Broj: Kž 318/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika M. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 25. travnja 2018. godine, br. Ik-I-91/18-17, u sjednici održanoj 6. lipnja 2018. godine,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba os. M. T. i ukida pobijano rješenje te predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Županijski sud u Varaždinu, rješenjem od 25. travnja 2018. godine, br. Ik-I-91/18-17 na temelju čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) odbio je zamolbu zatvorenika M. T. za uvjetni otpust.
Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno, s prijedlogom da se žalba prihvati i da mu se odobri uvjetni otpust.
Na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba je osnovana.
Odluku o odbijanju zamolbe zatvorenika za uvjetni otpust prvostupanjski sud temelji na ranijoj osuđivanosti zatvorenika zbog istovrsnih kaznenih djela te činjenici da se protiv njega vode još tri kaznena postupka.
Pri tome je prvostupanjski sud zanemario navode zatvorenika, koje sada ponavlja i u žalbi, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio zahtjeve za zaštitu zakonitosti podnesene u njegovu korist i ukinuo pravomoćne presude u kojima je osuđen na kazne zatvora, koje su bile predmet neprave obnove kaznenog postupka (Kzz-13/17, Kzz-26/17, Kzz-27/17).
U jednom od ponovljenih kaznenih postupaka, donesena je presuda o obustavi kaznenog postupka za kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. KZ/97 zbog zastare (spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-1402/17), međutim, iz stanja spisa nije razvidno je li navedena presuda postala pravomoćna, kao niti što je s tim postupkom u ostalom dijelu, kao i s ostalim postupcima.
Zatvorenik u žalbi navodi da je podnesen još jedan zahtjev za zaštitu zakonitosti iz istog razloga, zbog kojeg su usvojeni i prethodni zahtjevi.
S obzirom na sve navedeno, osuđenik je podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka u spisu br. Kv-62/15 Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u kojem je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od petnaest (15) godina koju sada izdržava i, za sada, nije utvrđeno u kojoj fazi je taj postupak.
Na taj način zatvorenik je doveo u sumnju cjelokupnu raniju osuđivanost na koju se poziva prvostupanjski sud, kao i jedinstvenu kaznu zatvora koju izdržava po presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Kv-62/15.
Stoga će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku provjeriti navode osuđenika o svim navedenim postupcima, posebno o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka u spisu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Kv-62/15 i utvrditi u kojoj su fazi ti postupci, kao i da li sve kazne koje su bile predmet objedinjavanja u navedenom kaznenom predmetu egzistiraju.
Navedena utvrđenja, sama za sebe ne moraju imati utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu, međutim, odlučno je koju jedinstvenu kaznu će osuđenik u konačnici izdržavati, o čemu ovisi i istek kazne, što je prvostupanjski sud i uzeo u obzir prilikom donošenja odluke po zahtjevu zatvorenika.
Iz navedenih je razloga na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 6. lipnja 2018.