- 1 -              Poslovni broj: Usž-1070/20-3

 

Poslovni broj: Usž-1070/20-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. P. d.o.o., O., kojeg zastupa opunomoćenik M. Z., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske (sada Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe L. H. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik mr. sc. D. C., odvjetnik u Z., radi stupanja u posjed u tijeku izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-791/2019-19 od 27. studenog 2019., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2020.

 

p r e s u d i o j e

             

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-791/2019-19 od 27. studenog 2019.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

             

Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-943-06/19-01/12, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-05 od 15. svibnja 2019. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II. izreke) i naloženo je tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kn (točka III. izreke). Navedenim rješenjem tuženika dopušteno je zainteresiranoj osobi L. H. d.o.o. da, u ime i za račun Republike Hrvatske, stupi u posjed k.č. 14103 k.o. O., u vlasništvu tužitelja, u tijeku postupka nepotpunog izvlaštenja za tu česticu te se točkama II. do VII. određuju rokovi i način ulaska u posjed te troškovi postupka, kako je to pobliže opisano u izreci tog rješenja.

Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, navodi da je u upravnom postupku povrijeđeno pravo stranke na izjašnjavanje iz članka 30. u vezi s člankom 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. – dalje: ZUP), s obzirom da tužitelju nije omogućeno očitovati se na prijedlog za stupanje u posjed i na sve ostale relevantne činjenice. Smatra da je pogrešno postupanje suda, kojim je u sporu omogućio tužitelju uvid u dokumentaciju i dodijelio rok za očitovanje, protivno odredbi članka 58. stavka 1. ZUS-a te drži da je sud, nakon što je utvrdio nezakonitost u pobijanom rješenju, isto morao poništiti. Nadalje, ističe da je sud odbio sve tužiteljeve prigovore, ne obrazlažući svakog zasebno, navodeći da je u ovom predmetu jedino bitno da je prijedlog za izvlaštenje podnesen od strane iste osobe koja je podnijela i prijedlog za stupanje u posjed, međutim, tužitelj je isticao da je prijedlog podnesen od strane neovlaštene osobe i to L. H. d.o.o. umjesto od Republike Hrvatske, kako je to propisano člankom 11. Zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin („Narodne novine“, broj 57/18. - dalje: Zakon o terminalu za UPP) u vezi s odredbom članka 41. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj 74/14. i 69/17. - dalje: ZION). Nadalje, ističe da se zahtjev za stupanje u posjed nekretnine iz članka 41. ZION-a može podnijeti samo u tijeku postupka izvlaštenja pa je kao prethodno pitanje trebalo utvrditi je li od strane tužitelja podnesen uredan prijedlog za izvlaštenje. Također navodi da je prijedlog za izvlaštenje i prijedlog za stupanje u posjed u tijeku postupka izvlaštenja podnijelo društvo L. H. d.o.o., međutim, tuženik da je samoinicijativno izmijenio prijedlog na način da je u osporenom rješenju dodao da se trgovačkom društvu L. H. d.o.o., u ime i za račun Hrvatske, dopušta stupanje u posjed predmetnih nekretnina bez obzira što L. H. d.o.o., nije u podnesku navela da postupa u ime i za račun Republike Hrvatske. Smatra da je stoga tuženik neovlašteno sam izmijenio osobu podnositelja prijedloga bez da je to tražio podnositelj. Nadalje, ističe da prijedlog za izvlaštenje nije uredan jer uz isti nije dostavljena lokacijska dozvola za izgradnju građevine na nekretnini za koju se predlaže izvlaštenje odnosno prijedlog je podnesen na temelju lokacijske dozvole, KLASA: UP/I-350-05/14-01/000081 od 29. srpnja 2015., koja je produljenja rješenjem od 16. listopada 2017., te koja predviđa izgradnju isključivo kopnenog terminala dok se izvlaštenje provodi u svrhu izgradnje plutajućeg i kopnenog terminala. Smatra da lokacijska dozvola mora biti izdana upravo za izgradnju one građevine radi koje se izvlaštenje provodi. Slijedom svega navedenog smatra da posljedično nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja iz članka 41. stavka 1. ZION-a. Osporava utvrđenje suda da pobijano rješenje tuženika predstavlja privremeno rješenje iz članka 100. stavka 3. ZUP-a jer isto, sukladno navedenoj odredbi, ne sadrži naznaku da je riječ o privremenom rješenju. U odnosu na postupak osiguranja dokaza poziva se na odredbu članka 41. stavak 3. ZION-a, prema kojoj je korisnik izvlaštenja u obvezi dostaviti dokaz da je vlasniku isplaćena naknada u visini utvrđenoj procjembenim elaboratom iz članka 25. stavak 2. istog Zakona, ističe da postupak osiguranja dokaza iz članka 25. nije zakonit iz razloga što je postupak osiguranja proveden pred nenadležnim tijelom kao i da u tijeku postupka osiguranja nije doneseno nikakvo rješenje. Predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i riješiti stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn i sudske pristojbe po odluci suda.

