Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - I Kž 604/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. R., zbog kaznenog djela iz članka 90. u svezi članka 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 6. listopada 2020. broj Ik I-327/2020-20, u sjednici održanoj 23. listopada 2020.
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika M. R..
Obrazloženje
Županijski sud u Puli-Pola rješenjem od 6. listopada 2020. broj Ik I-327/2020-20 odbio je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. R..
Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po opunomoćeniku, odvjetniku B. Č. s prijedlogom "usvojiti žalbu zatvorenika M. R. te preinačiti odluku prvostupanjskog Vijeća na način da se usvoji prijedlog za uvjetni otpust ili da se ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak".
Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi sa člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) i člankom 44. stavkom 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba zatvorenika nije osnovana.
Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta zaključivši da kod zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja te je nužno da nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. To zbog toga što zatvorenik bez obzira na pravomoćnu presudu počinjeno kazneno djelo tek djelomično priznaje i sa izrečenom kaznom se teško miri, da se na izdržavanje kazne nije sam javio nego je priveden, tijekom izdržavanja kazne zlouporabio je odobren prekid izdržavanja kazne i u bijegu bio jednu godinu i tri mjeseca tijekom kojeg razdoblja je bez suglasnosti suca izvršenja te znanja i dopuštenja ikoga od obitelji odlazio u Italiju, da je rizik od ponovnog počinjenja kaznenog smanjen tek ukoliko se zatvorenik uključi u psihosocijalni i psihijatrijski tretman i ukoliko nastavi prihvaćati savjete primarne obitelji, koje, kako proizlazi iz izvješća Probacijskog ureda P. tijekom prekida kazne nije prihvaćao kao i zbog nepovoljnog omjera između izrečene i izdržane kazne budući da je zatvorenik izdržao tek malo više od polovice zatvorske kazne na koju je osuđen.
Navedene okolnosti, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, bez obzira na činjenice da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izdržavanja kazne ocijenjen razinom „uspješan“, da nije stegovno tretiran te da ima podršku obitelji i osiguran postpenalni prihvat kao i pozitivan prijedlog Zatvora u P.-P., opravdavaju zaključak o potrebi nastavka izdržavanja kazne zatvora.
Neosnovano zatvorenik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prijedlog Zatvora u P.-P. niti obrazložio dio njegovog mišljenja da je zatvorenik ocijenjen ocjenom uspješan, nije stegovno tretiran, nije radno angažiran niti je predviđeno njegovo obrazovanje kao niti izvješće zatvora o njegovom psihofizičkom stanju kao i procjenu rizika jer bi u protivnom drugačije zaključio i donio drugačiju odluku.
Ovo stoga što je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju naveo sve ove okolnosti i unatoč njima, a kako je to i gore istaknuto, zaključio kako nisu ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust zatvorenika. Osim toga, u odnosu na psihičko stanje zatvorenika prvostupanjski sud je pravilno istaknuo da zdravstveno stanje zatvorenika može, ukoliko zatvoreniku ne bi bila pružena odgovarajuća medicinska skrb unutar zatvorskog sustava, predstavljati razlog za prekid izdržavanja kazne zatvora, ali ne i za uvjetni otpust kao i da je trenutno zatvoreniku osigurana adekvatna liječnička pomoć u okviru penalnih uvjeta kao i da mu je odobrena posjeta njegovog osobnog psihijatra.
Slijedom navedenog, nije prihvaćena žalba zatvorenika, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, na temelju odredbe 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba zatvorenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 23. listopada 2020.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.