Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: Usž-2012/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o., V., kojeg zastupa opunomoćenik S. Š., odvjetnik iz D., i tužitelja K. d.d., Z., kojeg zastupa opunomoćenik D. A., odvjetnik iz D., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe N. Č., M., koju zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva J., G. i p. j.t.d., D., radi obnove postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbama tužitelja, zastupanih po istim opunomoćenicima, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsIgr-228/19-15 od 25. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2020.
i
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsIgr-228/19-15 od 25. listopada 2019.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/18-26/1031, urbroj: 531-09-2-19-2 od 12. travnja 2019. i rješenja D.-n. županije, Grada D., Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I-361-03/18-08/52, urbroj: 2117/01-15/31-18-18 od 15. listopada 2018. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka 1. izreke), te se tužiteljima nalaže da u roku 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja o troškovima isplate zainteresiranoj osobi iznos od 3.125,00 kn na ime naknade troškova upravnog spora (točka 2. izreke).
Navedenim rješenjem tuženika od 12. travnja 2019. odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 15. listopada 2018., kojim se odbijaju kao neosnovani prijedlozi tužitelja za obnovu postupka u kojem je izdano pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, klasa: UP/I-361-03/18-08/52, urbroj: 2117/01-15-18-09 od 16. svibnja 2018., a kojim se, povodom zahtjeva zainteresirane osobe, ozakonjuje nezakonito rekonstruirana, završena, slobodnostojeća, zahtjevna poslovna zgrada i nezakonito rekonstruirana, završena, poluugrađena, jednostavna poslovna zgrada, koje su izgrađene na zemljištu k.č.br. 1098/1 i 1113/2 k.o. D. (po novoj izmjeri k.č.br. 2554 k.o. D.), sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
Tužitelji su protiv osporene odluke prvostupanjskog upravnog suda izjavili žalbe kojima zakonitost iste osporavaju u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.
U žalbenim razlozima, tužitelj A. d.o.o., u bitnom ističe kako ne može prihvatiti tezu upravnih tijela, potvrđenu po upravnom sudu, da mu je omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, jer je poziv za uvid u spis predmeta radi izjašnjenja bio dostavljen javnom objavom na oglasnoj ploči nadležnog prvostupanjskog tijela u razdoblju od 17. travnja do 26. travnja 2018. Ovaj zaključak proizlazi iz toga što Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama zaista propisuje javnu objavu kao oblik pozivanja zainteresiranih osoba na sudjelovanje u postupku, no prilikom primjene ovog Zakona ne može se i ne smije odstupiti od osnovnih načela i odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Naime, u slučaju kada je tužitelj, u više navrata, zahtijevao da ga se obavijesti o eventualnom vođenju postupka legalizacije temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama na predmetnim nekretninama, on je de facto podnio zahtjev da mu se u tom postupku pismena dostavljaju izravno. Stoga čudi inzistiranje upravnih tijela da se dostava za tužitelja, koji se u više navrata legitimirao kao stranka u postupku, vrši putem javnog oglasa, a ne putem osobne dostave njegovom opunomoćeniku. Pritom dodaje da je činjenica vođenja spora oko vlasničkih prava na nekretnini i uklanjanje izgrađenog objekta zakonom predviđeni razlog za prekid upravnog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pa je zanemarivanje tužiteljeve obavijesti o činjenici vođenja spora, grubo kršenje načela utvrđenja materijalne istine. Protivno je općim načelima pravnog poretka, kao i općim načelima upravnog postupka, oglušiti se na saznanja koja se steknu u pogledu određene pravne stvari, makar su ta saznanja stečena izvan formalnog postupanja unutar jedne upravne stvari. S obzirom na pobijanje odluke o glavnoj stvari, tužitelj pobija i rješenje o troškovima postupka. Zbog svega navedenog, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, pobijanu presudu preinačiti u cijelosti i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te poništiti odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog tijela uz naknadu troška ovog postupka, podredno, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