Tuženik se u odgovoru na žalbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravom sporu i predlaže žalbu odbiti.

Zainteresirana osoba L. H. d.o.o., u odgovoru na žalbu, u bitnom ističe da su žalbeni navodi tužitelja neutemeljeni. Suprotno navodima tužitelja istom je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima s obzirom da je sud omogućio tužitelju uvid u svu relevantnu dokumentaciju te dao stanoviti rok za očitovanje. Smatra da je navedenim postupanjem otklonjen možebitni propust upravnog tijela u upravnom postupku, pri čemu se poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-801/18-2 od 28. veljače 2018. Također, tužitelj je bio saslušan u postupku, odnosno na raspravi u predmetu stupanja u posjed nekretnine, a imao je i mogućnost uvida u spis predmeta u bilo kojem trenutku te upoznati se sa sadržajem spisa i dokumentacijom pa je stoga propust upravnog tijela otklonjen. Ističe da svaka stranka ima pravo uvida u spis, a o samoj stranci ovisi hoće li ona to svoje pravo koristiti. Poziva se na članak 11. Zakon o terminalu za UPP, kojim je propisano da prijedlog za izvlaštenje podnosi investitor određen u članku 6. stavak 1. istog Zakona, a to je trgovačko društvo L. H. d.o.o., ovdje zainteresirana osoba pa, samim time, jedino se u posjed može i uvesti investitor odnosno trgovačko društvo L. H. d.o.o., napominjući da je odredbom članka 4. stavak 3. istog Zakona utvrđen interes Republike Hrvatske. Ističe da, stoga, prijedlog za izvlaštenje nije moguće podnijeti nikako drugačije nego u ime i za račun Republike Hrvatske i to posebno jer je navedenom zakonu prethodila Odluka o proglašenju projekta L. terminala (izgradnja prihvatnog terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku K.) („Narodne novine“, broj 78/15.) strateškim investicijskim projektom Republike Hrvatske i njezina izmjena iz 2018. godine kojom se propisuje status zainteresirane osobe. Navodi da je tuženik donio rješenje na temelju prijedloga zainteresirane osobe (korisnika izvlaštenja) za stupanje u posjed, sve u skladu s člankom 41. ZION-a. Navodi i da tužiteljevo inzistiranje da je sud kao prethodno pitanje trebao odlučiti o tome je li postupak izvlaštenja uopće pokrenut i je li podnesen uredan zahtjev, nema uporišta u odredbama ZUS-a, koji reguliraju institut prethodnog pitanja, konkretno, odredba članka 44. stavak 1. tog Zakona. Napominje da je po prijedlogu za izvlaštenje izvršena uredna zabilježba postupka izvlaštenja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku pa i to upućuje na zaključak da je podneseni prijedlog za izvlaštenje uredan. U odnosu na navode tužitelja o nezakonitosti pobijanog rješenja iz razloga što, sukladno odredbi članka 100. stavka 3. ZUP-a, nije označeno kao privremeno rješenje ističe da je ZION, kao lex specialis, u svojoj odredbi članka 42. stavka 1. propisao da se nakon provedenog postupka donosi rješenje o zahtjevu za stupanje u posjed izvlaštene nekretnine prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju slijedom čega proizlazi da je javnopravno tijelo ispravno nazvalo svoju odluku. Također, ukazuje da je postupak stupanja u posjed nekretnine u tijeku postupka izvlaštenja, sukladno odredbi članka 41. ZION-a, različit od postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine. Slijedom svega navedenog predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu uz dosudu troškova zainteresiranoj osobi, koji se sastoje od troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn uz PDV, troška poštarine u iznosu od 16,10 kn te sudske pristojbe prema odluci suda.

