- 1 -              I Kž 599/2020-4

 

 

 

 

Broj: I Kž 599/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika E. B., zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 2. listopada 2020. broj Ik I-717/2020-9, u sjednici održanoj 23. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Varaždinu, pod točkom 1. izreke, na temelju članka 59. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i članka 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora Zakona o izvršavanju kazne zatvora (,,Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), odlučio je da se zatvorenik E. B. otpušta na uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 5 (pet) mjeseci na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku od 6. prosinca 2017. broj Kv-320/2017-8 zbog kaznenog djela iz 222. stavka 1. KZ/97. i drugih.

 

Pod točkom 2. izreke određeno je da uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora te traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust nakon pravomoćnosti tog rješenja.

 

Pod točkom 3. izreke, na temelju članak 62. stavka 2. točke 11. KZ/11., uvjetno otpuštenom zatvoreniku izrečena je posebna obveza redovitog javljanja Probacijskom uredu i Policijskoj upravi jednom mjesečno.

Pod točkom 4. izreke, zatvorenik je upozoren da ukoliko prije uvjetnog otpuštanja počini teži stegovni prijestup ili počini na uvjetnom otpustu jedno ili više kaznenih djela za koje mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna, sudac izvršenja će opozvati odluku o uvjetnom otpustu.

 

Pod točkom 5. izreke, određeno je da se zatvorenik po izlasku na uvjetni otpust  dužan javiti Probacijskom uredu, Policijskoj upravi i sucu izvršenja Županijskog suda u Osijeku.

 

Pod točkom 6. izreke, određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, određeno u rješenju o uvjetnom otpustu, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Osijeku.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje u smislu odredbe članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik u žalbi isticanjem prijašnjeg života zatvorenika u vidu njegove dosadašnje osuđivanosti mahom zbog imovinskih delikata, uz okolnosti sadržane u dijagnostičkim podacima Izvješća Kaznionice u L. te činjenicu da neizdržani dio kazne iznosi oko godinu i pol dana, tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije za očekivati da će zatvorenik ponovno počiniti kazneno djelo. Naime, mišljenje je državnog odvjetnika da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. KZ/11. za odobravanje uvjetnog otpusta te da je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

Međutim, ocjenjujući iznesene okolnosti istaknute u žalbi državnog odvjetnika te dovodeći ih u vezi s okolnostima kojima se prvostupanjski sud rukovodio prilikom donošenja pobijane odluke, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se ne radi o takvim okolnostima koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale rezultirati zaključkom da je odluka prvostupanjskog suda o odobrenom uvjetnom otpustu zakonski netemeljena i da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi izdržavati kaznu zatvora.

 

Naime, iz Izvješća Kaznionice u L., pored žalbom istaknutih okolnosti, proizlazi da se zatvorenik od 13. veljače 2014. nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam godina i pet mjeseci čiji istek nastupa 22. ožujka 2022. Dakle, zatvorenik je, uz uračunavanje vremena koje je proveo u pritvoru, do danas izdržao sedam godina izrečene jedinstvene kazne zatvora. Prema raspoloživim podacima, zatvorenik nema postupaka u tijeku.

Nadalje, iako iz dijagnostičkih podataka doista proizlazi žalbom istaknuta sklonost zatvorenika asocijalnom ponašanju, slaba usvojenost moralnih i društvenih normi, sklonost delegiranju odgovornosti na okolnosti i druge osobe, nedostatna kritičnost te je vjerojatnost od kriminalnog povrata procijenjena vrlo vjerojatnom, žalitelj pri tome zanemaruje da se radi o dijagnostičkim podacima iz vremena stupanja zatvorenika na izdržavanje kazne. Naime, iz aktualnih podataka Kaznionice u L. jasnim proizlazi da, iako s obzirom na raniju osuđivanost vjerojatnost od kriminalnog povrata postoji i dalje, imajući na umu uspješno provođenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora na poluotvorenom odjelu, završene posebne programe i programe osposobljavanja, naročito uspješan rad za koji je u više navrata i novčano nagrađivan, potom uredno korištenje izvankaznioničkih pogodnosti te kajanje i izraženu kritičnost prema počinjenim kaznenim djelima i ranijem stilu života, uz iskazanu namjeru da po izlasku na slobodu živi u skladu sa zakonskim i moralnim normama i sredstva za život ostvaruje vlastitim radom, vjerojatnost od kriminalnog povrata kod zatvorenika je ipak umanjena. Zbog svega navedenog, mišljenje je Kaznionice u L. da se zatvoreniku uvjetni otpust odobri. Pored toga, iz Izvješća Probacijskog ureda proizlazi da je zatvorenik zadržao podršku obitelji te da na slobodi ima osiguran postpenalni prihvat u obiteljskoj kući gdje živi zatvorenikova sestra koja je suglasna da zatvorenik po izlasku iz zatvora živi na adresi prebivališta.

 

Prema tome, imajući na umu značaj svih naprijed pobrojanih okolnosti, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji nije nužno, nakon izdržane više od ¾ kazne, ustrajati na daljnjem boravku zatvorenika na izdržavanju kazne zatvora jer su u cijelosti ostvarene zakonske pretpostavke za njegovo uvjetno otpuštanje.

 

Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da daljnji boravak zatvorenika u zatvoru ne bi rezultirao većim učincima te da je dosadašnjim tijekom izdržavanja kazne zatvora u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja te se osnovano može očekivati da je zatvorenik, uz primjenu posebnih obveza iz članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11., koje su mu određene pobijanim rješenjem, spreman za uključivanje u život na slobodi i prihvaćanje društvenih normi i da ubuduće neće činiti kaznena djela.

 

Slijedom svega navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 23. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.