- 1 -              I Kž-Us 59/2020-4

Broj: I Kž-Us 59/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05 – ispravak, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbama os. N. Ć. i odvjetnika iz Federacije Bosne i Hercegovine podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 9. lipnja 2020. broj Kv I-Us-14/2020, u sjednici održanoj 23. listopada 2020.

r i j e š i o   j e:

1.        Odbacuje za kao nedopuštena žalba os. N. Ć. podnesena po odvjetnicima iz Federacije Bosne i Hercegovine K. S. i Z. Ć.

2.     Odbija se kao neosnovana žalba os. N. Ć.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Splitu odbacio je zahtjev za obnovu kaznenog postupka protiv os. N. Ć. okončan pravomoćnom presudom tog suda od 9. listopada 2009., broj K-Us-17/07, podnesenim od strane odvjetnika K. S. i Z. Ć. iz Zajedničkog ureda S. Ć. iz M., Federacija Bosna i Hercegovina, kao nedopušten.

Protiv tog su rješenja gotovo identične žalbe podnijeli osuđenik N. Ć. osobno i putem K. S. i Z. Ć., odvjetnicima iz Zajedničkog ureda S. Ć. iz M., obje zbog „nepravilne primjene odredaba KZ i bitnih povreda odredaba Zakon o kaznenom postupku“, s istim prijedlozima da se pobijano rješenje ukine i predmet „vrati na ponovi postupak, ili ga preinači i dozvoli obnovu postupka“.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba os. N. Ć. podnesena po odvjetnicima K. S. i Z. Ć. nije dopuštena, a žalba osuđenika nije osnovana.

U odnosu na toč. I. izreke.

Upravo iz razloga iz kojih je sud prvog stupnja odbacio prijedlog za obnovu os. N. Ć. po odvjetnicima S. i Ć., nije dopuštena niti žalba navedenih odvjetnika podnesena protiv tog rješenja.

Naime, sud prvog stupnja je osnovano odbacio kao nedopušten zahtjev za obnovu kaznenog postupka, koji su za osuđenika N. Ć., podnijeli K. S. i Z. Ć., odvjetnici iz Zajedničkog ureda S. Ć. iz M., Federacija Bosna i Hercegovina, navodeći da se radi o odvjetnicima iz države koja nije članica Europske unije i na koje se ne primjenjuju odredbe čl. 36. a. do h. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11) koje se odnose na prava zastupanja odvjetnika iz država članica Europske unije na području Republike Hrvatske. Dakle, evidentno je da su zahtjev za obnovu, u smislu odredbe čl. 506. st. 1. ZKP/08, podnijele neovlaštene osobe. Radi se o odvjetnicima iz druge države izvan Europske unije koje nisu imale pravo na obavljanje odvjetničke prakse na teritoriju Republike Hrvatske i stoga je zahtjev kojega su oni podnijeli sud prvog stupnja pravilno odbacio kao nedopušten.

Navedeni odvjetnici upravo iz istih razloga, jer nemaju pravo obavljati odvjetničku praksu u Republici Hrvatskoj, nisu ovlašteni podnositi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, zbog čega je odlučeno kao u toč. I. izreke.

U odnosu na toč. II. izreke

Kao što je naprijed navedeno, sud prvog stupnja je pravilno odbacio kao nedopušten zahtjev za obnovu osuđenika jer su ga podnijeli odvjetnici iz druge države koja nije članica Europske unije i ne mogu obavljati odvjetničku praksu na teritoriju Republike Hrvatske i ne radi se stoga o ovlaštenim osobama iz čl. 506. st. 1. ZKP/08.

Iz navedenih razloga nisu osnovani navodi žalbe osuđenika da je sud prvog stupnja, neovisno o pitanju ovlaštenja odvjetnika S. i Ć., ipak trebao provesti predložene dokaze, ispitati predložene svjedoka i donijeti rješenje kojim se dopušta obnova. Naime, kada sud u postupku obnove utvrdi da je zahtjev za obnovu podnijela neovlaštena osoba, takav zahtjev na temelju imperativne zakonske odredbe mora odbaciti, bez ocjene osnovanosti zahtjeva za obnovu i bez upuštanje u provođenje predloženih dokaza.

Nadalje, nije u pravu osuđenik kada tvrde da ih je sud prvog stupnja prije odbacivanja zahtjeva trebao pozvati da u određenom roku otklone nedostatke iz zahtjeva. To stoga jer se ne radi o podnesku iz čl. 78. st. 3. ZKP/08 koji je neuredan ili ne sadrži sve što je potrebno po zakonu, već je u pitanju podnesak koji je podnijela osoba koja ne ulazi u krug ovlaštenih osoba iz čl. 504. st. 1. ZKP/08 koje jedino mogu podnijeti zahtjev za obnovu kaznenog postupka.

Kraj takvog stanja stvari neodlučne su paušalne tvrdnje osuđenika da sudovi nisu u nekom drugom slučaju odbacili njegov zahtjev za obnovu koji je također podnio isti Zajednički ured koji ima sjedište u M., jer to ni na koji način ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.

Iz navedenih je razloga, kako žalba osuđenika nije osnovana, a sud prvog stupnja nije počinio povrede iz čl. 494. st. 4. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješeno kao u dispozitivu.

Zagreb, 23. listopada 2020.

              Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v.r.