              Žalba nije osnovana.

              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavak 1. ZUS-a, budući je sud za svoju odluku naveo valjane razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

              Iz obrazloženja osporene presude proizlazi da se prvostupanjski sud, odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja, pozvao na odredbu članka 41. stavak 1. do 3. ZOIN-a, prema kojoj korisnik izvlaštenja koji dokaže postojanje pravnog i opravdanog interesa, odnosno vjerojatnost nastupa znatne štete, može, u tijeku postupka izvlaštenja, podnijeti zahtjev za stupanje u posjed nekretnine za koju je podnesen prijedlog za izvlaštenje, za koji se zahtjev podnosi ministarstvu odnosno nadležnom tijelu koje vodi postupak izvlaštenja. Prema stavku 3. istog članka, uz zahtjev za izvlaštenje korisnik izvlaštenja mora dostaviti dokaz da je vlasniku odnosno prijašnjem vlasniku nekretnine isplaćena sporazumno utvrđena naknada ili naknada u visini utvrđenoj procjembenim elaboratom iz članka 25. stavak 2. citiranog Zakona, odnosno da je taj iznos naknade uplaćen na poseban račun koji će ministarstvo odnosno nadležno tijelo, na zahtjev korisnika izvlaštenja, otvoriti kod ministarstva odnosno nadležnog tijela koji vodi postupak. Prema stavku 7. istog članka, iznimno korisnik izvlaštenja ne mora dokazivati postojanje pretpostavki iz stavka 1. istog članka ako se radi o izgradnji građevine ili izvođenju radova javne infrastrukture (kao što su javne ceste, željeznička infrastruktura te vodno gospodarska infrastruktura).

              Suprotno navodima tužitelja, prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju proizlazi da je postupak izvlaštenja pokrenut od strane zainteresirane osobe zahtjevom tuženiku, koji je za provođenje postupka izvlaštenja nadležan u skladu s odredbom članka 16. stavak 2. ZION-a. Naime, prema odredbi članka 16. stavak 1. proizlazi da postupak u vezi s pripremnim radnjama u svrhu izvlaštenja i postupak izvlaštenja provodi stvarno i mjesno nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na poslove izvlaštenja (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo). Prema stavku 2. istog članka, iznimno od stavka 1. ovog članka tijelo državne uprave nadležno za poslove pravosuđa (u daljnjem tekstu: ministarstvo) provodi postupak izvlaštenja ako se izvlaštenje provodi radi izgradnje građevine ili izvođenja radova za koje je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju strateškog projekta Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju Vlada Republike Hrvatske je, na temelju odredbe članka 11. Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 133/13. i 152/14.), 16. srpnja 2015. donijela Odluku o proglašenju projekta L. terminal (izgradnja prihvatnog terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku K.) strateškim investicijskim projektom Republike Hrvatske. Prema navedenoj Odluci, projekt L. terminal je javni investicijski projekt (IV.) te se nalazi na otoku K., općina O., P.-g. županija, unutar katastarske općine O. i O. – N., sukladno UPP uređenja Općine O. (točka V.).