U žalbenim razlozima tužitelj K. d.d. također upire na primjenu članka 17. stavka 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, ističući da je u ovom predmetu više nego pravovremeno obavijestio nadležno tijelo o postojanju sudskog spora u vezi vlasništva na nekretnini čest.zem. 1098/1 k.o. D., koja je bila predmetom postupka ozakonjenja te je u više navrata obavještavao tijelo o postojanju sudskih postupaka s tim u vezi, kao što je tražio od nadležnog tijela informaciju o tome da li je pokrenut kakav postupak s ciljem legalizacije objekata na navedenoj čestici. Naime, u pobijanim odlukama, podnesci tužitelja na koje se pozivao da ih je prvostupanjsko tijelo nezakonito zanemarilo i pritom nije postupilo sukladno članku 19. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, sud je naveo da su bez utjecaja za rješenje ovog postupka jer su isti dostavljeni nadležnom tijelu prije nego što je podnesen zahtjev zainteresirane osobe pred prvostupanjskim tijelom dana 26. veljače 2018., što je pogrešno. U konkretnom slučaju tužitelj je obavijestio nadležno tijelo o postupku u smislu citirane zakonske odredbe, ali prije 26. veljače 2018., dakle, prije donošenja pobijanog rješenja. Nigdje u Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nije navedeno da obavijest o postojanju postupka zbog kojeg se prekida postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju mora biti podnesen nadležnom tijelu nakon što je stranka podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Upravo zbog činjenice da tužitelj vodi već godinama postupke u vezi čest.zem. 1098/1 k.o. D. opreza radi je 31. srpnja 2014. obavijestio nadležno tijelo da se u vezi predmetne nekretnine vodi sudski postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku, posl.br. P-1743/01, a nakon toga je tužitelj ponovno obavijestio 20. studenog 2015. nadležno tijelo da su u tijeku sporovi u vezi iste čestice pred Općinskim sudom u Dubrovniku, posl.br. P-1743/01 i P-1780/15, za koji je dostavljen i preslik tužbe od 25. svibnja 2015., iz kojih jasno proizlazi da se vlasnik nekretnine protivio legalizaciji objekata na njegovoj nekretnini dok traju sudski postupci o kojima je obavijestio prvostupanjsko tijelo. Smatra da je navedeno trebalo biti zabilježeno pod posebnom klasom i u slučaju da netko podnese zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju trebao je biti uložen u taj predmet, međutim, nadležno tijelo to nije napravilo i u predmet koji je pokrenula zainteresirana osoba 26. veljače 2018. nije dostavilo obavijest tužitelja. Institut oglasne ploče ne može služiti kao opravdanje za nezakonito postupanje nadležnog tijela, već isključivo kao institut koji bi trebao olakšati postupak dostave. Navodi da rješenja upravnih tijela nisu zakonita, jer se u prvostupanjskom rješenju od 15. listopada 2018. potpuno pogrešno tumači odredba članka 123. Zakona o općem upravnom postupku i potpuno nezakonito odbija njegov prijedlog za obnovom postupka, koji postupak je bio nezakonit. Samom činjenicom što je tužitelj obavijestio nadležno tijelo o protivljenju bilo kakvoj legalizaciji na čest.zem. 1098/1 k.o. D., tužitelj je nadalje u vezi postupaka legalizacije na predmetnoj nekretnini od nadležnog tijela trebao biti obavještavan preporučenim pošiljkama, a ne putem oglasne ploče. Slijedom izloženog, smatra da je osporena presuda nezakonita i suprotna članku 120. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, te predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i poništi osporenu presudu.
Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode u cijelosti neosnovanim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka. Pritom se poziva na odredbe članka 123. stavka 1. točke 5. i članka 95. Zakona o općem upravnom postupku te na članak 17. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, zaključujući kako su navodi tužitelja da su obavijestili nadležno tijelo o postojanju spora i drugi navodi o povredama postupka pri donošenju rješenja o izvedenom stanju promašeni, jer se ne mogu isticati u ovom sporu niti je predmet ovog spora ocjenjivanje zakonitosti postupanja u drugom postupku, već samo ocjena osnovanosti prijedloga za obnovu postupka. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve dokaze te temeljem toga pravilno utvrdio činjenično stanje i osnovano odbio tužbeni zahtjev, slijedom čega zainteresirana osoba predlaže ovom Sudu odbiti žalbu i obvezati tužitelje na naknadu troška sastava odgovora na žalbu, uvećanog za PDV.
Žalbe nisu osnovane.
Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbene zahtjeve tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbama. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da se tužitelji nisu odazvali pozivu prvostupanjskog upravnog tijela za uvid u spis predmeta radi izjašnjenja o zatraženom ozakonjenju izrijekom opisanih zgrada zainteresirane osobe, a što ima za posljedicu da tužitelji ne mogu zbog toga tražiti obnovu istog postupka, kako je to izričito propisano odredbom članka 17. stavka 5. ovdje mjerodavnog Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13. i 65/17.).
Slijedom izloženog, imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, kao i sadržaj prijedloga za obnovu postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju, proizlazi kako tužitelji neosnovano smatraju da su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka propisani odredbom članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.), dakle, iz razloga što im nije pružena mogućnost sudjelovati u predmetnom postupku, jer u konkretnom slučaju, u smislu članka 3. stavka 1. istog Zakona, posebni zakon izričito isključuje takvu mogućnost ako se stranka nije odazvala pozivu za uvid u spis predmeta radi izjašnjenja, čemu je ovdje udovoljeno.
Pritom, s tim u vezi prvostupanjski sud osnovano upire i na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-4717/12 od 4. studenog 2014., kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 17. stavka 3., 4. i 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, pored ostalog, uz obrazloženje da odabrani način dostave poziva za uvid u spis putem oglasne ploče nadležnog upravnog tijela nije ispod razine ustavnopravne prihvatljivosti jer na uravnotežen način uvažava i javni interes za realizacijom legitimnih ciljeva Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i potrebu za zaštitom pojedinačnih postupovnih prava, sve u skladu s člankom 16. Ustava Republike Hrvatske, s tim da je naglašeno kako je dostava javnom objavom jedan od legitimnih oblika dostave pismena u upravnim postupcima, propisana Zakonom o općem upravnom postupku, te kao takva predstavlja „postojeće pravilo“ i stoga nema „neizvjesne posljedice“.
S obzirom na navedeno, nisu pravno odlučni niti prigovori kojima tužitelji upiru na obavijesti dostavljene prvostupanjskom tijelu o pokrenutim sudskim postupcima, a koje su datirane prije pokretanja predmetnog postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju, dakle u vrijeme kada postupak po zahtjevu zainteresirane osobe nije bio pokrenut, a niti se uopće tada znalo da će isti biti pokrenut, zbog čega navedene obavijesti ne obvezuju nadležno upravno tijelo. To tim više što iz preslika presude Općinskog suda u Dubrovniku, dostavljene uz prijedloge za obnovu predmetnog postupka, proizlazi da se radi o sporu koji se odnosi na predaju zemljišta u posjed, a ne o vlasničkom sporu kakav ima u vidu odredba članka 19. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.
Sud ne nalazi osnovanim niti prigovor tužitelja A. d.o.o. usmjeren na odluku o trošku upravnog spora, jer se ovdje radi o opravdanim troškovima koje su tužitelji, temeljem članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, dužni snositi jer su predmetni upravni spor izgubili.
Na kraju, a u odnosu na zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, ističe se da navedeni odgovor, kao procesna radnja, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari pa ga ovaj Sud ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, radi čega je zahtjev valjalo odbiti.
Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.
U Zagrebu 23. listopada 2020.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.