženik nije podnio odgovor na žalbe tužitelja.

 

Žalbe su djelomično osnovane.

 

              Predmet  spora je zahtjev tužitelja kao pravnog slijednika H. d.o.o. za naknadu štete i to uslijed zastoja u prometu i izmakle koristi u ukupnom iznosu od 18.936,80 kn.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio, a to među strankama nije niti sporno, da se 27. svibnja 2001. dogodio štetni događaj koji se dogodio na pruzi između kolodvora P. – M. G. kada je vlak 61103 naletio na motorno vozilo registarske oznake KT… koji je bio osiguran kod prednika tuženika. Među strankama također nije sporno da je za tu prometnu nesreću isključivo odgovaran osiguranik tuženika. Nije sporno niti da je tuženik u mirnom postupku platio tužiteljima naknadu štete koja se odnosi na štetu na samoj lokomotivi.

 

              Po ocjeni ovoga suda pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali osnov i visinu utužene materijalne štete. 

 

 

 

Naime, prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za željeznički promet M. N. ocjenjujući da je isti dan u skladu s pravilima znanosti koja se primjenjuje, da je valjano obrazložen, da je i prigovore stranaka jasno, razumljivo i u cijelosti otklonio.

 

Upravo je prometni vještak utvrdio, a kako to proizlazi iz njegovog nalaza, da je upravo zbog ove prometne nesreće došlo do prekida željezničkog prometa i da su zbog toga imali zakašnjenje putnički vlakovi 2017 u trajanju od 73 minute, 2016 u trajanju od 111 minuta, 2018 u trajanju od 90 minuta, 414 u trajanju od 14 minuta i 743 u trajanju od 120 minuta, a teretni vlak broj 61103 koji je i učestvovao u ovoj nesreći imao zakašnjenje od 239 minuta.

 

Iz nalaza vještaka nadalje proizlazi da za svaki vlak nastaje trošak kad se dogodi  ovakav prekid prometa, dakle zadržavanje i ponovno pokretanje vučnih vozila, a ti troškovi obuhvaćaju između ostalog i utrošak energije za pokretanje vlakova.

 

              Nadalje je prometni vještak utvrdio, a prema priloženom u spisu računu da je lokomotiva koja je vukla vlak u  momentu kada se dogodio štetni događaj bila izvan prometa zbog otklanjanja oštećenja kao posljedice štetnog događaja, a da tužitelji u momentu štetnog  događaja, a prema podacima u spisu, nisu imali dovoljno raspoloživih zamjenskih ispravnih lokomotiva serije 2132 kakova je i vukla predmetni vlak, pa zbog ovakvog štetnog  događaja dolazi do toga da se moraju poslovi obavljati prema prioritetima, a što sasvim  sigurno  dovodi do narušavanja voznog reda, a čime se povećavaju i troškovi zbog kašnjenja u izvršenju ugovorenih obveza prijevoza uz povećane troškove prijevoza.

 

              Iz nalaza vještaka nadalje, proizlazi da je vezano za troškove zastoja u prometu pribavio za 2001. godinu, kada se i dogodio ovaj štetni događaj, ostvarene prihode po prugama tužitelja za teretni i putnički prijevoz, pa je tako na ovoj pruzi gdje se i dogodio štetni događaj prihod u teretnom prijevozu prosječno po satu iznosio 2.570,80 kn, a u putničkom prijevozu prosječni prihod iznosi 2.335,26 kn po satu.

 

              Vještak je utvrdio da se prema oglasu H. P. prijevoza lokomotiva serije 2132 daje u zakup po cijeni 80,00 EUR-a po satu za zakup u trajanju od najmanje osam sati, pa bi dakle za pet sati to iznosilo oko 3.000,00 kn. Dok je za najam dizelske lokomotive serije 2044 za vuču 27 teretnih i jednog putničkog vagona u trajanju od devet sati plaćeno 11.250,00 kn bez PDV-a, pa da bi za pet sati najma lokomotive trošak bio 6.250,00 kn.

 

              Stoga je vještak imajući u vidu sve navedeno i činjenicu da je zbog štetnog događaja došlo do kašnjenja pet putničkih vlakova i jednog teretnog vlaka te zbog toga što je lokomotiva koja je sudjelovala u štetnom događaja bila pet sati izvan prometa, dok je trajao popravak oštećenja, za tužitelje nastupila ukupna šteta u iznosu od 18.936,80 kn. 

 

Prema tome, kako su tužitelji pretrpjeli štetu upravo zbog ovog štetnog događaja za koji je isključivo odgovaran osiguranik tuženika, a kako tužitelji imaju pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, to je tuženik dužan tužiteljima kao pravnim slijednicima H. d.o.o. i nadoknaditi štetu u iznosu od 18.936,80 kn koju visinu štete je vještak i utvrdio, a sukladno čl. 189. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

 

              Na dosuđenu štetu tužiteljima pripada i zatezna kamata i to od dana donošenja prvostupanjske presude, budući da se radi o nenovčanoj šteti.