              Prema odredbi članka 2. stavka 4. Zakona o terminalu za UPP proizlazi da se na pitanje izvlaštenja nekretnina radi gradnje, rekonstrukcije i održavanja terminala za UPP i mjesta za opskrbu UPP-om koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje izvlaštenje. Odredbom članka 4. stavak 3. istog Zakona propisano je da je gradnja terminala za UPP na otoku K. i mjesta opskrbe UPP-om u luci R. u interesu Republike Hrvatske, te se prema članku 6. stavak 1. navedenog Zakona za nositelja investicije projekta terminala za UPP na otoku K. određuje društvo L. H. d.o.o. Prema odredbi članka 11. Zakona gradnja, rekonstrukcija i održavanje terminala za UPP je u interesu Republike Hrvatske (stavak 1.), nekretnine koje su potrebne za gradnju, rekonstrukciju i održavanje terminala za UPP izvlašćuju se u korist Republike Hrvatske (stavak 2.), prijedlog za izvlaštenje nekretnina iz stavka 2. ovog članka u ime i za račun Republike Hrvatske podnosi investitor iz članka 6. stavak 1. ovog Zakona (stavak 3.).

              U konkretnom slučaju iz podataka sveza spisa proizlazi da je zahtjev za stupanje u posjed tijekom postupka izvlaštenja podnijela ovlaštena osoba iz odredbe članka 11. stavak 3. Zakona o terminalu za UPP, da je nesporan pravni interes iz odredbe članka 41. ZION-a te da je korisnik izvlaštenja ispunio uvjete iz članka 41. stavak 3. navedenog Zakona odnosno da je uz zahtjev dostavio dokaz da je vlasniku predmetnih nekretnina uplaćena naknada u visini utvrđenoj procjembenim elaboratom iz članka 25. stavak 2. istog Zakona, na poseban račun pri Ministarstvu pravosuđa.

              U vezi prigovora tužitelja da se u konkretnom slučaju ne radi o urednom zahtjevu za izvlaštenje pa stoga da nije moguće niti uvođenje u posjed u tijeku postupka izvlaštenja, ovaj Sud ocjenjuje da se radi o prigovoru koji tužitelj može isticati i o kojem se treba odlučiti u samom postupku izvlaštenja.

              Vezano za prigovor tužitelja u odnosu na nezakonitost izrađenog procjembenog elaborata valja reći da je u konkretnom slučaju procjembeni elaborat sačinjen u skladu s odredbom članka 25. stavak 2. ZION-a, budući je sačinjen od strane stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina po kriterijima za procjenu tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme izrade elaborata. Iz same odredbe članka 25. ZION-a proizlazi da se procjembeni elaborat iz članka 25. stavak 2. donosi u postupku osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine (koji postupak se provodi prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje), koji prema odredbi članka 27. točka 5. istog Zakona ministarstvo odnosno nadležno tijelo dostavlja korisniku izvlaštenju i vlasniku radi obavijesti. Dakle, u postupku osiguranja dokaza u kojem se donosi procjembeni elaborat ne donosi se nikakvo rješenje već se o izradi istog dostavlja strankama obavijest, a o eventualnim prigovorima tužitelja na procjembeni elaborat raspravljat će se pred nadležnim tijelom odnosno ministarstvom (tuženikom) u postupku izvlaštenja, pri čemu prvostupanjski sud pravilno navodi da ako se elaborat ne bi mogao koristiti, pristupit će se izradi nove procjene u okviru samog postupka izvlaštenja. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je korisnik izvlaštenja uz zahtjev za stupanje u posjed predmetnih nekretnina, za koje je podnesen prijedlog za izvlaštenje, dostavio dokaz da je uplatio naknadu na poseban račun otvoren kod Ministarstva pravosuđa u ukupnom iznosu od 196.799,30 kn, koja je utvrđena procjembenim elaboratom.

