- 1 -              I Kž 569/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 569/2020-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Ščekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. M., zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 8. srpnja 2020. br. K-8/2020, u sjednici održanoj 23. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. A. M., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Splitu, presudom od 8. srpnja 2020. br. K-8/2020, proglasio je krivim opt. A. M., zbog kaznenih djela protiv imovine, četiri kaznena djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. i jednog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. st. 1. KZ/11., sve u svezi čl. 51. KZ/11.

 

Na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11. za kazneno djelo iz toč. 1. izreke presude, optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine, a za kaznena djela iz toč. 2., 3. i 4. kazne zatvora u trajanju od po dvije (2) godine, za svako kazneno djelo, te kazneno djelo iz toč. 5. izreke presude, na temelju čl. 230. st. 2. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11. i uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od dvije (2) godine.

 

Optuženiku je opozvana uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Šibeniku od 12. travnja 2018. br. K-150/10 kojom je osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00.  - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08.) i kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci je uzeta utvrđenom, pa je optuženik, uz primjenu čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2019., pa nadalje.

 

Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11. od optuženika je oduzet nož koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

 

Na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama koja na temelju čl. 69. st. 3. KZ/11. može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri (3) godine.

 

Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je obvezan da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku F. B. u O. isplati iznos od 500,00 kn, T. S. H. d.o.o. iznos 2.500,00 kn, S. d.o.o. iznos od 700,00 kn i C. P. H. d.o.o. iznos od 1.130,00 kn.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. optuženik je obvezan da na ime troškova kaznenog postupka isplati iznos od 1.000,00 kn koji se odnosi na paušal, te troškove vještačenja u iznosu od 1.800,00 kn, a na temelju čl. 145. st. 4. ZKP/08. optuženik je dužan podmiriti troškove branitelja po službenoj dužnosti o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

 

Optuženik se žali po branitelju K. B., odvjetniku iz S. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine i šest (6) mjeseci, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Iako u uvodu žalbe optuženik ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodi koja postupovna povreda iz čl. 468. ZKP/08. bi bila počinjena, a niti u obrazloženju žalbe istu obrazlaže.

 

Stoga je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na kaznena djela iz toč. 2., 3., 4. i 5. pobijane presude, optuženik se očitovao o optužbi da se osjeća krivim, pa se stoga u smislu čl. 464. st. 7. ZKP/08. ne može žaliti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se za to nisu stekli uvjeti propisani u toj zakonskoj odredbi.

 

Kazneno djelo iz toč. 1. izreke optuženik priznaje, ali ne i način njegova počinjenja. Ustrajava na obrani da je nož uperio u pravcu tijela prodavačica odnosno poriče da bi jednoj prodavačici stavio nož pod vrat, a drugoj ga stavio na struk.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze svjedoka M. Š. i M. P., osnovano zaključio da je optuženik, ušavši u F. B. došao prodavačici M. Š. s leđa, privukao ju k sebi i prislonio joj nož na vrat tražeći "inkaso", a nakon toga je gurnuo prema drugoj prodavačici kojoj je zatim prislonio nož bočno na struk zatraživši još novaca.

 

Svjedokinje su bile suglasne u iskazima, pa im je prvostupanjski sud osnovano poklonio povjerenje za razliku od obrane optuženika, iako je potrebno reći da bi navedeno kazneno djelo bilo ostvareno i uz samu prijetnju nožem na način kako ju opisuje optuženik, da će napasti na život i tijelo prodavačica, s ciljem oduzimanja novca.

 

Kako se niti u žalbi optuženika ne osporavaju iskazi navedenih svjedoka, već se samo upire na njegovo iskreno držanje u tijeku postupka, utvrđeno činjenično stanje nije žalbenim navodima s uspjehom osporeno, pa stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U uvodu žalbe optuženik ističe i žalbeni osnov povrede kaznenog zakona koji također ne obrazlaže, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik navodeći da je optuženik kaznena djela počinio zbog ovisnosti, što upućuje upravo na suprotni zaključak od zaključka prvostupanjskog suda, da bi tu okolnost trebalo cijeniti kao otegotnu, a ne olakotnu, te imajući u vidu njegovu raniju osuđivanost zbog istovrsnih i drugih kaznenih djela, smatra da je jedinstvena kazna zatvora trebala biti izrečena u duljem vremenskom trajanju.

 

U tom dijelu žalbe optuženik navodi da je propušteno kao olakotno cijeniti da je djelima počinjena mala materijalna šteta i da nitko nije ozlijeđen, što bi uz sve olakotne okolnosti trebalo rezultirati blažom jedinstvenom kaznom.

 

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći optuženiku kao olakotno priznanje počinjenih kaznenih djela, obiteljsku situaciju, izraženo iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela te činjenicu da je djela počinio zbog ovisnosti, dok mu je kao otegotno cijenio višestruku osuđivanost, posebno činjenicu da je ovo djelo počinio u roku provjeravanja, što ukazuje na njegovu iznimnu upornost u počinjenju kaznenih djela.

 

Utvrđene pojedinačne kazne i izrečena jedinstvena kazna zatvora po sudu prvog stupnja je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda su primjerene za ostvarenje svrhe kažnjavanja, kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije i upravo takvom jedinstvenom kaznom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti njihova činjenja i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

Stoga nisu prihvaćene žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni, jer vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatra da nema uvjeta za strože kažnjavanje, a jednako tako niti za blaže.

 

Iz navedenih razloga nisu prihvaćene žalbe zbog odluke o kazni.

 

Nož kao sredstvo počinjenja djela je oduzet u skladu sa zakonom, a optuženiku je osnovano i izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, s obzirom da su se za to stekli uvjeti.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 23. listopada 2020.