 

              Slijedom navedenog, valjalo je djelomično uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu (u toč. I. izreke) te tužiteljima dosuditi solidarno zatraženi iznos od 18,936,80 kn zajedno sa zateznim kamatama počev od 15. travnja 2019., pa do isplate, a odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva u pogledu zateznih kamata za period od 12. studenog 2011. do 15. travnja 2019., a sukladno čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP).

             

              Budući da je ovaj sud povodom pravog lijeka preinačio prvostupanjsku odluku, to je sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučio o troškovima cijelog postupka.

 

Obzirom da su tužitelji gotovo u cijelosti uspjeli u parnici, jer je tužbeni zahtjev odbijen samo u neznatnom dijelu u pogledu zateznih kamata, za koji dio nisu nastali posebni troškovi, to je tuženik dužan tužiteljima nadoknaditi parnični trošak u cijelosti sukladno čl. 154. st. 3. ZPP-a.

 

1. tužitelju H. I. d.o.o. pripada od zatraženog troška iznos od 1.416,66 kn, a koji se odnosi na troškove vještačenja u iznosu od 1.000,00 kn te na troškove zastupanja po odvjetniku za podnesak od 10. prosinca 2010. u iznosu od 83,33 kn i za zastupanje na ročištu od 2. veljače 2011. u iznosu od 333,33 kn, jer je u to vrijeme isti odvjetnik zastupao sva tri tužitelja. Taj tužitelj nije zahtijevao trošak žalbe.

 

Zajednički troškovi tužitelja H. C. d.o.o. i H. P. d.o.o. za zastupanje po istom odvjetniku ukupno iznose zajedno sa PDV-om 6.479,15 kn, a odnose se na sastav podneska od 18. siječnja 2007.  i 14. lipnja 2007. u  iznosu od po 250,00 kn po Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), za podnesak od 10. prosinca 2010. 166,66 kn (2/3) po Tbr. 8. toč. 3. Tarife, podnesak od 22. ožujka 2018. 1.100,00 kn po Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 36. Tarife, za podnesak od 16. svibnja 2016. 275,00 kn po Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 36. Tarife, za zastupanje na ročištima 2. veljače 2011. 666,66 kn (2/3) po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za ročište 21. veljače 2017. 275,00 kn po Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 36. Tarife, za ročište 3.  travnja 2017. i 31.  kolovoza 2018. po 1.100,00 kn po Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 36. Tarife. 

                           

              Kada se taj zajednički trošak zastupanja od 6.479,15 kn podijeli na dva dijela proizlazi da tužitelju H. C. d.o.o. i tužitelju H. P. d.o.o. pripada svakom iznos od 3.239,57 kn.

 

              Tužitelju H. C. d.o.o. se nadalje priznaje trošak zastupanja po odvjetniku za  ročište održano 3. travnja 2019. iznos od 1.250,00 kn po Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, pa dakle ukupni troškovi zastupanja tužitelja H. C. d.o.o. iznose 4.489,57 kn.

 

              Kada se tom iznosu doda trošak vještačenja koji trošak je taj tužitelj platio u iznosu od 1.000,00 kn, te ½ troška pristojbe na tužbu od 270,00 kn i ½ sudske  pristojbe na presudu u iznosu od 180,33 kn, proizlazi da sveukupni parnični trošak tužitelja H. C. d.o.o. koji je bio potreban za vođenje ove parnice iznosi 5.939,80 kn.

 

              Tužitelj H. C. d.o.o. je gotovo u cijelosti uspio sa žalbom, osim u dijelu zateznih kamata, pa mu se priznaje i cjelokupni trošak žalbe i to u iznosu od 1.562,50 kn za sastav žalbe po Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife te na ime sudske pristojbe u iznosu od 180,33 kn. Dakle, tužitelju H. C. d.o.o. pripada sveukupan trošak u iznosu od 7.682,73 kn.

 

              Tužitelju H. P. d.o.o. pripada i trošak zastupanja po odvjetniku za ročište održano 3. travnja 2019. u iznosu od 1.250,00 kn po Tbr. 9, toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, pa sveukupan trošak zastupanja tog tužitelja iznosi 4.489,57 kn. Kada se tom trošku doda trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 kn koji je taj tužitelj platio proizlazi da trošak tužitelja H. P. d.o.o. koji je bio potreban za vođenje ove parnice ukupno iznosi 5.489,57 kn.

 

              Istom  tužitelju  dosuđuje se i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn po Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, pa dakle sveukupno tužitelju H. P. d.o.o. pripada parnični trošak u iznosu od 7.052,07 kn.

 

Ovaj sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 13. travnja 2017., jer po ocjeni ovoga suda nije bio potreban, jer se istim samo obavještava o plaćanju predujma.

 

              Radi navedenog preinačena je i odluka o parničnom trošku (toč. II. izreke prvostupanjske presude) sukladno čl. 380. toč. 3. ZPP-a.             

 

              Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 23. listopada 2020.