              Nadalje, iz podataka sveza spisa proizlazi da je 30. travnja 2019. održana usmena rasprava pri Ministarstvu pravosuđa, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Sektor za propise izvlaštenja naknadu za oduzetu imovinu i upravni nadzor. Glede prigovora tužitelja da mu prije zakazivanja ročišta za usmenu raspravu nije dostavljen prijedlog za stupanje u posjed predmetnih nekretnina, Sud ocjenjuje da se radi o propustu tuženika budući da je uz poziv za raspravu trebao dostaviti tužitelju i prijedlog korisnika izvlaštenja za stupanje u posjed predmetnih nekretnina. Međutim, prema stajalištu ovog Suda, radi se o propustu koji nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, imajući u vidu činjenicu da je tužitelju omogućeno štititi svoja prava i interese, pa i u pogledu navedenog propusta, kroz upravni spor, u kojem je sud omogućio tužitelju uvid u relevantnu dokumentaciju te mu dodijelio dodatni rok za očitovanje.

U vezi prigovora tužitelja da u konkretnom slučaju prijedlog za izvlaštenje nije podnijela ovlaštena osoba budući da je prijedlog podnijela L. H. d.o.o., pri čemu je zapravo korisnik izvlaštenja propustio naznačiti da prijedlog podnosi u ime i za račun Republike Hrvatske, ovaj Sud navedeni prigovor otklanja kao neosnovan budući iz naprijed citiranih odredbi Zakona o terminalu za UPP proizlazi da zainteresirana osoba L. H. d.o.o. prijedlog za izvlaštenje pa tako i prijedlog za stupanje u posjed u tijeku postupka izvlaštenja podnosi u ime i za račun Republike Hrvatske (članak 4. stavak 3. navedenog Zakona).

Glede prigovora tužitelja da je pobijano rješenje nezakonito jer nije označeno kao privremeno valja reći kako je člankom 36.a ZION-a predviđeno postojanje privremenog rješenja o izvlaštenju, ali ne i rješenja o zahtjevu za stupanje u posjed izvlaštene nekretnine prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, propisanog člankom 42. ZION-a, koji je predmet ovog upravnog spora.

              Obzirom na sve naprijed navedeno, ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbene navode tužitelja te utvrđuje da je osporena presuda pravilna i zakonita, kao i da se u obrazloženju iste prvostupanjski sud detaljno očitovao o svim prigovorima tužitelja i za svoju odluku dao valjane na zakonu utemeljene razloge. Pravilno je prvostupanjski upravni sud naveo da u slučaju da je korisnik izvlaštenja stupio u posjed izvlaštene nekretnine u tijeku postupka izvlaštenja, a prijedlog za izvlaštenje bude odbijen, vlasnik nekretnine ima pravo na naknadu štete koju je korisnik izvlaštenja nanio stupanjem u posjed nekretnine, u skladu s odredbom članka 43. stavak 1. ZION-a.

              Dakle, u konkretnom slučaju, imajući u vidu izričitu odredbu članka 41. stavak 1. do 3. ZION-a, za donošenje odluke o stupanju u posjed nekretnine tijekom postupka izvlaštenja odlučno je da je od strane korisnika izvlaštenja pokrenut postupak izvlaštenja i podnesen zahtjev za stupanje u posjed predmetne nekretnine da za to postoji opravdan razlog te da je naknada utvrđena procjembenim elaboratom isplaćena ili uplaćena na poseban račun Ministarstva odnosno nadležnog tijela koje vodi postupak, a koje pretpostavke su u konkretnom slučaju ispunjene.

              Kako je ovaj Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, valjalo je, u skladu s odredbom članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti i potvrditi presudu.

Budući tužitelj nije uspio sa žalbom, temeljem odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a, nije osnovan ni njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka zainteresirane osobe odbijen je pozivom na odredbu članka 79. stavak 1. i stavka 6. ZUS-a, jer odgovor na žalbu zainteresirane osobe nije bio potreban za donošenje odluke u ovom sporu.

 

U Zagrebu, 23. listopada 2020.

 

              Predsjednica vijeća

                Senka Orlić-Zaninović, v.r.